Napad koji su Ukrajinci izveli u decembru koordinirao je bespilotne kopnene i zračne jedinice u mjeri koja do tada nije viđena, označavajući novu eru ratovanja u kojoj su ljudi uglavnom odsutni s prve linije, barem u početnim fazama napada.
Po snijegom prekrivenoj šumi, kopneni dron probijao se kroz blato prema svom cilju – ruskom bunkeru, gdje je konačno stigao i eksplodirao. Iza njega su slijedili drugi dronovi. Neki su se kretali kopnom, dok su drugi dolazili iz zraka, bacajući bombe ili izviđajući teren.
Napad koji su Ukrajinci izveli u decembru koordinirao je bespilotne kopnene i zračne jedinice u mjeri koja do tada nije viđena, označavajući novu eru ratovanja u kojoj su ljudi uglavnom odsutni s prve linije, barem u početnim fazama napada.
Rat u Ukrajini ubrzao je razvoj vojne upotrebe dronova, jer obje strane neprestano inoviraju kako bi stekle prednost. Nedavna obustava američke vojne pomoći i dijeljenja obavještajnih podataka, potvrdila je koliko su dronovi ključni za Ukrajinu u njenom pokušaju da se odupre ruskim snagama, koje na nekim dijelovima fronta imaju brojčanu nadmoć od 5 prema 1.
Prema podacima 13. brigade Nacionalne garde Ukrajine „Hartija“, koja je izvela ovu operaciju, decembarski napad uključivao je oko 50 bespilotnih letjelica i uništio rusku poziciju u blizini Harkiva.
Napad je služio da se testira novi koncept ratovanja. Iako je naišao na određene probleme, druge ukrajinske jedinice već planiraju slične misije. Jedan od izazova bio je to što su kopneni dronovi imali poteškoća s terenom. Dok su dronovi vodili borbu, dobra komanda, planiranje i vješti operateri ostali su ključni za operaciju, navode iz ove brigade obučene od strane SAD-a.
Nakon petosatne operacije, poručnik Andrej Kopač, stručnjak za kopnene dronove, mislio je samo na san. Kasnije, kada su mu se međunarodne kompanije i vlade počele obraćati s pitanjima o napadu, postalo mu je jasnije koliko je događaj bio značajan. „Tada sam pomislio – da, ovo je zaista bilo važno, zaista posebno“, rekao je. „Ovo je prvi korak u novoj vrsti rata.“
Operateri su tri puta vježbali postupak napada kako bi riješili probleme, poput međusobnog ometanja dronova signalima. Ukrajinski oficiri i vojnici detaljno su iscrtali rutu koju će svaki dron pratiti.
Na početku napada, ukrajinski vojnici su raspakovali i pokrenuli pet bespilotnih kopnenih vozila na različitim lokacijama. U napadu su im se pridružili FPV (First person perspective)dronovi, uključujući jedan s montiranom automatskom puškom, dronovi koji su bacivali bombe i nekoliko desetina dronova za izviđanje i nadzor, rekao je portparol brigade, ne otkrivajući tačan broj i tipove dronova.
Kopneni dronovi kretali su se uz pratnju zračnih dronova, koji su pojačavali njihov signal i pružali operaterima pogled iz ptičje perspektive. Kada bi se signal između kopnenog drona i njegovog „oka na nebu“ prekinuo, drugi dron bi preuzeo vezu.
Najveći neprijatelj kopnenih dronova bio je – blato. Snimci napada pokazuju da su se vozila povremeno zaglavljivala ili morala zaobilaziti prepreke. Kada bi jedan dron upao u blato, zadržavao je ostale.
Kopneni dronovi obično se suočavaju s više izazova od onih u zraku ili na vodi. Moraju se probijati kroz ruševine i savladavati neravan teren bez gubitka veze. Iako su veliki proizvođači oružja decenijama testirali kopnene dronove (UGV), S.A.D i njegovi saveznici još ih nisu u značajnoj mjeri rasporedili na bojištu.
U Ukrajini, kopneni dronovi još uvijek imaju ograničeniji učinak u odnosu na svoje zračne i pomorske pandane, kaže Tamiris Pereira dos Santos, analitičarka kopnenih platformi u obavještajnoj firmi Janes. Ipak, „ono što je upotreba kopnenih dronova u Ukrajini postigla jeste ubrzanje testiranja i eksperimentisanja s ovim platformama u drugim vojskama i među velikim proizvođačima.“
Ukrajina, S.A.D i druge zemlje rade na programima vještačke inteligencije, uključujući tzv. tehnologiju rojeva, koja će omogućiti dronovima u zraku da se samostalno koordiniraju. Ipak, decembarska operacija i dalje je zahtijevala preciznu koordinaciju između različitih komandnih centara koje su vodili ljudi.
Prilikom rada na kopnenim dronovima, Kopač – koji je prije rata trebao započeti doktorski studij matematike na jednom američkom univerzitetu – proučavao je točkove koje NASA koristi na Marsovim roverima. No, kako je primijetio: „Na Marsu nema vode, nema blata – a ni ruskih dronova.“
(Izvor: The Wall Street Journal)
