Uoči današnjeg hitnog summita europskih čelnika u Parizu, na poziv francuskog predsjednika Emmanuela Macrona, Evropa se suočava s teškom egzistencijalnom krizom. Bez jasne strategije i snažnog odgovora, mogla bi postati samo puki posmatrač globalnog preuređenja. U međuvremenu, Ukrajina ostaje u procjepu između Trumpove realpolitike i evropskog oklijevanja, nesigurna hoće li joj budućnost biti osigurana ili žrtvovana zarad viših geopolitičkih interesa te prihvatiti realnost u kojoj Putin može diktirati budućnost ne samo Ukrajine nego čitavog kontinenta, dok SAD bira da ne interveniše. Kako ističe La Tribune, Macronova vizija strateške autonomije sada nije samo opcija, već jedini izlaz za EU iz ove krize. Ako se evropski lideri ne ujedine i ne odgovore odlučno, postoji ozbiljan rizik da će historija ponoviti greške prošlih generacija – dopuštanje agresoru da napreduje bez otpora. Šta je sljedeće, baltičke zemlje, Moldavija, Balkan…

Aktualni pregovori između predsjednika SAD-a Donalda Trumpa i ruskog predsjednika Vladimira Putina oko završetka rata u Ukrajini izazvali su val zabrinutosti i osjećaj izdaje među evropskim saveznicima.

Naime, Trumpova administracija odlučila je da se direktno uključi u mirovne pregovore s Rusijom bez konsultacija s evropskim saveznicima. Ova unilateralna odluka pokrenula je lavinu reakcija, budući da su evropski lideri, naročito Emmanuel Macron i Olaf Scholz, ostavljeni bez jasne uloge u procesu.

Evropa na marginama

Umjesto da igraju aktivnu ulogu, jer ih se to direktno tiče, evropski lideri ostavljeni su po strani dok Trump i Putin kroje budućnost evropske sigurnosti. Francuski predsjednik Emmanuel Macron sazvao je hitni sastanak evropskih lidera u Parizu kako bi pokušali pronaći zajednički odgovor na ovu prijetnju. Kako navodi Corriere della Sera, Macron smatra da je ovo geopolitički elektrošok za Evropu, koja mora postati neovisniji sigurnosni akter.

Trumpov potpredsjednik J.D. Vance dodatno je uzburkao duhove tokom Konferencije o sigurnosti u Münchenu, gdje je optužio Evropu za slabost i nesposobnost da se sama brani. Le Figaro ističe da su njegove riječi doživljene kao jasan signal da Evropa više ne može računati na američku vojnu podršku kao nekad.

Putin je tokom proteklih godina pokazao spremnost da testira granice zapadnih saveza. Od aneksije Krima 2014. do invazije na Ukrajinu 2022., svaki njegov potez bio je usmjeren ka testiranju odlučnosti Zapada. Evropski lideri sada strahuju da bi Rusija, nakon potencijalnog dogovora s Trumpom, mogla nastaviti širenje svojih interesa prema baltičkim državama ili čak Moldaviji, a sve više se spominje i Balkan gdje Trump gaji odlične veze sa Aleksandrom Vučićem, baš kao i Putin.

Evropska komisija predložila je povećanje izdvajanja za odbranu, ali mnoge članice EU nisu spremne na značajno povećanje vojne potrošnje. Prema izvještaju Financial Timesa, Trumpov plan je jasan – Evropa treba sama platiti vlastitu sigurnost. Njegova administracija ne pokazuje znakove namjere da vojno interveniše u bilo kojem budućem sukobu koji bi mogao izbiti na istočnim granicama EU.

Ukrajina kao pijun

Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski suočava se s najtežim momentima svog mandata. Trumpova administracija pokušala uvjeriti Kijev da se odrekne dijela teritorija u zamjenu za mir. Štaviše, Bijela kuća je postavila zahtjev da Ukrajina ustupi SAD-u 50% svojih rijetkih minerala. Trump nastoji postaviti budući mirovni sporazum kao trgovinski dogovor, a ne kao sigurnosni aranžman koji bi zaštitio Ukrajinu od budućih agresija.

Stoga, ukoliko Evropa ne uspije osigurati mjesto za stolom, Ukrajina bi mogla biti ostavljena u nesigurnoj sivoj zoni između Rusije i Zapada, bez ikakvih sigurnosnih garancija.

Analitičari se slažu da Trumpov pristup podsjeća na dogovore iz Jalte 1945. godine, gdje su velike sile crtale nove granice bez učešća malih država. El País upozorava da Trump time dovodi u pitanje samu srž međunarodnog poretka zasnovanog na Helsinškim principima o nepovredivosti granica i suverenitetu država.

Evropski stratezi strahuju da bi Trumpova politika mogla otvoriti vrata za novu eru imperijalnih podjela, u kojoj bi SAD, Rusija i Kina dominirale regionalnim sferama uticaja, dok bi Evropa bila svedena na nemoćnog posmatrača.

No, prema pisanju Corriere della Sera, unutar same Evropske unije postoje velike nesuglasice. Njemačka se dvoumi oko snažnije vojne uloge, dok se Poljska i baltičke države otvoreno zalažu za radikalno povećanje vojnih budžeta i prisustvo evropskih snaga u Ukrajini kao mirovne misije.

Američka licemjernost i evropska uspavana ljepotica

Evropski lideri ne skrivaju svoje nezadovoljstvo. Kako prenosi Financial Times, mnogi su ogorčeni jer su SAD insistirale na vojnoj podršci Ukrajini, samo da bi se sada povukle i prepustile Evropi da plaća cijenu rata i obnove. Očekuje se da će Evropa preuzeti finansijski teret rekonstrukcije Ukrajine, koji bi mogao iznositi do 700 milijardi eura, dok će američke kompanije zadržati ekskluzivna prava na ukrajinske resurse.

Također, da ponovimo, Trumpova administracija takođe jasno daje do znanja da američka vojska neće biti uključena u mirovni proces. Američki ministar odbrane Pete Hegseth rekao je da bi Evropu mogla čekati misija raspoređivanja mirovnih trupa u Ukrajini, dok će se SAD držati po strani.

Stoga, Macron, njemački kancelar Olaf Scholz i italijanska premijerka Giorgia Meloni predlažu hitno povećanje evropskih vojnih budžeta i jačanje strateške autonomije. La Tribune piše da će se Evropa suočiti s najvažnijim pitanjem: Može li preživjeti bez američkog kišobrana?

Prema riječima bivšeg francuskog diplomate Erica Danona, „Trump djeluje kao jedini član Vijeća sigurnosti“, ignorišući saveznike i direktno diktirajući globalne tokove. Evropske zemlje sada moraju odlučiti hoće li nastaviti oslanjanje na SAD ili će početi razvijati vlastite odbrambene kapacitete.