Otac mu je bio pripadnik Pavelićevog HOP-a, kasnije je veličao Milana Bandića nazivajući ga „hrvatskim Reaganom“, a danas je njegov sin Max jedan od najutjecajnijih američkih ljudi za Balkan. Iako široj javnosti do jučer gotovo nepoznat, Max Primorac danas se pojavljuje kao ključna figura u ideološkom i operativnom krugu Donalda Trumpa zaduženom za jugoistočnu Evropu; Bosna objavljuje sažetak velikog istraživačkog članka iz novog broja tjednika Express o čovjeku koji iz sjene sudjeluje u oblikovanju nove američke politike prema Zapadnom Balkanu

Na postojanje jasnog plana za dubinsku političku transformaciju Sjedinjenih Američkih Država nedavno je upozorio bivši američki ambasador u Hrvatskoj James B. Foley. U kolumni objavljenoj u Expressu, Foley piše da u SAD-u djeluje koordinirana strategija čiji je cilj zaustavljanje etničke i rasne transformacije zemlje, razgradnja liberalizma kao političke sile te istiskivanje liberala iz akademske zajednice, medija i kulturnih institucija. Ključnu ulogu u osmišljavanju tog projekta, prema Foleyju, ima konzervativni think-tank The Heritage Foundation.

Osnovana još 1973. godine u Washingtonu, Heritage Foundation se tokom prvog Trumpovog mandata nametnula kao jedan od najutjecajnijih centara moći. Prema procjenama američkih analitičara, gotovo 60 posto njihovih preporuka tadašnja administracija uspjela je provesti ili započeti. Kadrovi Heritagea završili su u ministarstvima, Vijeću za nacionalnu sigurnost, regulatornim tijelima i pravosuđu, a njihov je utjecaj bio posebno snažan u poreznoj politici, imenovanju sudaca i povlačenju SAD-a iz međunarodnih sporazuma.

U tom krugu, kao jedan od autora i promotora strateškog dokumenta poznatog kao „Project 2025“, nalazi se i Max Primorac. Sin pokojnog emigranta Mije Miška Primorca, rođenog 1940. godine u okolini Čitluka, Primorac se posljednjih mjeseci pojavio i na regionalnoj političkoj sceni. Hrvatska javnost za njega je čula kada je u Zagrebu sudjelovao na konferenciji povodom 30. godišnjice Daytonskog mirovnog sporazuma, gdje je otvoreno govorio o potrebi uspostave trećeg, hrvatskog entiteta u Bosni i Hercegovini.

Formalno, Primorac danas djeluje kao visoki istraživač u Margaret Thatcher Centru za slobodu pri Heritage Foundationu. Diplomirao je biologiju na Franklin and Marshall Collegeu, a magistrirao međunarodne odnose na Univerzitetu u Chicagu. Karijeru je započeo devedesetih godina kao predsjednik Centra za civilno društvo u jugoistočnoj Europi, a tokom administracije Georgea W. Busha proveo je pet godina u State Departmentu kao viši savjetnik i zamjenik direktora višemilijardskog programa obnove Iraka.

Radio je i u Kabulu kao savjetnik afganistanske vlade u okviru programa USAID-a, a tokom prve Trumpove administracije obnašao je niz visokih funkcija u USAID, uključujući zamjenika administratora i šefa Ureda za humanitarnu pomoć. Kao izaslanik potpredsjednika Mikea Pencea za Irak nadzirao je program oporavka od genocida, usmjeren na povratak vjerskih manjina.

Nakon dolaska Baracka Obame na vlast, Primorac je napustio sve funkcije. „Nisam namjeravao raditi za tu ideologiju“, izjavio je kasnije, objašnjavajući povratak na političku scenu dolaskom Donalda Trumpa. Između dva mandata savjetovao je korporacije u sektorima telekomunikacija, energetike, sigurnosti i infrastrukture te redovno objavljivao tekstove u Wall Street Journalu, National Reviewu i Foreign Policyju.

