Dug je popis zločina počinjenih tokom rata u Sudanu u posljednje dvije godine. Još uvijek postoje mnoge sive zone koje nisu dovoljno dokumentirane kako bi se razumio puni opseg te tragedije. Jedno od područja o kojem je dostupno najmanje informacija, djelimično zbog društvene stigme, straha od ostracizma i odmazde, jeste seksualno nasilje, posebno silovanje. Situacija je posebno osjetljiva kada su u pitanju djeca.

Izvještaj koji je u utorak objavio UNICEF baca novo svjetlo na krizu. Od početka 2024., neposredno prije nego što je izbio rat, dokumentirao je 221 silovanje djece, uključujući četvero djece od samo jedne godine i 12-ero mlađih od pet godina. Od ukupnog broja preživjelih, dvije trećine su djevojčice, a ostatak su dječaci, uz dodatnih 77 slučajeva seksualnog napada, uglavnom pokušaja silovanja. Podaci koje je prikupila UN-ova agencija za djecu sastavljeni su od strane pružatelja usluga za žrtve.

Sulaima Ishaq, direktorica Jedinice za borbu protiv nasilja nad ženama, povezane s Ministarstvom socijalnih poslova Sudana, kaže da je njen ured dokumentirao 193 silovanja djevojčica mlađih od 15 godina od početka sukoba, često u prisilnim brakovima, pri čemu je velika većina njih bila maloljetna. Nije jasno jesu li neki od njezinih slučajeva identični onima koje je prikupio UNICEF, prenosi El Pais.

“Seksualno nasilje nad djecom je trajna i neprestana kriza čiji opseg još uvijek nije poznat, ali svakako zaslužuje puno više pažnje,” kaže Hala al Karib, regionalna direktorica Strateške inicijative za žene na Rogu Afrike (SIHA), jedne od najvećih organizacija u Sudanu, koja je takođe dokumentirala brojna silovanja djece od početka rata.

Ishaq primjećuje da je silovanje djece dio šireg i sistemAtskog korištenja seksualnog nasilja kao oružja rata u sukobu u zemlji, posebno od strane paravojnih Snaga za brzu podršku. “Najmlađi preživjeli kojeg smo dokumentirali ima sedam godina, a najstariji 76, pa nema obrasca. Korištenje seksualnog nasilja kao oružja rata odnosi se na ciljanje žena bez obzira na njihovu dob i društveni status; to nije važno. Radi se o dehumanizaciji zajednica i njihovom ponižavanju,” kaže ona.

221 silovanje djece koje je zabilježio UNICEF dogodilo se u devet država u Sudanu, što sugerira široko rasprostranjeno zlostavljanje. Počinjeni su tokom invazija na gradove i upada u domove, gdje se silovanja često događaju pred očima porodice žrtve ili dok su djeca bježala od nasilja ili obavljala svakodnevne aktivnosti, poput odlaska na tržnicu. Takvo zlostavljanje dokumentirano je i dok su djeca bila držana kod kuće ili u pritvorskim centrima, te u zamjenu za osnovne potrepštine, poput hrane.

Izvještaj UNICEF-a takođe ističe da su interno raseljene osobe, posebno žene i djevojčice, posebno ranjive na silovanje u mjestima gdje traže utočište i unutar zajednica koje ih ugošćuju, zbog prenapučenosti i potrebe za stalnim kretanjem kako bi došle do vode, hrane ili pronašle toalet. Njihovu ranjivost takođe iskorištavaju osobe koje traže seks u zamjenu za sklonište ili zalihe. Kao posljedica rata, Sudan je zemlja s najviše interno raseljenih osoba u svijetu, s više od osam miliona ljudi prisiljenih napustiti svoje domove.

Ishaq se slaže da se mnogi od ovih incidenata događaju u područjima daleko od fronta i smatranih sigurnima, gdje su mnoge žene i djevojčice žrtve seksualnog zlostavljanja i iskorištavanja, uključujući od strane članova porodice. “To je takođe razlog zašto je toliko slučajeva neprijavljeno, jer ljudi uvijek pokušavaju prikriti te stvari ako uključuju vlastite porodice ili njihovu okolinu.“

Jedno od svjedočenja prikupljenih u izvještaju UNICEF-a dolazi od odrasle žene koja je preživjela seksualno nasilje i bila zatočena od strane naoružanih muškaraca u sobi s drugim ženama i djevojčicama. U svom iskazu objašnjava da bi nakon devet sati navečer muškarac bičem otvarao vrata sobe u kojoj su bile, odabrao djevojčicu i odveo je u drugu sobu. Tamo bi je silovao. Žena se sjeća kako je čula djevojčice kako plaču i vrište, a vraćale su se nakon zore, gotovo bez svijesti, prekrivene krvlju, plačući i govoreći nerazumljivo.

Ožiljci koje ostavlja ovakva vrsta nasilja duboki su i dugotrajni. Osim odbacivanja od strane porodice i društvene izolacije, koji često prate žrtve, posebno u slučaju trudnih žena, postoji psihološka trauma te često spolno prenosive infekcije i ozbiljne ozljede, prema UNICEF-u. Izvještaj upozorava da je u krhkim kontekstima, poput rata, učestalost silovanja i seksualnih napada na maloljetnike oko dvostruko veća od svjetskog prosjeka.

Istodobno, Ishaq žali što je oštar porast slučajeva seksualnog nasilja nad maloljetnicima od početka rata doveo do toga da značajan dio ljudi pribjegava drastičnim mjerama koje pogrešno smatraju zaštitom, poput ženskog genitalnog sakaćenja (FGM) i dječjih brakova. “Postoje ljudi koji vjeruju da će te mjere pružiti zaštitu [djevojčicama] od seksualnog nasilja, a to nije slučaj,” zaključuje ona.