Štampanjem lista smjeti će tiskara tad otpočeti, kad budu na cenzuru podnešeni otisci odobrenjem zemaljske vlade oznakom „Imprimatur“ providjeni. Od svakog izašlog broja „Behar“ imade izdavaoc slati po jedan dužnostni primjerak visokom C. K. zajedničkom ministarstvu, te ovogradskom vladinom povjereniku, pa dva primjerka pak zemaljskoj vladi.

Od četvrtog januara 1900. godine, kad su počeli mubarek dani ramazana, društvo sarajevskih intelektualaca je najviše svoga vremena provodilo u Kiraethani razgovarajući o unapređenju kulturno-obrazovnog stanja u gradu i u zemlji. Društvo se proširilo novim licima. Prišli su mu, među ostalim, ugledni prvaci Esad ef. Kulović, Halim ef. Muhibić, Adem aga Mešić, Riza-beg Kapetanović, Fehim ef. Spaho… pri čemu je svaki u sebi nosio istu misao i želju: kako pokrenuti preporod muslimanskog naroda; makar omladinu buditi iz letargičnog sna i osloboditi od nehaja koga je naslijedila od starijih generacija, koje ne haju ni za školu ni za prosvjetu. Na svakom skupu sate su trošili tražeći izlaz iz dugogodišnje krize. Djeca ne pohađaju školu i ne uče moderne zanate, mladići lutaju i truju se po kahvanama, ženskinje nema nikakve lektire, mnoge porodice se iseljavaju iz zemlje…

U tom hâlu tek sada su se pojavili oni, obrazovani mladi stručnjaci, ali su još novi, bez iskustva. Ta okolnost ih je usporavala u osmišljavanju uspješnog početka zajedničkog rada.

Istekao je ramazan i prvog februara dočekan je Bajram. Na bajramskom zajedničkom sijelu pred drugove izađe raspoložen Edhem ef. Mulabdić i reče pun optimizma: „Imam jasnu ideju, ne znam hoće li mi na um pasti bolja. Hajde da krenemo sa časopisom. Neće ići lahko, nu ako svi uložimo maksimalne sile, uspjet ćemo. Bio bi to jedinstven muslimanski porodični list, jednako zanimljiv i prihvatljiv, ocu, majci, sinu, šćeri, unuku… Između ostalog stručnjaci bi kur’anskim ajetima i hadisima tumačili narodu potrebu nauke i škole i uopće potrebu prilagođavanja novom vremenu. Šta velite?» Drugovi mu začas izmijenjaše poglede pa, obradovani i ohrabreni, svrnuše ih na bega Bašagića, što je shvaćeno kao: ako on prihvata svi prihvatamo. Pjesniku oči zasjaše i odmah reče: „Da toj ideji dodam svoju: uskoro će proljeće, sunce, behar… Neka nam se list zove „Behar“. Ima u naslovu neke simbolike, zar ne?“

U općem raspoloženju slijedila je živa rasprava oko suštinske stvari: „šta bi ko“, «s kim», „šta bi trebalo“, „kako bi bilo“, „kad bi se počelo“, „gdje bi se moglo“, «gdje», „koliko bi koštalo“, „ko bi se prihvatio“, „ko bi bio vlasnik, ko nakladnik“; Safvet-beg se ponudio za urednika, gospodin Mulabdić za administraciju, Osman Nuri je obećao za svaki broj napisati barem jedan članak, Fehim Spaho će objavljivati prijevode s orijentalnih jezika… A onda dođe najvažnije, treba novac 537 za to, jer se znalo da će kod lista biti veliki deficit, naročito prve i druge godine; zapelo je kod „stare kajde i pjesme: nema novca!“

U jednom trenutku se Osman Nuri Hadžić primakao uhu Adem-age Mešića i vedrim tonom šapnuo: „Prijatelju Adem-aga, imam dojam da ćeš i ti ovog časa nešto kazati“. Veleposjednik se osmjehnuo: „Instinkt te, Nuri, dobro služi“. Ustao je i rekao: „Gospodo, prijatelji, napredni muslimani, kad se vi žrtvujete i spremate besplatno raditi u listu, pisati, uređivati ga, distribuirati, usavršavati, evo dajem i ja svoj obol tom napretku. Uzimam na se izdavanje lista. Obvezujem se da ću cijeli trošak ne za jednu nego za deset godina snositi u cijelosti sve i kad ne bi bilo više ni deset pretplatnika. Neka se ovo podvuče u zapisniku. Molim svog novog prijatelja pjesnika Safvet-bega Bašagića da, kao urednik, potpiše sa mnom službeni zahtjev koga ću odmah poslati Zemaljskoj vladi za odobrenje“.

