Neaktivnost Evropske unije pred izraelskim zloupotrebama je sramotna; u najmanju ruku bi trebala suspendirati Sporazum o pridruživanju
Na desetine delegata napustilo je u četvrtak debatu Generalne skupštine UN-a u trenutku kada se izraelski premijer Benjamin Netanyahu spremao održati govor. Napuštanje sale gest je diplomatskog prezira s dugom historijom u Ujedinjenim nacijama, ali izraelski lider doživio je verziju posebno značajnih razmjera. Razumno je, naravno, ukazati na potencijalne dosljednosti ili kontradikcije zemalja koje su jučer ustale, a u prošlosti su sjedile pred toliko govora ozloglašenih diktatora koji su tlačili svoje narode tokom historije UN-a.
Ne idući dalje, ove sedmice na tom istom mjestu govorio je predsjednik režima, iranskog, koji je nedavno u strašnoj represiji masakrirao na hiljade, možda i desetine hiljada svojih građana. Ali to nas ne smije natjerati da skrenemo pogled s onoga što znači sjediti danas i slušati nekoga poput Netanyahua. Ovaj tekst nastojat će promisliti o tome, s posebnim osvrtom na Evropljane.
Netanyahu nije diktator; ali je politički lider za kojim je Međunarodni krivični sud izdao nalog za hapšenje zbog odgovornosti za navodne ratne zločine i zločine protiv čovječnosti. U UN-u je mogao govoriti jer Sjedinjene Američke Države nisu članica tog međunarodnog pravnog sistema, štoviše, žele ga uništiti, pa stoga ne primjenjuju nalog onako kako bi to moralo učiniti više od sto zemalja članica.
SAD, usput rečeno, spriječava palestinskog predsjednika Mahmouda Abbasa da govori u UN-u. Abbas nije nikakav svetac, ali to što on ne može ići, a Netanyahu može, još je jedan simptom moralnih aberacija Bijele kuće koja nastoji spriječiti novinare da pristupe njenim prostorijama, dok istovremeno prostire ogromne crvene tepihe i dijeli ushićene hvalospjeve figurama poput Xi Jinpinga ili Vladimira Putina.
Čekajući da međunarodno pravosuđe pravno okvalificira ono što se dogodilo, čitava planeta vidi da je Netanyahu lider koji je odlučio na gnusni teroristički napad odgovoriti bezdušnom kolektivnom kaznom nad stanovništvom Gaze, bez mogućnosti bijega, u politici koja je, po razmjerima i karakteristikama, surovost sa malo premca u savremenoj historiji.
Stupivši na govornicu, lider koji predvodi kontinuiranu otimačinu palestinske zemlje putem ilegalne okupacije, imao je drskosti reći da su Velika Britanija i Francuska licemjerne kada osuđuju njegov kolonijalizam, zbog činjenice da su kroz historiju bile kolonijalne sile. Naravno, činile su užasne stvari u prošlosti; međutim, valjalo bi ne skretati pažnju s činjenice da sramotna sadašnjost pada na teret samog Netanyahua. Izraelski lider je također nazvao „moralnim kukavicama“ one koji su odlučili da ga ne slušaju. On je, valjda, svjetionik moralne visine i hrabrosti za čovječanstvo.
Izrael ima pravo postojati u miru i bez prijetnji, i imao je pravo na legitimnu odbranu nakon napada sedmog oktobra. Nema pravo na razaranje koje nameće u Gazi, ne samo sa desetinama hiljada mrtvih, već i na barbarsku kolektivnu kaznu koja metodički nanosi glad i infrahumane uslove civilima u Gazi; nema pravo nastaviti otimati palestinsku zemlju (ili teritorije Libana i Sirije), što je akcija koju je Međunarodni sud pravde jasno definirao kao ilegalnu, niti pokretati rat bez opravdanja protiv Irana. Potreban je želudac od teflona da bi se sjedilo i slušalo lidera koji predvodi sve to, i koji (usput) protiv sebe ima otvoreno nekoliko postupaka zbog korupcije.
Ali sjediti u UN-u u svakom je slučaju samo simbolična stvar. Drama je spoznati koliko evropskih zemalja i dalje politički sjedi, pa čak i miruje pred svim ovim. Primijetite da Evropska unija ne uspijeva čak ni odobriti blokadu izraelskih proizvoda koji dolaze iz naselja na palestinskoj teritoriji. Visoka predstavnica Kaja Kallas, koja svakako nije nikakav radikalni aktivista protiv nasilnih manifestacija cionizma, podržava mjeru koju nastoji sprovesti nekoliko zemalja, među kojima su Španija i Francuska. Međutim, još jednom, predsjednica Komisije Ursula von der Leyen djeluje kao kočnica u inicijativama koje su odgovor na akcije Izraela, u skladu s onim što žele Njemačka i druge članice.
Ovo odbijanje je skandalozno. Sama Kallas je ukazala na to da su te teritorije okupirane jednako ilegalno kao i Krim. Ni taj minijaturni gest nije moguć. Naravno, adekvatno i ispravno bilo bi mnogo više od toga. EU bi trebala u potpunosti suspendirati svoj Sporazum o pridruživanju s Izraelom, čiji član 2 utvrđuje da se odnos zasniva na poštovanju ljudskih prava. Želi li ikoji evropski lider ustati i javno tvrditi da ih Netanyahuov Izrael poštuje? Ako ne žele, onda neka pristupe činjenu onoga što je sasvim očigledno pravno, politički i moralno neophodno. Prestanite sjediti i slušati Netanyahua, te gledati kako brutalno gazi ljudska prava.
IZVOR: El Pais
