Rijad uzvraća udarac Teheranu bombardovanjem njegovih milicija u Iraku, dok Trump poručuje da će „žestoko udariti“ na Iran, samo dva dana nakon što je govorio o „veoma prijateljskim pregovorima“ povodom Hormuza

U potezu bez presedana, Saudijska Arabija intervenirala je u regionalnom konfliktu razbuktalom nakon napada na Iranu, izvevši zajednički napad sa Sjedinjenim Američkim Državama na teritoriji Iraka. Bombardirano je nekoliko lokacija u toj zemlji, uključujući i dva grada u iračkom Kurdistanu, a meta su bile proiranske milicije koje Rijad optužuje za lansiranje valova dronova na saudijska naftna postrojenja. U napadu je poginulo 20 boraaca, dok je još 30 ranjeno, svi redom pripadnici Snaga narodne mobilizacije (PMF), krovne organizacije oružanih grupa integriranih u državni aparat, koja uključuje i milicije pod kontrolom Teherana.

Ovo je prvi zajednički napad koji su zvanično poduzeli Washington i Rijad, što predstavlja značajnu eskalaciju regionalnih tenzija, uz aktuelnu blokadu u Hormuškom tjesnacu, neumoljivi sukob između SAD-a i Irana, te novo žarište u Crvenom moru koje prijeti da preraste u otvaranje još jednog fronta.

Saudijska vlada branila je svoje djelovanje pozivajući se na pravo na samoodbranu, dok je napade dronom proiranskih milicija nazvala nesretnim okolnostima, naglašavajući da države Vijeća za saradnju u Zaljevu i Jordan u ovom trenutku ulažu maksimalne diplomatske napore kako bi Washington i Teheran vratili za pregovarački sto, nakon što je proces izrade Memoranduma o razumijevanju za okončanje rata privremeno obustavljen zbog međusobnih okršaja u Hormuzu.

Iran je oštro osudio napade na Irak, označivši ih kao teško kršenje međunarodnog prava, premda je izbjegao direktno spominjanje Rijada, usmjerivši svu osudu prema Sjedinjenim Američkim Državama, koje je optužio za pokušaj širenja rata na Bliskom istoku. Samo nekoliko sati ranije, režim u Teheranu lansirao je val projektila na američku zračnu bazu u Jordanu, prekidajući tako kratkotrajno zatišje koje je u regiji probudilo nadu u mogućnost nastavka pregovora. Revolucionarna garda preuzela je odgovornost i za napade na tri tankera koja su pokušala proći kroz Hormuški tjesnac.

Povodom napada na bazu u Jordanu, američki predsjednik Donald Trump ponovio je prijetnje upućene Teheranu, poručivši da će režim u Iranu biti žestoko pogođen. On je za mrežu Fox News izjavio da slijede teški udarci, i to samo dva dana nakon što je javno govorio o veoma prijateljskim pregovorima s Teheranom u vezi sa plovidbom kroz Hormuz.

Od izbijanja rata protiv Irana krajem februara, Saudijska Arabija se po svaku cijenu nastojala suzdržati od ulaska u direktan sukob s Teheranom, održavajući diplomatski kanal komunikacije uprkos tome što su iranski uzvratni udari direktno pogodili saudijsku naftnu industriju. Iranske odmazde prema zaljevskim zemljama i zatvaranje Hormuza zadali su težak udarac saudijskoj ekonomiji, koja je zabilježila najveći kvartalni deficit u posljednjih osam godina. Ta bi se situacija mogla dodatno pogoršati usljed rastuće nestabilnosti u Crvenom moru, kamo je Rijad bio preusmjerio čak 60 posto svog izvoza sirove nafte.

Iran i Arabija Saudijska, historijski rivali na Bliskom istoku, obnovili su diplomatske odnose sporazumom postignutim uz posredovanje Kine 2023. godine, ali je taj savez bio pod neprestanim iskušenjem zbog sukoba u Gazi, Jemenu, Libanu, Iraku i samom Iranu.

Koordinirani napad na Irak dobio je podršku zaljevskih zemalja, dok je iranska vlada, uz osudu napada, najavila niz sigurnosnih mjera s ciljem sprječavanja da se irački teritorij koristi za ugrožavanje susjednih država. Ovo pitanje moglo bi biti ključna tačka dnevnog reda tokom posjete iračkog premijera Alija al-Zaidija Rijadu, koja je bila planirana i prije ovih udara, ali sada dobija sasvim novu dimenziju u svjetlu najnovije eskalacije.