*

Sljedećeg mjeseca 4. marta stigla je dozvola Zemaljske vlade. Ona je glasila:

Zemaljska vlada za Bosnu i Hercegovinu

Broj: 630

I: B:

Usljed vaše amo podnešene molbenice obnalazi zemaljska vlada podijeliti Vam dozvolu za izdavanje povremenog tiskopisa koji će pod naslovom „Behar“ ovdje u Sarajevu dvaput mjesečno izlaziti.

Isti tiskopis biće po molbenici označenom i ovijem odobrenom pravcu sadržajem svojim poučno-zabavni, namijenjen pretežno moralno vjerskom odgoju Muhamedanskog pučanstva Bosne – Hercegovine.

Pošto se prema molbenici označenom pravcu iz djelovanja lista isključuje politika, to će istom ipak biti dozvoljeno, da novinarske i ostale vijesti te svjetske događaje nuzgreno i kronološkim redom bilježi. „Behar“ potpadaće u smislu postojećih propisa prevenzivnoj cenzuri, to će svaki broj istoga imati zemaljskoj vladi na uvid i prethodno odobrenje predložiti. Složeni sastavci svakog pojedinog broja lista imadu se dan prije izlaska i to u dva jednaka otiska zemaljskoj vladi na odobrenje podastrijeti. Za cenzuru oprijediljenje otiske podastre zemaljskoj vladi tiskara u kojoj „Behar“ izlazi te su za tačno izvršenje te dužnosti oblasti odgovorni poslovođa tiskare, izdavaoc i svakdašnji urednik lista.

Štampanjem lista smjeti će tiskara tad otpočeti, kad budu na cenzuru podnešeni otisci odobrenjem zemaljske vlade oznakom „Imprimatur“ providjeni. Od svakog izašlog broja „Behar“ imade izdavaoc slati po jedan dužnostni primjerak visokom C. K. zajedničkom ministarstvu, te ovogradskom vladinom povjereniku, pa dva primjerka pak zemaljskoj vladi.

Izdavaoc te odgovorni urednik „Behara“ kao i poslovođa tiskare u kojoj taj list izlazi dužni su svaku oblastnu odredbu tačno izvršiti.

Svaka promjena u osobi odgovornog urednika lista, imade se ovogradskom vladinom povjereniku pravodobno obznaniti.

Isto tako dužan je izdavaoc „Behara“ oblasti obznaniti svakdašnju tiskaru u kojoj list izlazi, kao i ime tiskarskog poslovodje.

Svaki prekršaj označenih te cenzurom ustanovljenih propisa kaznit će se novčanom globom. Nazočnu dozvolu može oblast prema potrebi svagda opozvati.

                                                                 Sarajevo dne 4. marta 1900.  

Gospodinu Ademu Mešiću                                                               Za poglavara zemaljske vlade

i Safvetbegu Bašagiću (do ruku prvoga)                                          Odjelni predstojnik Murko v.r.

  *

„Behar“ je sretno rođen 1. maja u neuglednoj kućici pokraj Mustajbegova dvora (Policajne uprave), na Appelovoj obali broj dvadeset. Već poslije prvog broja stizala su brojna čestitanja; najbrže bî „Bošnjakovo“: …»Mi našeg druga radosno pozdravljamo i želimo mu svaki uspijeh, da se vazda bude držao svog programa i da mu vazda jasno bude lebdila pred očima dobrobit našeg bosanskog muslomanskog naroda i naše domovine“.

(Halid Kadrić, Kobno raspuće, Novo doba, Sarajevo, Dobra knjiga, 2023)