Nekadašnji vođa OVK bio je miljenik Zapada, pregovarač u Rambouilletu i čovjek koji je proglasio nezavisnost Kosova. Karijeru su mu, međutim, cijelo vrijeme pratile optužbe za ratne zločine i kriminal.

U odijelu i kravati, Hashim Thaçi stajao je u tišini dok je predsjedavajući sudija Charles Smith čitao presudu. Nekadašnji gerilski vođa, premijer i predsjednik, čovjek kojeg su na Zapadu smatrali „glasom razuma”, a na Kosovu herojem oslobođenja, osuđen je na 25 godina zatvora.

Hashim Thaçi rođen je 24. aprila 1968. u regiji Drenica, području koje se smatra kolijevkom albanskog otpora i ishodištem Oslobodilačke vojske Kosova. Kao student filozofije i historije na Univerzitetu u Prištini, rano se uključio u pokret otpora protiv srpskih vlasti. Devedesetih godina, frustriran politikom mirnog otpora tadašnjeg kosovskog lidera Ibrahima Rugove, odlazi u Švicarsku. Tamo se pridružuje albanskoj političkoj emigraciji i postaje jedan od osnivača Narodnog pokreta Kosova, marksističko-lenjinističke organizacije iz koje je izrastao OVK.

U redovima OVK brzo se uspinjao. Pod ratnim nadimkom „Gjarpëri” ili „Zmija”, koji je zaradio zbog svoje sposobnosti da izbjegne srpske snage sigurnosti, postao je zadužen za osiguravanje finansijskih sredstava, nabavku oružja i obuku regruta u Albaniji. U julu 1997. godine, Okružni sud u Prištini osudio ga je u odsustvu na deset godina zatvora zbog terorizma.

Do 1999. godine postao je vođa najmoćnije frakcije unutar OVK. Njegov uspon kulminirao je na mirovnim pregovorima u Rambouilletu u Francuskoj, gdje je predvodio delegaciju kosovskih Albanaca. Zapadni diplomati tada su ga doživljavali kao „glas razuma” unutar OVK, spremnog prihvatiti autonomiju Kosova unutar Srbije, dok su drugi vođe insistirali isključivo na punoj nezavisnosti. Sporazum je također predviđao referendum koji nikada nije održan. Međutim, Srbija je sporazum odbila, a NATO je 24. marta 1999. godine započeo sa zračnim napadima na teritoriju SR Jugoslavije. Poslije 78 dana bombardovanja, u junu 1999. godine NATO-ove snage su ušle na Kosovo i Metohiju. Thaçi je iz tog procesa izašao kao ključna politička figura.

Veze s Washingtonom

Nakon rata, Thaçi je gerilsku uniformu zamijenio odijelom. Transformisao je OVK u Demokratsku partiju Kosova (PDK) i brzo se nametnuo kao dominantna snaga na političkoj sceni. Njegova stranka pobijedila je na parlamentarnim izborima u novembru 2007., a u januaru 2008. postao je premijer. Samo mjesec dana kasnije, 17. februara 2008., Thaçi je ispunio svoj životni cilj: u parlamentu je pročitao Deklaraciju o nezavisnosti Kosova.

Kao premijer, a kasnije i predsjednik (od 2016. godine), vodio je izrazito proameričku politiku, gradeći snažne veze s Washingtonom i zapadnoevropskim prijestolnicama. Smatran je liderom koji može voditi mladu državu prema euroatlantskim integracijama. Njegov politički put bio je obilježen stalnim balansiranjem između nacionalističke retorike potrebne za domaću publiku i pragmatične politike koju su od njega očekivali međunarodni partneri.

No, njegovu političku karijeru od samog početka pratile su teške optužbe. Izvještaji zapadnih obavještajnih službi, poput njemačkog BND-a, opisivali su ga kao vođu „kriminalne mreže koja djeluje diljem Kosova”, povezujući ga s organizovanim kriminalom, pa čak i naručenim ubistvima. Još tokom rata, mediji poput The Washington Posta pisali su da OVK svoje aktivnosti finansira krijumčarenjem heroina i kokaina u zapadnu Evropu. Iako nikada nije dokazano da je OVK kao organizacija bio direktno uključen, sumnje da su donatori bili povezani s ilegalnim poslovima ostale su. Nesporno je da je OVK tokom devedesetih godina primio između 75 i 100 miliona dolara donacija koje je prikupila albanska dijaspora u Evropi i Americi.

Kako su više puta objavljivali razni mediji, postoji mogućnost da su među donatorima bili ljudi koji su svoj novac stekli nelegalnim putem, ali navodno ne postoje dokazi kojima bi se potvrdilo da je Thaçi povezan s njima. S obzirom na to da je OVK službeno raspušten 1999. godine, nakon završetka sukoba na Kosovu i Metohiji, Zaštitni korpus Kosova bio je formiran od bivših boraca OVK i šefova Demokratske partije Kosova. Britanski BBC je još 2000. godine izvijestio da je Thaçi centralna figura u aktivnostima Kosovskog zaštitnog korpusa, nasljednika OVK, koji je navodno reketirao poduzetnike pod krinkom „poreza” za svoju samoproglašenu vladu. Njegova stranka PDK, nastala iz političkog vodstva OVK, optuživana je za korištenje nasilja i zastrašivanja političkih suparnika kako bi zadržala kontrolu i zaštitila kriminalne strukture.

Trgovina organima

Najozbiljnije optužbe pojavile su se 2010. godine u izvještaju Vijeća Evrope, koji je sastavio Dick Marty. U njemu se Thaçi i takozvana „Drenička grupa”, koju je 1993. godine osnovao Adem Jashari, optužuju za učešće u mreži koja je trgovala organima zarobljenih Srba i drugih nealbanaca. Iako tužilaštvo nikada nije podiglo optužnicu po toj osnovi, te su optužbe stvorile snažan međunarodni pritisak koji je na koncu doveo do osnivanja posebnog suda.

Pod pritiskom Sjedinjenih Država i Evropske unije, kosovski parlament je 2015. godine nevoljko izglasao osnivanje Specijaliziranih vijeća Kosova, suda sa sjedištem u Haagu, s mandatom da istražuje zločine koje su navodno počinili pripadnici OVK. Kada je u novemvru 2020. objavljeno da je protiv njega podignuta optužnica, Thaçi je podnio ostavku na mjesto predsjednika, rekavši da to čini kako bi „zaštitio integritet institucije predsjednika Kosova”. Dobrovoljno se predao i prebačen je u pritvor u Haagu, gdje se izjasnio da nije kriv.

Suđenje, koje je započelo u aprilu 2023., izazvalo je ogromnu pažnju. Za mnoge na Kosovu, sam sud je nelegitiman, instrument kojim se pokušava izjednačiti krivica žrtve i agresora te kriminalizovati oslobodilačka borba. Uoči izricanja presude, u Prištini i drugim gradovima održani su skupovi podrške. Ulice su bile oblijepljene plakatima s njegovim likom i natpisima „Heroji rata i mira”. Jedan transparent u glavnom gradu poručivao je sudu: „U ime naroda, proglasite ih nevinima.”

Izvor: Express