Iako su previše optimistične u pogledu izgleda Turske za punopravno članstvo u EU, Erdoganove riječi odjekuju usred jasnog pomaka u globalnom pejzažu – onog koji prijeti da trajno naruši transatlantski odnos, prisiljavajući Brisel da se distancira od Washingtona i podstiče bliže odnose s drugima.

Predsjednik Recep Tayyip Erdogan ove sedmice je istakao važnost Turske za EU, ističući da u svjetlu nedavnih događaja postaje “nemoguće” da Evropa ostane efikasan globalni akter bez Ankare.

„Jednostavno rečeno, uspostavljanje evropske sigurnosti u odsustvu (Turske) je nezamislivo“, rekao je Erdogan. „Očekujemo da se naši evropski prijatelji suoče sa ovom realnošću i da napreduju sa našim procesom punopravnog članstva sa vizionarskom perspektivom.

Iako su previše optimistične u pogledu izgleda Turske za punopravno članstvo u EU, Erdoganove riječi odjekuju usred jasnog pomaka u globalnom pejzažu – onog koji prijeti da trajno naruši transatlantski odnos, prisiljavajući Brisel da se distancira od Washingtona i podstiče bliže odnose s drugima.

Ovo nudi priliku Briselu i Ankari da prodube svoju saradnju.

Više od mjesec dana, čelnici EU se bore s haotičnim vodstvom američkog predsjednika Donalda Trumpa, koji ne samo da je sklon trgovinskom ratu, već se čini da je spreman da demontira samu sigurnosnu arhitekturu na koju su se evropske zemlje oslanjale decenijama.

Trumpova era

Naizgled zatečeni nespremni, evropski čelnici su se borili da održe hitne sastanke. I francuski predsjednik Emmanuel Macron i britanski premijer Keir Starmer učinili su uzaludne, posljednje pokušaje da zakrpe stvari s Trumpom. Visokog predstavnika EU odbio je američki državni sekretar Marco Rubio, dok je predsjednik Evropskog parlamenta iznio očajničku konačnu molbu u Washingtonu.

Nove realnosti Trumpove ere zahtijevaju radikalnu promjenu pristupa Brisela ako EU želi, kako je naznačio, biti “sposobnija i bolje opremljena za suočavanje s trenutnim i budućim izazovima svoje sigurnosti”.

U četvrtak je zakazan poseban sastanak Evropskog vijeća koji će se održati kao nastavak neformalnog sastanka lidera EU prošlog mjeseca koji je bio fokusiran na evropsku odbranu i strateška partnerstva.

Kratkoročni interesi nekoliko država članica ne bi trebali imati prednost nad dugoročnim interesima EU u cjelini

Rasprava o principima post-Trampove evropske sigurnosne arhitekture zahtijeva od lidera EU da shvate i priznaju da je Turska, kao ključni regionalni akter, jedinstveno neophodan partner. Čini se da su ovu činjenicu postepeno prepoznavali različiti evropski lideri.

Turska se može pohvaliti drugom po veličini vojskom NATO-a i stalno povećava svoj budžet za odbranu i sigurnost. Njena obrambena industrija bilježi ogroman napredak, a njeni proizvodi se nabavljaju širom EU, uključujući Španiju, Portugal, Poljsku, Rumuniju, Estoniju, Hrvatsku i Mađarsku.

Ipak, Ankara se često suočava sa značajnim protivljenjem određenih država članica EU koje ponekad potkopavaju šire interese bloka, kao što je podrška Ukrajini, i čija se posvećenost EU čini da varira.

Unatoč ovim izazovima, turske odbrambene kompanije nastavljaju širiti svoj otisak na odbrambenom tržištu EU kroz transfer tehnologije, pa čak i velike strateške akvizicije i partnerstva.

Turska i Rusija su strateški konkurenti koji su ponekad primorani da sarađuju. U nekoliko navrata, Ankara se suprotstavila Moskvi bez zapadne podrške, a često čak i uprkos zapadnjačkoj podršci Rusiji.

Turska je od 2014. dosljedno otvoreno govorila o ukrajinskoj nezavisnosti, suverenitetu i teritorijalnom integritetu i davala je Kijevu oružje bez nametanja ikakvih ograničenja u njegovoj upotrebi.

Osim toga, Turska nije oklijevala da zatvori svoje moreuz za ruske ratne brodove, pomogla je u pregovorima o Inicijativi za crnomorsko žito, pa čak i izgradila korvete za ukrajinsku mornaricu, dok je i dalje održavala veze s Moskvom.

Turska je jedina zemlja u jedinstvenoj poziciji koju i Ukrajina i Rusija vide kao posrednika u miru, domaćina pregovora i sigurnosnog jamca.

Širi strateški značaj Turske – u trgovini, energetici i mobilnosti ljudi – ključan je za izgradnju pragmatičnog, prioritetno vođenog partnerstva.

Sadašnje stanje odnosa EU i Turske stoga treba temeljno preispitati. Zaustavljeni proces pristupanja, koji je od samog početka zarobljen u političkom ćorsokaku, više nije održiv i treba ga napustiti. Potreban je pragmatičan zaokret ka interesno vođenom modelu saradnje.

Novi temelji odnosa

Modernizacija carinske unije EU i Turske i liberalizacija viznog režima, na primjer – dvije od tema o kojima se najviše raspravlja u odnosima između EU i Turske – ostat će u političkom zastoju zbog evropske unutrašnje politike.

Prilagođeni, sveobuhvatni okvir – izgrađen oko stubova kao što su Duboki, sveobuhvatni sporazum o slobodnoj trgovini (DCFTA) i mobilnost ljudi među ljudima; uključujući opsežan sporazum o viznim olakšicama – pružio bi novu osnovu za rješavanje ovih pitanja.

Strateško partnerstvo EU-a s Indijom u razvoju – uključujući trgovinu, tehnologiju, odbranu i međuljudsku mobilnost – moglo bi poslužiti kao obrazac.

Prilagođeni pristup omogućio bi Ankari da sarađuje s EU tamo gdje su njihovi interesi usklađeni, uz zadržavanje svoje strateške autonomije u spornim pitanjima. To bi također omogućilo Turskoj da bolje upravlja složenom regionalnom dinamikom, posebno tamo gdje se njeni interesi sukobljavaju s interesima određenih država članica EU.

Dugoročno gledano, pragmatičan okvir zasnovan na ovim stubovima ne samo da bi revitalizirao odnose EU i Turske, već bi i pozicionirao obje strane da efikasnije rješavaju zajedničke izazove. Za Ankaru bi to značilo prihvatanje realnosti evropske nacionalne politike i njihovih implikacija na odnose Turske sa EU.

Umjesto da pokušava da oživi zaustavljeni proces, Ankara bi trebala težiti izgradnji svojih odnosa s EU na toj osnovi, u skladu s tim kalibrirati svoje politike i raditi na svojoj strateškoj autonomiji.

Za Brisel bi to zahtijevalo priznanje da kratkoročni interesi nekoliko država članica ne bi trebali imati prednost nad dugoročnim interesima EU u cjelini. Ankara je nezamjenjiv partner s kojim EU treba da sarađuje u nekoliko oblasti.

Usklađivanje ove realnosti i praćenje prilagođenog, sveobuhvatnog okvira je put naprijed.