Iza navodnog zvjezdanog života na javnim događajima i nespornog karizmatičnog šarma, dokumentarni film „Stan Lee: The Final Chapter“ otkriva kako je tvorac čuvenih stripova bio surovije eksploatiran radi sticanja novca nego što je javnost ikada mogla zamisliti
Tvorac brojnih superjunaka, Stan Lee, legenda izdavačke kuće Marvel koji je osmislio likove s natprirodnim moćima sposobne da spase svijet, proveo je svoje posljednje godine potpuno ranjiv i prepušten na milost i nemilost onima koji su tvrdili da ga štite. Tako bar prikazuje dokumentarni film „Stan Lee: The Final Chapter“ u režiji Jona Bolerjacka, ostvarenje koje nastoji humanizirati ovu veliku ikonu stripa.
Film na samom početku predstavlja Leeja kao karizmatičnu i voljenu zvijezdu koja s nepatvorenim entuzijazmom posjećuje konvencije fanova i filmske premijere. Međutim, priča ubrzo poprima mračan zaokret, pretvarajući se u potresno svjedočanstvo o zlostavljanju i zanemarivanju starije osobe.
Reditelj Bolerjack navodi kako je prvobitno želio napraviti rijaliti ili dokumentarnu seriju u kojoj bi jednostavno pratio njegov svakodnevni život, jer ko ne bi volio gledati kako živi Stan Lee. On smatra čistom srećom što je uopšte dobio priliku sarađivati s njim, nakon što je na jednoj od konvencija sasvim slučajno upoznao čovjeka koji je bio zaposlen kod samog Leeja.
Nakon što je zadobio Leejevo povjerenje, pri čemu ga je legendarni autor u svojim kasnim godinama nazivao i prijateljem, Bolerjack je prateći ga u svakodnevici brzo shvatio da prvobitna ideja nije bila onako privlačna pred kamerama kako je zamišljao. Uprkos tome, nastavio je snimati.
Lee je u dubokoj starosti prolazio kroz duge i monotone radne dane koji su se sastojali od višesatnog davanja autograma, poziranja za fotografisanje i neprekidnih putovanja s jednog događaja na drugi. Čitav njegov raspored bio je pod potpunom kontrolom ljudi iz njegovog okruženja, dok sam Lee nad njim više nije imao nikakvu vlast.
Ono što se na prvi pogled činilo kao uobičajena rutina jedne slavne ličnosti, dokumentarac razotkriva kao sistematsku eksploataciju u kojoj su treća lica svaki autogram i svaku fotografiju pretvarala u novac koji je rijetko završavao u Leejevim rukama.
Reditelj se prisjeća trenutka kada je audio-snimak na kojem ga Stan pita gdje je njegov novac postao stvaran, ističući da je upravo tada shvatio da se u pozadini dešava nešto duboko pogrešno.
Dokumentarni film kao jednog od glavnih krivaca za navodno zlostavljanje označava Maxa Andersona, tadašnjeg menadžera zaduženog za Leejeve turneje po konvencijama. Kadrovi prikazuju Andersona kako broji gomile gotovine nakon susreta s obožavateljima, dok ga film opisuje kao vještog manipulatora koji je vršio pritisak na Leeja da prihvata sve više obaveza, nikada mu ne dajući jasan uvid u finansijske izvještaje.
U jednoj od scena, kada ga autor Marvelovih junaka pita koliki je prihod ostvaren nakon višesatnog davanja autograma i slikanja s fanovima, Anderson mu hladno odgovara da novca nikada nije dovoljno.
Anderson je 2025. godine osuđen na godinu i jedan dan zatvora zbog poreske prevare, nakon što nije prijavio gotovo 1,2 miliona dolara zarađenih upravo od rada sa Leejem.
Paradoksalno, čovjek koji je pomogao u stvaranju jedne od najprofitabilnijih franšiza u historiji zabavne industrije u dokumentarcu se pojavljuje zabrinut oko toga koliko će još morati raditi prije nego što ode u penziju.
U nekoliko scena Lee se osvrće i na pogrešne finansijske odluke koje su mu obilježile život, poput prodaje vlastitog udjela u Marvelu, što je učinio poslušavši savjet advokata koji je primarno gledao sopstveni interes.
Film detaljno prikazuje i samoću te ranjivost koje su obilježile njegove posljednje godine, posebno nakon smrti supruge Joan Boocock Lee 2017. godine, samo godinu dana prije njegove smrti. Lee je priznavao da je izgubio volju za radom, ali su ljudi oko njega nastavili vršiti neprestani pritisak.
Bolerjack ističe da ako se ovako nešto moglo dogoditi Stanu Leeju, onda se može dogoditi bilo kome, dodajući kako je Leeja želio prikazati prije svega kao očinsku figuru, a ne samo kao veliku kulturnu ikonu.
Prema riječima reditelja, put do realizacije projekta bio je izuzetno trnovit zbog tužbe koju je podnio Anderson u želji da spriječi prikazivanje, što je premijeru dokumentarca odgodilo za čitavih šest godina.
Uz to, reditelj priznaje da je bilo veoma teško osigurati podršku i finansijska sredstva za završetak filma, smatrajući da takva ravnodušnost proizlazi iz želje šire javnosti da zadrži jednostavniju i ljepšu sliku o svojim idolima. Kako sam kaža, lakše je misliti o Stanu kao o čovjeku koji je uzvikivao svoj čuveni poklič, jer je to upravo ono što moćnici žele da ljudi misle o njemu.
Film, koji je prikazan na platformama Apple, Prime Video, Fandango i YouTube 28. jula, prikazan je na festivalu San Diego Comic-Con, u potpunom kontrastu sa svečanim povratkom Velike dvorane H i Marvelovih masovno iščekivanih panela.
