Propale vojne procjene u Jemenu, drastičan pad stranih investicija i katastrofalna eskalacija rata na Bliskom istoku ogolili su granice moći saudijskog prestolonasljednika. Iako je Muhammad bin Salman unutar zemlje učvrstio vlast i liberalizirao društvo, jezgro države ostalo je zarobljeno u naftnoj ovisnosti i vanjskopolitičkom oslanjanju na SAD, čime je njegova druga decenija na vlasti umjesto triumfa donijela duboku krizu temelja

U bilo kojoj drugoj godini, Muhammad bin Salman pripremao bi se za svoju zvjezdanu ulogu. Dvadeset šesti oktobar trebao je označiti početak Inicijative za buduća ulaganja (FII), godišnjeg samita u saudijskoj prijestolnici kojeg se ponekad naziva i „Davos u pustinji“. Prijestolonasljednik obično provodi tu sedmicu entuzijastično prateći šefove država, finansijske titane i druge dostojanstvenike, sve redom voljne da sklapaju poslove s njegovim kraljevstvom.

Ove godine to nije slučaj. Huti, milicija u Jemenu koju podržava Iran, sedmicama ispaljuju rakete i dronove na Rijad. Aerodrom je, u praksi, i dalje zatvoren nakon serije smrtonosnih napada. Mnoge zapadne vlade upozorile su svoje građane da ne putuju u kraljevstvo. Izvršni direktori strahovali su da bi hoteli i drugi objekti mogli biti mete. Nakon višednevnih vijećanja, organizatori su 19. oktobra odlučili odgoditi događaj za narednu godinu.

Kada je prije jedne decenije stupio na vlast, princ Muhammad povukao je nekoliko velikih poteza. Kladio se da može poraziti Hute, preoblikovati saudijsku ekonomiju i računati na Donalda Trumpa kao pouzdanog saveznika. Sve te opklade propale su u isto vrijeme. Odluka o otkazivanju samita FII emblematičan je primjer prinčeve annus horribilis. On se suočava s nizom međusobno povezanih kriza od kojih nijedna nema jednostavno rješenje.

Saudijci nisu uspjeli poraziti Hute, ali su se nadali da će primirje dogovoreno 2022. godine obuzdati prijetnju. Umjesto toga, primirje je ljetos počelo pucati zbog šireg rata Sjedinjenih Američkih Država s Iranom. Huti su zauzeli još više teritorije u Jemenu i napali Saudijsku Arabiju. Oni koji su bliski prestolonasljedniku vide samo loše opcije. Kraljevstvo može poslati kopnene trupe u krvavi rat, nastaviti kampanju zračnih napada koja će najvjerovatnije propasti ili postići sporazum koji bi pomogao učvršćivanju kontrole Huta u Jemenu.

Dugotrajni sukob izbacit će iz kolosijeka prinčev ekonomski program koji je stajao u mjestu i prije 2026. godine. Veliki projekti stavljeni su na čekanje zbog pritiska na javne finansije. Plaće nisu pratile inflaciju. Godišnja direktna strana ulaganja iznose tek oko trećinu prestolonasljednikovog cilja od 100 milijardi dolara. Prije godinu MMF je očekivao da će saudijska ekonomija u 2026. rasti za četiri posto, a sada predviđa pad od 3,3 posto.

Hoće li se ekonomija oporaviti 2027. ovisit će o tome hoće li se postići mir na Bliskom istoku, a to će uveliko ovisiti o Trumpu. Kraljevstvo je smatralo da ima utjecaj na njega. Udvaralo mu se obećavajući ulaganje basnoslovnih suma u Sjedinjene Države. Također je sklapalo nedolične poslove s predsjednikovom porodicom: plaćalo je da se na golf terenima u Trumpovom vlasništvu održavaju turniri koje finansira Saudijska Arabija i uložilo dvije milijarde dolara s Jaredom Kushnerom, predsjednikovim zetom. Ništa od toga nije spriječilo Trumpa da uđe u katastrofalan rat. „On nikome nije dugoročno lojalan“, kaže dobro upućeni Saudijac.

