Organizacija dženaze tek mjesecima nakon atentata predstavlja presedan u islamskom svijetu, gdje običaji nalažu hitan ukop, no odgađanje je bilo diktirano surovom sigurnosnom i političkom realnošću. Hamenei je ubijen u uvodnim udarima američko-izraelske vojne kampanje, pa bi okupljanje državnog vrha i miliona građana u jeku vazdušnih napada tokom marta i aprila predstavljalo nezamisliv sigurnosni rizik

Dok se približava subota, četvrti juli, Teheran ubrzano završava posljednje pripreme za oproštaj od ajatolaha Alija Hameneija. Vrhovni vođa, koji je Iranom upravljao 36 turbulentnih godina, ubijen je 28. februara u vazdušnom napadu Vashingtona i Tel Aviva na vladinu rezidenciju, a zvanični Teheran ga je proglasio „liderom mučenikom“.

Ova dženaza osmišljena je da bude najveći javni skup u modernoj istoriji zemlje, značajno masovniji od ispraćaja osnivača Islamske Republike, imama Ruholaha Homeinija, 1989. godine. Prvi potpredsjednik Irana i glavni organizator ceremonije, Mohammad Reza Aref, opisao je ovaj događaj kao „najvažniji u ovom stoljeću“.

Gradom dominiraju crne zastave i nepregledni nizovi plakata s likom ubijenog ajatolaha. Portreti ga prikazuju u različitim fazama života: kao mladića u vojnoj uniformi tokom iransko-iračkog rata osamdesetih godina, te kao starca u bijeloj odori tokom molitve ili u šetnji vrtom sa sinom Mojtabom, koji ga je naslijedio na funkciji. Na posterima se ističu parole na perzijskom i engleskom jeziku: „Moramo se podići“ i „Moramo se osvetiti“.

Organizacija dženaze tek mjesecima nakon atentata predstavlja presedan u islamskom svijetu, gdje običaji nalažu hitan ukop, no odgađanje je bilo diktirano surovom sigurnosnom i političkom realnošću. Hamenei je ubijen u uvodnim udarima američko-izraelske vojne kampanje, pa bi okupljanje državnog vrha i miliona građana u jeku vazdušnih napada tokom marta i aprila predstavljalo nezamisliv sigurnosni rizik.

Vlastima u Teheranu bilo je potrebno vrijeme iza zatvorenih vrata kako bi u uslovima ratnog stanja konsolidovale institucije i osigurale tranziciju vlasti, ali i kako bi logistički pripremile događaj ove razmjere koji uključuje i kompleksan transport mejta kroz Irak. Tek je nedavno uspostavljanje šezdesetodnevnog primirja omogućilo stabilizaciju prilika, a odluka da se višemjesečno čekanje protegne do jula donesena je s namjerom da se ceremonija tempira odmah nakon obilježavanja Ashure, čime je postignut željeni efekat prožimanja ajatolahove smrti s istorijskim konceptom šiitskog mučeništva.

Organizacija ovako masovnog događaja predstavlja logistički izazov bez presedana. Na glavnim gradskim avenijama formirane su posebne trake za vozila hitne pomoći i bezbjednosne snage, što je izazvalo saobraćajni kolaps u danima koji prethode ceremoniji. Od danas je uže gradsko jezgro pretvoreno u pješačku zonu, a vazdušni prostor nad Teheranom biće potpuno zatvoren u ponedjeljak, kada će borbeni avioni patrolirati nebom zbog opasnosti od eventualnih izraelskih napada. Držažni i privatni uredi u prijestolnici zatvoreni su od subote do ponedjeljka. Hodočasnici koji pristižu iz svih dijelova zemlje obavezni su ostaviti vozila na velikim parkinzima na periferiji, dok teheranski metro radi neprekidno.

Procjene o broju prisutnih variraju od tri pa sve do 20 miliona ljudi samo u Teheranu. Gradonačelnik Alireza Zakani najavio je da će procesija planirana za ponedjeljak, na ruti dugoj deset kilometara od Trga Imam Hosein do Trga Azadi, biti najveće okupljanje u historiji grada.

