Stoljećima prije moderne tehnologije, zaštita doma od nevidljivih prijetnji i zlih sila bila je jednako važna kao i zaključavanje vrata. Od ruzmarina u baštama i mističnih „vještičjih flaša“ zakopanih pored ognjišta, do zagonetnih geometrijskih simbola na kaminima i gredama, arheološki tragovi širom Evrope otkrivaju neobične i fascinantne obrede kojima su naši preci nastojali osigurati mir i bezbjednost svog životnog prostora
Stoljećima je zaštita doma značila mnogo više od jednostavnog zaključavanja vrata i zatvaranja prozora. Strah od vještičarenja, zlih duhova ili čak pomisao da bi neko mogao izazvati požar pomoću magijskog uroka, nagonili su ljude da traže nesvakidašnje načine kako bi opasnost držali podalje od svojih domova.
Pritom nije bilo potrebno čekati da prijetnja uopće pređe kućni prag. U mnogim dijelovima Europe u baštama se masovno sadilo ruzmarin jer se vjerovalo da vještice, kada mu se približe tokom noći, jednostavno ne mogu odoljeti a da ne počnu brojati njegove listove. Dok bi završile s brojanjem, svanula bi zora, a njihove bi moći potpuno nestale.
Ista briga prenošena je i na unutrašnjost domova, posebno na mjesta za koja se smatralo da predstavljaju glavne ulazne tačke za zle sile. Zbog toga su ulazna vrata i kamini postali najčešća mjesta za postavljanje zaštitnih predmeta ili urezivanje simbola za koje se vjerovalo da odbijaju uroke.
Među svim tim oblicima zaštite, jedan od najneobičnijih i najnelagodnijih bila je takozvana „vještičja flaša“. Njena upotreba proširila se Europom s početkom ranog novog vijeka, a na pojedinim mjestima zadržala se sve do početka 20. stoljeća.
Flaša je pripremana u trenucima kada bi osoba posumnjala da je postala žrtva čaranja. Punila se elementima vlastitog tijela, poput kose, noktiju ili urina. U nju su se potom ubacivale savijene čiode, srca skrojena od tkanine i drugi sitni predmeti, nakon čega bi se posuda zakopalo u zemlju, kuhalo u vodi ili ostavljalo pored ognjišta.
Iza ovog neobičnog rituala stajala je zamisao da se sama magija okrene protiv onoga ko ju je i bacio. Očekivalo se da će flaša zaustaviti napade i natjerati navodnu vješticu da se razotkrije. Da bi ritual uspio, morao je ostati u potpunoj tajnosti, jer se vjerovalo da samo spominjanje postojanja flaše poništava njen zaštitni efekat.
Ovaj običaj ostavio je posebno dubok trag u Engleskoj, gdje je do danas pronađeno oko 250 takvih flaša. S druge strane Atlantika praksa je bila daleko rjeđa, pa je na području Sjedinjenih Američkih Država locirano manje od desetak takvih nalaza.
Kamini su smatrani jednim od najranjivijih dijelova kuće, djelimično i zbog stalnog straha od požara, koji su se u to vrijeme nerijetko pripisivali djelovanju vještica ili demona. To objašnjava čestu prisutnost zvijezda i drugih geometrijskih motiva urezanih na zidovima, gredama i vratima evropskih građevina. Iako su neki od tih ureza mogli biti jednostavni majstorski znakovi nastali tokom gradnje, njihovo učestalo pojavljivanje u blizini kamina i drugih osjetljivih tačaka ukazuje na to da su primarno služili kao apotropejski simboli za zaštitu.
Ova vjerovanja ostavila su jasan trag i na Pirinejskom poluostrvu. U španskoj pokrajini Aragon, tokom 17. i 18. stoljeća, ali i kasnije, na kaminima su se izrađivali složeni geometrijski uzorci koji su, prema narodnom vjerovanju, imali svrhu da zbune vještice i onemoguće im ulazak.
Na kanalskom otoku Jersey zabilježen je nešto drugačiji običaj. Tamo su kamenje postavljeno na dimnjake radi zaštite krovova od kiše tokom 18. i 19. stoljeća prozvali „vještičjim sjedištima“. Narod je vjerovao da to kamenje služi kao mjesto za odmor vješticama u letu, te da ih je, umjesto zastrašivanja i tjeranja, bilo daleko mudrije udobrovoljiti kako ne bi pakostile ukućanima.
IZVOR: Bosna.hr, La Razon
