Netanyahu se suočava s optužbama izraelskih vlasti uz dokaze koji ga povezuju s napadom sedmog oktobra i ubistvom izraelskih vojnika i civila

Ime Benjamina Netanyahua, izraelskog premijera optuženog za genocid i ubistva djece, povezano je s novom krizom u posljednjih nekoliko dana. Netanyahu, koji je pod sudskim postupkom zbog korupcije i za kojeg je Međunarodni krivični sud (ICC) u Haagu izdao nalog za hapšenje zbog ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti počinjenih u Gazi, sada se suočava s ozbiljnom optužbom za izdaju jer nije poduzeo potrebne mjere unatoč tome što je unaprijed znao za napad sedmog oktobra.

U stvari, Netanyahuova uloga u događajima od sedmog oktobra već je ranije bila predmet rasprave u izraelskom javnom mnijenju. Tada se tvrdilo da činjenica da je Hamas ubio svih 1200 ljudi koji su navodno poginuli tog dana nije u skladu s dostupnim dokazima te da nijedno oružje u posjedu Hamasa nije bilo dovoljno učinkovito da izazove takav učinak.

Novine Hareetz otišle su korak dalje i otkrile, na temelju svjedočenja vojnika koji su tog dana bili na dužnosti i očevidaca u tom području, da je izdana naredba za Hanibalovu direktivu te da je izraelska vojska, koja je poslana u to područje, pobila vlastite vojnike i građane kako bi spriječila da padnu u ruke Hamasa. Drugim riječima, Netanyahu nije odgovoran samo za masakr desetaka hiljada Palestinaca, već i za ubistva vlastitih vojnika.

Međutim, najnoviji incident je drugačije prirode od prethodnih optužbi. Na temelju istrage koju je proveo Shin Bet, izraelska domaća obavještajna agencija, a nazvana “Qatargate”, postoje ozbiljne optužbe da su Netanyahu i njegov ured bili svjesni napada sedmog oktobra, ali to nisu prijavili sigurnosnim službama, da je novac koji je Katar poslao Hamasu za plaće javnih službenika u Gazi prenesen preko Netanyahuovih savjetnika te da je dio tog novca pronevjeren.

Otkrivanje Shin Betove istrage o Netanyahuu i njegovim savjetnicima predstavlja skandal. Nakon sedmog oktobra, kada su šef vojne obavještajne organizacije Aman i načelnik štaba podnijeli ostavke zbog svojih propusta, Netanyahu je zatražio ostavku Ronena Bara, šefa Shin Beta. Međutim, Bar se suzdržao od ostavke, rekavši da već dugo provode istragu protiv Netanyahua i da u ovoj fazi ne bi bilo prikladno da podnese ostavku.

Tu je kriza započela. Netanyahu je u svojoj izjavi rekao da više nema povjerenja u šefa Shin Beta Bara i da stoga ne želi raditi s njim, te da ako Bar ne podnese ostavku, on će ga smijeniti. Štaviše, prema izraelskom zakonodavstvu, premijer ima ovlast smijeniti šefa Shin Beta.

Međutim, na Barov prigovor, ured glavnog državnog tužitelja odgovorio je da premijer ima ovlast smijeniti šefa Shin Beta, ali da vanredna osjetljivost okolnosti i neviđena priroda stvari, kao i zabrinutost da bi smjena mogla biti obilježena nezakonitošću i sukobom interesa, a možda i najvažnije, da nedostatak povjerenja koji premijer navodi nije dovoljan za opravdanje smjene.

Takođe je objavljeno da za pokretanje postupka smjene premijer prvo mora dobiti pozitivno mišljenje ureda glavnog državnog tužitelja. Zatim, ako pravno savjetodavno vijeće odluči da su razlozi koje je premijer iznio dovoljni za smjenu, premijer može iskoristiti svoju ovlast. U stvari, na sastanku s Netanyahuom, glavna državna tužiteljica Gali Baharav-Miara čak ga je lično obavijestila da ne bi bilo prikladno smijeniti ga zbog njegovog sukoba interesa s Shin Betom.