Politička pozadina dženaze direktno je povezana s trenutnim šezdesetodnevnim primirjem sa SAD-om, koje je osmišljeno da ponovo otvori Hormuski tjesnac i omogući pregovore. Vladajući krugovi žele poslati poruku jedinstva i otpornosti u trenutku kada pokušavaju izvući ustupke od američkih pregovarača. Međutim, ekonomska kriza i siromaštvo miliona Iranaca natjerali su organizatore da vjerske poruke ublaže plakatima koji obećavaju „svijetlu budućnost za Iran“.

Dženaza se poklapa s islamskim mjesecom muharemom, vremenom kada šiitski muslimani obilježavaju mučeništvo imama Hoseina, unuka Poslanika Muhameda, iz 670. godine. Ova simbolika žrtve i otpora tiraniji ključna je za identitet Islamske Republike. Duž ulica Teherana podignuti su brojni privremeni objekti poznati kao mokebsi, tipični za obilježavanje Ashure. U njima hiljade volontera pripremaju hranu i osvježenje za hodočasnike na temperaturama koje će prelaziti 39 stepeni Celzijusa.

Sama ceremonija ima i međunarodni karakter. Danas je organiziran poseban ispraćaj za strane delegacije. Ali Akbar Pourjamshidian, sekretar nacionalnog odbora za sahranu, izjavio je da se očekuju predstavnici iz oko 30 zemalja, naglasivši da niko od zvaničnika iz Evrope ili SAD-a nije pozvan. Portparol Ministarstva spoljnih poslova Irana, Esmail Baghaei, oštro je kritikovao evropske države, optuživši ih da stoje na „pogrešnoj strani istorije“ zbog njihovog stava prema američko-izraelskim napadima.

Politički kontinuitet u zemlji personifikuje Hameneijev sin Mojtaba, koji je preuzeo dužnost novog vrhovnog vođe, ali se ne očekuje njegovo pojavljivanje u javnosti tokom sahrane. Mojtaba je teško povrijeđen u istom napadu 28. februara u kojem su poginuli njegov otac, sestra, zet, supruga i četrnaestomjesečna kćerka. Obim njegovih povreda drži se u tajnosti, a javnosti se do sada obraćao isključivo pisanim saopštenjima. Tenzije su dodatno porasle nakon što je izraelski ministar odbrane Israel Katz ove sedmice zaprijetio likvidacijom i samom Mojtabi, što je izazvalo reakciju radikalnih struja u Teheranu koje sada traže reviziju fatve o zabrani posjedovanja nuklearnog oružja.

Predsjednik parlamenta i glavni iranski pregovarač, Mohammad Bagher Ghalibaf, poručio je pred početak sahrane da nacija neće ćutati pred ugnjetavanjem i da će prenijeti poziv svijetu da krv njihovog imama neće ostati neosvećena.

Nakon trodnevnih ceremonija u Teheranu, koje započinju u Velikoj džamiji Mosala, tijelo ajatolaha Hameneija biće prevezeno u sveti grad Kom, između hrama Fatime Masumeh i džamije Džamkaran. Potom će, na eksplicitan zahtjev iračkih političara, mejt proći kroz šiitska svetilišta Karbalu i Nadžaf u Iraku, kako bi se potvrdila Hameneijeva uloga duhovnog vođe šiita izvan granica samog Irana.

Konačni ukop predviđen je za četvrtak, deveti juli, u hramu Imam Reza u Mašhadu, na sjeveroistoku zemlje, gdje je ajatolah rođen i gdje počivaju članovi njegove porodice. Sigurnosne službe su u stanju najviše pripravnosti kako bi se izbjegao haos koji je pratio sahrane Homeinija 1989. i generala Kasema Sulejmanija 2020. godine, kada je zbog pritiska i guranja milionske mase došlo do potpunog gubitka kontrole.