Zajednička vojna akcija uslijedila je nakon višednevnih napetosti između saudijske monarhije i huta u Jemenu, koje također podržava Iran, što je dovelo do pomorske blokade koju su ovi pobunjenici nametnuli Arabiji Saudijskoj. Riječ je o najvećem zaoštravanju odnosa od potpisivanja krhkog primirja u Jemenu 2022. godine, nakon decenije rata koja je zemlju dovela na ivicu gladi i ostavila je duboko podijeljenom između de facto države huta na sjeveru i međunarodno priznate vlasti koja vojno zavisi od Rijada.

Stručnjaci procjenjuju da pobunjenički pokret smatra da su pregovori o primirju zapali u slijepu ulicu, pa trenutnu regionalnu nestabilnost koristi za pokretanje vojne eskalacije kako bi iznudio dodatne ustupke od Rijada. Pobunjenici zahtijevaju pristup prihoda od jemenske nafte i veću ovlast u upravljanju zemljom, što su jasno demonstrirali prije dvije sedmice kada su dozvolili slijetanje iranskog aviona na aerodrom u Sani bez obavještavanja jemenske vlasti. Taj je čin izazvao saudijski zračni udar na aerodromski terminal, na šta su pobunjenici odgovorili lančanom reakcijom koja je stvorila novo opasno žarište u Crvenom moru.

Ako mi ne možemo prodavati naftu, neće je prodavati niko, a ako naša sigurnost nije zagarantovana, nijedna infrastruktura u regiji neće biti sigurna, upozorio je iranski pregovarač Mohammad Bagher Qalibaf. Razgovori o trajnom okončanju rata između Sjedinjenih Država i Irana doživjeli su kolaps, dok se vojni sukobi u Hormuškom tjesnacu nastavljaju, ponovo prelijevajući posljedice na više zaljevskih zemalja.

Hormuz, pomorska žila kucavica kroz koju je prije rata dnevno prolazilo 20 posto svjetske energetske trgovine, nije uspio uspostaviti normalan režim plovidbe ni tokom primirja, te je postao glavno poprište nove eskalacije, uz dramatičan pad dnevnog broja prolazaka.

Suočene s nestabilnošću koja prijeti da postane nova svakodnevica, zemlje regije primorane su iznova crtati energetsku kartu. Najmanje sedam projekata naftovoda za preusmjeravanje isporuke sirove nafte prema lukama u Crvenom moru, Sueckom kanalu i Omanskom zaljevu trenutno je u izgradnji ili u fazi izrade studija, dok se drugim inicijativama nastoje osnažiti kapaciteti naftovoda prema Sredozemlju preko teritorije Sirije i Iraka. Crveno more i ranije je bilo ključna ruta za izvoz oko 12 posto svjetske energetske trgovine, ali je njegova važnost naglo porasla od početka ovog rata koji potresa čitavu regiju.

Najveći svjetski izvoznik nafte, Saudijska Arabija, činilo se da je pronašla održivu alternativu tjesnacu Hormuz, značajno povećavši izvoz sirove nafte putem naftovoda prema svojoj luci Yanbu na Crvenom moru. Otkako je Iran uveo blokadu u Hormuzu nakon rata koji su pokrenule SAD i Izrael, Saudija je preusmjerila 60 posto svog izvoza nafte na ovu crvenomorsku luku, dostigavši nivo od četiri miliona barela dnevno, što je četiri puta više u odnosu na predratnih 900.000 barela.

Veliki dio ove nafte stiže na globalno tržište nakon prolaska kroz tjesnac Bab el-Mandeb, naspram obale Jemena i u blizini teritorije pod kontrolom huta. Znatno manji dio izvoza usmjeren je ka sjeveru prema Sredozemlju, preko naftovoda koji presijeca Egipat ili kroz sam Suecki kanal. Rijad je najavio ambiciozan plan proširenja izvoza preko Crvenog mora na devet miliona barela dnevno, ali se ruta koja je trebala zaobići blokadu u Hormuzu pretvorila u direktnu metu u unakrsnoj vatri s Hutima.

U znak odmazde za saudijske zračne udare na međunarodni aerodrom u Sani, Huti su proglasili pomorsku blokadu za sve saudijske brodove, čime je direktno ugrožen i ovaj drugi pravac globalnog snabdijevanja energijom. Milicija je uputila zvanično upozorenje međunarodnim brodarima da bi mogli biti napadnuti bilo gdje unutar njihovog operativnog dometa ukoliko odluče utovariti ili istovariti robu u bilo kojoj saudijskoj luci.

