Rođen tri mjeseca nakon pada Srebrenice, ostavljen tri dana po rođenju, odrastao među tristo srebreničke djece u tuzlanskom domu, rat mu je uzeo dvadeset i šest članova porodice, uključujući oca. Na komemoraciji u Zagrebu ispričao je svoju životnu priču

Na komemoraciji povodom 31. godišnjice Genocida u Srebrenici, održanoj u petak u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog u Zagrebu, pred predsjednikom Hrvatskog sabora Gordanom Jandrokovićem, izaslanicima predsjednika Republike i premijera, ministrima i diplomatama iz 22 zemlje, na govornicu je izašao čovjek koji se rodio tri mjeseca nakon genocida, ali koji ga nosi cijeli život.

VIŠE O DOGAĐAJU: Bošnjačka nacionalna manjina i hrvatski državni vrh odali počast žrtvama Srebrenice

Amir Šečić, kojeg je voditelj programa najavio kao „čuvara sjećanja i preživjelog Srebreničanina“, rođen je u oktobru 1995. godine u Tuzli – tri mjeseca nakon što je u Srebrenici ubijeno više od osam hiljada bošnjačkih muškaraca i dječaka. Njegovo svjedočanstvo, izgovoreno u jednom dahu, bilo je emotivni vrhunac skupa koji je organizovala Nacionalna koordinacija Bošnjaka u Republici Hrvatskoj i Vijeće bošnjačke nacionalne manjine Grada Zagreba.

„Jedan ugledni novinar, podrijetlom iz Hrvatske, pitao me hoće li govor biti iz glave ili će biti pisan. Ne – on će biti iz srca i duše. Jer rođen sam u vremenu kada su nam odlučili uzeti sve. I Boga mi, uzeli su sve“, počeo je Šečić.

Njegova priča počinje tamo gdje se većina završava. Majka ga je tri dana nakon rođenja ostavila u Domu za nezbrinutu djecu u Tuzli. „Neke majke traže djecu, a moja je mene odlučila ostaviti“, kazao je.

U tom domu bilo ih je tristo – svi iz Srebrenice. „Netko je bio stariji, netko manji, a ja sam bio beba. Beba koja je u domu boravila osamnaest godina“, ispričao je. Iako rođen poslije rata, rat mu je odredio sve: „Nisam bio u ratu, ali rat je ratovao za mene. Uzeo mi je dvadeset i šest članova obitelji – oca, stričeve, rođake.“

U domu je, kako kaže, odlučio postati „sam sebi roditelj“ – guverner vlastitog života. Osjećao je to kao dug prema ubijenima: ti su ljudi dali živote da bi djeca poginulih živjela u miru i stabilnosti, a ne da krenu lošim putevima. Odrastao je uz štićenike doma koji su svjedočili u Haagu protiv Tolimira i Mladića, pod policijskom zaštitom kojoj niko nije mogao prići. „Govorile su o golgotama. Govorile su kako su ustali mrtvi – i dalje su mrtvi, jer to što nose u sebi ubija“, rekao je.

Danas je Šečić otac dvoje djece. Kada mu se rodilo prvo dijete, nazvao je majku koja ga je ostavila i rekao joj da je postala nana. „Ona mi je rekla: ‚Sad ćeš tek vidjeti šta je to biti roditelj.‘ Moj odgovor je bio: ‚Ono što ti nisi bila‘“, prenio je pred zanijemjelom dvoranom, dodavši: „Ovo što je moja majka uradila nije greška – to je izdaja. Jedni traže, drugi ostavljaju.“

Prije nekoliko mjeseci prvi put je odveo svoju djecu u Memorijalni centar Potočari, na mezar na parceli deset. „Moja djeca i ne znaju gdje su zapravo došla. Skaču i igraju se, a ja se pokušavam sabrati. Pokušavam sakriti suze. Ali to je moja pobjeda“, kazao je.

Priznao je da se cijelu godinu psihički priprema za godišnjicu genocida. „Međutim, u jednom danu padne sve. Jedan je dan jači od godine dana“, rekao je, a svjedočanstvo završio riječima: „Nisam tu da zaboravim – tu sam zbog sjećanja. Sjećanje nas čini jačima. Istina je tu i ja sam tu. Ponekad tuđa smrt zaboli više nego vlastita. Ja sam živ, ali bolan.“

„Teško je ostati ravnodušan nakon riječi koje smo upravo čuli“, kazao je voditelj Drago Celezić nakon Šečićevog govora, nakon kojeg je u znak počasti žrtvama izveden oratorij „Srebrenički inferno“ sopranistice Vilme Grazia Žmak uz klavirsku pratnju Sandra Vešligaja.

Šečićevo svjedočanstvo izgovoreno je na skupu na kojem su, uz umjetnički program i „Uspavanku“ Maka Dizdara u izvedbi Fakete Salihbegović Avdagić, govorili i domaćini Adis Keranović i Armin Hodžić, izaslanica predsjednika Republike Melita Mulić, izaslanik premijera Tomo Medved te predsjednik Sabora Jandroković, koji je podsjetio da se u slučaju Genocida u Srebrenici još uvijek traga za više od 900 žrtava.

Obilježavanje godišnjice u Zagrebu nastavlja se iste večeri Mimohodom sjećanja na Trgu bana Jelačića i projekcijom Cvijeta Srebrenice na zagrebačkim fontanama, uoči središnje komemoracije i ukopa identifikovanih žrtava 11. jula u Potočarima – na Međunarodni dan sjećanja na Genocid u Srebrenici.