Posebno kontroverzno poglavlje njegove karijere vezano je za Institut za stabilizaciju i tranziciju, organizaciju koja je iz Washingtona prije desetak godina slala dramatične prognoze o budućnosti Bosne i Hercegovine. U tim analizama tvrdilo se da je BiH na rubu novog sukoba, zagovarane su duboke ustavne promjene, uspostava hrvatskog entiteta i ukidanje ovlasti visokog predstavnika. Tada su te inicijative djelovale marginalno, ali danas, u kontekstu Trumpovog povratka, dobivaju novu težinu.

Zanimljiv je i porodični kontekst. Primorčev otac Mijo Miško Primorac još je 1956. godine pristupio Hrvatskom oslobodilačkom pokretu, organizaciji koju je u emigraciji osnovao Ante Pavelić. Kasnije je emigrirao u SAD, gdje je radio kao elektroinženjer u kompaniji DuPont, ali i sudjelovao u osnivanju američkog ogranka HDZ-a. U Zagreb je došao i na prvi opći sabor HDZ-a 1990. godine, gdje je, prema tadašnjim izvještajima, pozvao na „pomirenje djece ustaša i partizana“.

Sam Max Primorac u posljednjim godinama otvoreno iznosi stavove o „duhovnoj obnovi Europe“ i „neuspjehu bosanskohercegovačke države“. Počet­kom decembra prošle godine sudje­lo­vao je u ras­pravi Vanj­sko­po­li­tič­kog odbora Pred­stav­nič­kog doma SAD-A, s kojeg je Trum­pova admi­nis­tra­cija pozvana da se više anga­žira na Zapad­nom Bal­kanu. U ras­pravi je sudje­lo­vao i Willi R. Keating, naj­više ran­gi­rani član Demo­krat­ske stranke u Podod­boru, autor zakon­skog pri­jed­loga koji defi­nira niz ame­rič­kih eko­nom­skih i sigur­nos­nih ini­ci­ja­tiva za zem­lje Zapad­nog Bal­kana.

Dok je Keating na toj ras­pravi kri­ti­zi­rao Trum­povu admi­nis­tra­ciju zbog uki­da­nja sank­cija Dodiku te dao podr­šku oču­va­nju funk­cije viso­kog pred­stav­nika za BIH, Max Pri­mo­rac pono­vio je da je “BIH pro­pala država” 30 godina od pot­pi­si­va­nja Dayton­skog mirov­nog spo­ra­zuma i mili­jardi potro­še­nih ame­rič­kih dolara na pomoć.

On je tada rekao da je država BIH “u traj­noj krizi” i kako je kraj­nje vri­jeme da se okonča “katas­tro­fa­lan” poku­šaj izgrad­nje države, a da na prvome mjestu suve­re­ni­tet te zem­lje mora biti uspos­tav­ljen uki­da­njem Ureda viso­kog pred­stav­nika, “koji smje­njuje iza­brane lidere, stav­lja veto na zakone i zabra­njuje sva­koga koga ne voli”. State Depart­ment mora okon­čati napor da stvori cen­tra­li­zi­ranu državu kojom domi­ni­raju mus­li­mani, što krši dayton­sku garan­ciju jed­na­kosti tri naroda i gura Srbe prema sece­siji, rekao je Pri­mo­rac i dodao kako Hrvati trpe veliku dis­kri­mi­na­ciju u okviru veće mus­li­man­ske zajed­nice i da im je uskra­ćeno pravo iza­bi­ra­nja svo­jeg pred­stav­nika.

“Među­tim, regija se neće sta­bi­li­zi­rati dok se Srbija ne nor­ma­li­zira”, dodao je, navo­deći da lideri u Srbiji “ostaju vezani za pro­ru­sku agendu, koja potiče nes­ta­bil­nost” među susjed­nim zem­ljama, posebno na Kosovu i Crnoj Gori, te omo­gu­ćava Moskvi, Pekingu i Tehe­ranu pri­like da podri­vaju južno krilo NATO-A.

Riječi Maxa Primorca više nisu tek marginalni stavovi jednog ideološkog aktiviste. One postaju dio šireg političkog nacrta u kojem se Balkan ponovo promatra kao eksperimentalni prostor za preuređenje granica, institucija i suvereniteta.

Cijeli tekst pročitajte u novom broju tjednika Express.