Prijetnje su ubrzo sprovedene u djelo napadima na dva saudijska tankera zbog kršenja blokade, kako je saopćila ova milicija. Britanska kompanija za nadzor pomorskog saobraćaja UKMTO potvrdila je da je jedan od brodova napadnut na udaljenosti od 110 kilometara od saudijskog obalnog grada Al-Shuqaiqa.

Američki predsjednik Donald Trump okrivio je Iran za eskalaciju koju sprovodi jemenski pokret, zaprijetivši direktnim udarom na iranski teritorij ukoliko se blokada prema Arabiji Saudijskoj nastavi. On je na društvenim mrežama poručio da ova činjenica jasno stavlja do znanja da će Sjedinjene Države smatrati Iran direktno odgovornim, budući da su huti tek puko sredstvo i zastupnici Teherana, te da će stoga Iran, kao i sami huti, pretrpjeti surovu vojnu kaznu. Sjedinjene Države su i ranije napadale ovaj pobunjenički pokret u sklopu sukoba u Pojasu Gaze, kada su Huti proglasili pomorsku blokadu u Crvenom moru kao odgovor na izraelsku ofanzivu na palestinsku enklavu.

Nekoliko tankera je, nakon utovara u saudijskoj luci Yanbu, promijenilo kurs prema Sueckom kanalu umjesto plovidbe na jug, dok drugi brodovi održavaju pozicije čekajući dalja uputstva, navode iz UKMTO-a. Od početka sedmice najmanje sedam brodova usmjereno je prema Sueckom kanalu. S druge strane, oko 50 brodova koji se nalaze u akvatoriju Crvenog mora objavilo je da na palubama ima naoružano obezbjeđenje kako bi odvratili potencijalne napade pobunjenika, prenosi MarineTraffic.

Pad prometa ovom pomorskom rutom već je očigledan, sa nekadašnjih 20 do 30 prolazaka dnevno, brojka je pala na 10 ili manje, prema podacima pomorske grupacije Kpler. Izazov koji su uputili Huti prijeti da ugrozi jedinu preostalu funkcionalnu alternativnu rutu koja je održavala protok nafte s Bliskog istoka nakon zatvaranja Hormuza, što predstavlja drugi uzastopni potres za globalna tržišta.

Grupacija Kpler procjenjuje da bi, u slučaju potpunog stupanja na snagu blokade saudijskog izvoza, s globalnog tržišta bilo povučeno dodatnih četiri posto svjetske nafte, što bi se direktno pribrojilo gubicima nastalim u Hormuzu. Blokada u Crvenom moru primarno će pogoditi azijska tržišta poput Kine, Japana, Indije i Južne Koreje, koja kupuju čak 80 posto saudijske sirove nafte koja se izvozi ovim putem. Generalni direktor Ministarstva industrije Južne Koreje Yang Ki-Wook izjavio je da se u slučaju blokade Crvenog mora razmatraju alternative preko Sueckog kanala. Ukoliko se eskalacija nastavi, posljedice će osjetiti i evropska tržišta, s obzirom na to da je Arabija Saudijska jedan od ključnih dobavljača dizela za Evropu.

Kako bi izbjegle prolaz kroz Bab el-Mandeb koji kontrolišu Huti, države uvoznice imaju još samo jedan adut: izvoz prema sjeveru, kroz Suecki kanal, a potom u Sredozemlje. Međutim, da bi dopremili naftu do azijskih kupaca, tankeri moraju preći Sredozemlje i oploviti čitavu Afriku, čime se vrijeme plovidbe utrostručuje na oko 60 dana, uz enorman rast transportnih troškova.

Dodatni problem predstavljaju fizička ograničenja samog Sueckog kanala, jer veliki naftni tankeri zbog plitkog gaza ne mogu proći ovom rutom pod punim opterećenjem. Oni najprije moraju iskrcati dio barela u naftovod Sumed kako bi ih poslali prema Sredozemlju, a zatim ponovo utovariti sirovu naftu u blizini Aleksandrije kako bi nastavili put. Konačno, takav izvoz nosi i dodatni trošak od oko 500.000 dolara na ime taksi za prolazak kroz kanal pod egipatskom upravom.

Nadasve, ukupna količina izvezene nafte mogla bi drastično opasti, jer je Suecki kanal prenozak za konvencionalne supertankere koji prevoze oko dva miliona barela, zbog čega se moraju koristiti znatno manji brodovi koji nose duplo manje tereta. U ovakvim okolnostima Suecki kanal jednostavno nije profitabilan i ne može se smatrati održivom alternativom, zaključio je južnokorejski zvaničnik Wook, iznoseći stav jedne od prvih zemalja koje su se javno oglasile povodom ove krize neizvjesnog ishoda.