Ipak, Netanyahu je zanemario sva ta upozorenja i objavio da je smijenio Bara uz podršku svojih vladinih partnera. Nakon tog razvoja događaja, šef Shin Beta Bar uložio je žalbu Vrhovnom sudu, tražeći odgodu izvršenja. Na zahtjev, Vrhovni sud složio se s glavnim državnim tužiteljem i presudio da premijer ne može smijeniti Bara pod trenutnim okolnostima.

Unatoč tome, Netanyahu je ignorirao odluku glavnog državnog odvjetnika i Vrhovnog suda, rekavši da više neće raditi s Barom, da Bar treba napustiti svoju dužnost i da treba odmah prekinuti istragu protiv njega.

Netanyahuova upornost u smjeni Bara unatoč nepovoljnim odlukama Ureda glavnog državnog tužitelja i Vrhovnog suda protumačena je kao objava rata izraelskoj demokratiji i institucijama, a Netanyahu je optužen da Izrael vuče u građanski rat iz lične koristi.

Dok je dio izraelskog društva već bio nezadovoljan Netanyahuom zbog prekida primirja u Gazi i ugrožavanja života 24 od 59 talaca koje drži Hamas, a za koje se vjeruje da su još uvijek živi, tome se pridodala i njegova odluka o smjeni šefa Shin Beta, koji je bio poznat po tome što ga istražuje, unatoč suprotnim stavovima Ureda glavnog državnog tužitelja i Vrhovnog suda.

Kao rezultat toga, prošli vikend više od 200.000 ljudi demonstriralo je u Tel Avivu, protestvujući protiv Netanyahua i zahtijevajući njegovu trenutnu ostavku.

Opozicija se takođe pridružila kritici Netanyahua, posebno glavni opozicioni vođa Yair Lapid, koji je u govoru rekao da Netanyahuov sukob s državnim institucijama šteti Izraelu i da je to kraj puta za Netanyahua, pozivajući sve institucije na štrajk i javnost na građanski neposluh protiv vlade kako bi prisilili Netanyahua na ostavku, baš kao i protesti rotiv pravosudne reforme prije dvije godine.

Ehud Olmert, jedan od bivših premijera Izraela, izjavio je da “najveći neprijatelj Izraela nije ni Hamas ni Iran, pravi neprijatelj Izraela je Netanyahu, koji se sukobljava s vojskom i obavještajnim službama i slabi državu.” Takođe je rekao da ako Netanyahu ne podnese ostavku, zemlja će brzo krenuti prema građanskom ratu.

Osim političke krize, vjerovatna je i velika ekonomska kriza. Dok su sve agencije za kreditni rejting upozorile da se izraelska ekonomija smanjuje zbog tekućih napada na Gazu, Moody's je u septembru snizio kreditni rejting Izraela za dvije razine, s A na Baa1. Navodeći “pad kvalitete izraelskih institucija i upravljanja za upravljanje državnim finansijama” i “povećane potrebe za potrošnjom tokom ratnog vremena” kao razloge za smanjenje, Moody's je snizio izglede za kreditni rejting Izraela na negativne, rekavši da ne samo kraj primirja u Gazi, već i druge političke krize koje je stvorio Netanyahu predstavljaju vrlo visoke političke rizike koji slabe ekonomsku i fiskalnu snagu Izraela.

Netanyahuovi različiti politički manevri za ostanak na vlasti dodatno opterećuju ekonomiju koja je već iscrpljeno nakon godinu i po rata. Iako još nema govora o kolapsu izraelske privrede, nema ni optimističnih očekivanja da će rat uskoro završiti, a s mogućnošću širenja na Liban, Siriju pa čak i Iran koja postaje sve vjerovatnijom, ekonomija bi mogla biti dovedena do bankrota.

Stoga je postalo ključno da narod Izraela donese odluku o ovom pitanju. Ili će nastaviti s ovim korumpiranim i genocidnim Netanyahuom, koji ima nalog za hapšenje zbog ratnih zločina i bit će ostraciziran od međunarodne zajednice i postati parija-država, ili će se zauzeti za svoju zemlju i što prije se riješiti Netanyahua. (IZVOR: Daily Sabah)