Većinu čine pripadnici Antiohijske pravoslavne i Sirijske pravoslavne crkve, dok su ostali katolici (uglavnom Melkitska grkokatolička crkva) i protestanti
Nakon više od desetljeća rata i razaranja, posljednji mjeseci sirijske historije donijeli su iznenađenja. Niko nije očekivao da će prošlog decembra, u samo nekoliko dana, pasti diktatura Bašara al-Assada. Još manje se očekivalo da će, pet mjeseci nakon dolaska islamista Hayat Tahrir al-Shama (HTS) u Damask, politika, a ne obračuni i odmazde novih vlasti predvođenih Ahmedom al-Sharaom, biti glavna vijest u Siriji.
Ipak, situacija nije uvijek bila stabilna.
Početkom marta, nakon pokušaja pobune, sukobili su se ostaci starog režima i snage HTS-a u obalnim područjima s većinskim alavitskim stanovništvom, sektom kojoj je pripadala elita Assadovog režima. Ti sukobi doveli su do masovnih smaknuća Alavita, povezanih ili nepovezanih s bivšim režimom, od strane nekontroliranih naoružanih jedinica.
Prema Sirijskom opservatoriju za ljudska prava, poginulo je oko dvije hiljade ljudi, a stotine alavitskih i kršćanskih porodica raseljeno je u druge dijelove Sirije i susjedni Libanon.
Ovi događaji u Tartusu i Latakiji izazvali su zabrinutost među vjerskim manjinama, uključujući kršćane, koji čine oko 2% stanovništva. Rat, takozvani hilafet, krajnje siromaštvo i razaranja smanjili su broj kršćana, bilo fizičkim uništenjem ili egzilom, na oko 300.000. Većinu čine pripadnici Antiohijske pravoslavne i Sirijske pravoslavne crkve, dok su ostali katolici (uglavnom Melkitska grkokatolička crkva) i protestanti.
Iako Al Sharaa uvjerava da kršćani imaju sigurnu budućnost u Siriji, njegov privremeni kabinet ima samo jednu kršćansku predstavnicu, Hind Kabawat. Nakon relativno mirnog Božića, obilježenog samo paljenjem drvca u kršćanskim četvrtima Damaska i Halepa, sirijski kršćani slave Uskrsni tjedan s dozom normalnosti, ali i opreza.
“Režim zna da su sve oči uprte u Siriju i njezine manjine, posebno kršćane, te nas uvjeravaju da je naša prisutnost obveza”, kaže svećenik Hani Choukeir iz Damaska. Ipak, priznaje zabrinutost zbog radikalnih islamističkih grupa, posebno nakon martovskih događaja kada su ubijeni Alaviti i manji broj kršćana.
Oprez dominira diskursom sirijskih kršćana, svjesnih nestabilnosti Bliskog istoka. Nakon sjajne Cvjetnice u damaskom kvartu Bab Touma, kršćani se pripremaju za Uskrs. “Vjerujem da će kršćani, unatoč progonima kroz stoljeća, preživjeti u Siriji”, zaključuje Choukeir, izražavajući nadu u budućnost.