U kraljevstvu ne postoje pouzdana istraživanja javnog mnijenja, ali je pošteno reći da većina Saudijaca vjeruje svojoj vladi. Međutim, protekle sedmice uznemirile su pojedince. Rat u Jemenu izazvao je stvarne poremećaje. Ipak, od 10. oktobra, kada je projektil Huta usmrtio 13 ljudi na aerodromu u Rijadu, princ Muhammad uglavnom je nevidljiv u javnosti. Dužnost obilaska žrtava i slanja poruka ohrabrenja pripala je ministrima.

Pojedini zapadni komentatori počeli su se pitati predstavlja li ova krizom ispunjena godina egzistencijalnu prijetnju po vladavinu prestolonasljednika. Diplomate u Rijadu te tvrdnje smatraju preuveličanim. „Prije sedam ili osam godina bio je u znatno težoj situaciji“, kaže jedan zapadni izaslanik.

U to vrijeme princ je bio novimenovani nasljednik koji je tek učvršćivao vlast. Rat u Jemenu već je bio živo blato, blokada Katara stvarala je tenzije sa Sjedinjenim Državama, a veći dio svijeta bio je zgrožen kada je Jamal Khashoggi, saudijski novinar, ubijen u konzulatu kraljevstva u Istanbulu. Prinčeva kontrola nad polugama vlasti danas je daleko stabilnija. Marginalizovao je rivale i centralizovao moć kao nijedan saudijski vladar od kralja Abdulaziza, osnivača moderne države. Iako nesumnjivo ima kritičare, niko od njih nema stvarni kapacitet za organizovanje državnog udara.

Također ne trpi mnogo kritika ni od svojih saveznika. Reakcija na nedavnu eskalaciju u Jemenu bila je znakovita. Čak i dugogodišnji kritičari rata sada su spremni priznati da kraljevstvo ima malo opcija osim borbe. „Razumijem da je ovo drugačiji trenutak u odnosu na 2018. ili 2020. godinu. Suočavaju se s napredovanjem Huta i raketnim napadima“, kaže Chris Murphy, demokratski senator koji se ovog mjeseca sastao s prestolonasljednikom u Rijadu. „Trebamo to priznati.“

Međutim, iz druge perspektive, ovo je teži trenutak za princa Muhammada. Budući da su problemi iz njegovih ranih godina uglavnom bili samonaneseni, bilo ih je lakše rješavati. Do 2021. usmjeravao je saudijsku vanjsku politiku u pragmatičnijem pravcu. Prekinuo je blokadu Katara i tražio dogovor s Hutima. Čak je i Bidenova administracija, koja je preuzela dužnost obećavajući da će prestolonasljednika pretvoriti u „pariju“, nerado pohvalila njegov novi kurs.

Ova godina je teža. Najvažnija odluka nije u rukama princa Muhammada. Pozvao je Trumpa da ne eskalira rat s Iranom. Ako predsjednik zanemari taj poziv i nastavi bombardovanja nakon međuizbora u novembru, saudijski zvaničnici strahuju da bi kraljevstvo moglo pretrpjeti udarce sa svih strana: od Huta s juga, iračkih milicija sa sjevera i Irana s istoka. Pred njima je ogromna zemlja koju treba zaštititi, četiri puta veća od Francuske, a presretača protivzračne odbrane za to više nema mnogo.

U svojoj prvoj deceniji na vlasti prestolonasljednik je ostvario zapažen napredak u liberalizaciji saudijskog društva. Žene mogu voziti. Učešće žena u radnoj snazi gotovo se udvostručilo. Koncerti i kina sada su uobičajena pojava u zemlji u kojoj je zabava dugo bila zabranjena. Pojedini imućni stranci čak mogu legalno uživati u alkoholnom piću. Ali jezgro saudijske države malo se promijenilo. Njena ekonomija i dalje ovisi o prihodima od nafte, njena vojska ostaje usmjerena na zaštitu režima prije nego na vođenje rata, a njena vanjska politika i dalje posmatra Sjedinjene Države kao nezamjenjivog zaštitnika.

Možda će se s vremenom i te stvari promijeniti. Pakt iz Meke, sporazum o zajedničkoj odbrani s Pakistanom i Turskom, predstavlja pokušaj pronalaska novih saveznika koji bi mogli zamijeniti Sjedinjene Države, koje sada smatra nepouzdanim. Međutim, za te promjene trebat će vremena. U njegovoj drugoj deceniji na vlasti, izazov za saudijskog vladara bit će promjena temelja, a ne samo fasade.

IZVOR: Bosna.hr, The Economist, ABC