U ovom meditativnom putopisu, Raja Shehadeh i njegova supruga Penny Johnson, oboje u osmoj deceniji života, razmišljaju o skrivenoj historiji i geografiji historijske Palestine, sada Izraela i okupiranih palestinskih teritorija Zapadne obale, Istočnog Jerusalema i Gaze.
Drevne građevine su čuvari tajni. U njihovim zidovima počivaju duhovi i priče onih koji su otišli prije nas. Iako se historiju pokušava prekriti slojevima nove boje, stari tragovi ostaju – izblijedjeli plakati, oljuštene tapete, napuknuta žbuka – tihi svjedoci vremena koje je naizgled zaboravljeno.
U tom duhu, Raja Shehadeh i njegova supruga Penny Johnson, oboje u osmom desetljeću života, donose meditativni putopis koji nas vodi kroz slojevitu i bolnu historiju Palestine – sadašnjeg Izraela i okupiranih palestinskih teritorija Zapadne obale, Istočnog Jerusalema i Gaze. Ovo je prostor gdje je, kako autori primjećuju, “čak i arheologija politizirana”.
Njihova potraga vodi ih stazama izgubljenih, namjerno izbrisanih i zanemarenih priča, tragajući za onim što podupire zemlju, identitet i sjećanje naroda. Knjiga, nastala iz šetnji tokom pandemijskog karantina, započinje susretom sa zaboravljenim spomenikom trojici egipatskih vojnika poginulih u ratu 1967. godine. Iz tog trenutka rađa se narativ podijeljen u pet poglavlja, svako uranjajući dublje u slojeve prošlosti i sadašnjosti.
Autori nas vode kroz osmansku prošlost, kroz ožiljke Nakbe i sjećanja na grobove prijatelja, poput pjesnika Mahmouda Darwisha. Putuju po ruševinama Ramalle. Njihov tempo je spor, kontemplativan. Čitatelji polako otkrivaju slojeve značenja, učeći gledati ispod površine.
No put nije bez prepreka – kontrolni punktovi, cestovne blokade često ih primoravaju na zaobilazne rute. Na putu iz Ramalle u Nablus, kroz prometom preopterećenu Cestu 60, njihova sjećanja na nekadašnje pejzaže postaju samo odjeci – dok izraelski buldožeri režu kroz brda kod Haware, gradeći novu obilaznicu koja povezuje naselja s obje strane.
U samom Nablusu nailaze na triptih – neobičan spomenik koji priziva bizantske i renesansne oltarne slike. No umjesto svetaca, bijeli zid ukrašen crnom ogradom nosi izblijedjele postere trojice mladića, mučenika iz Prve i Druge intifade. Osuđeni da ostanu zauvijek mladi, ovi portreti podsjećaju na težinu kolektivnog sjećanja.
U potrazi za spomenikom Nakbe, autori posjećuju Kfar Kanu kod Nazareta. Na skromnom trgu, okruženom plastičnim stolicama, stoji jednostavan pravokutni stup s urnom punom visećih biljaka. Imena umrlih, urezana od 1930-ih do 2000-ih, svjedoče o kontinuitetu gubitka.
Praznine u sjećanju često nadopunjuje umjetnost. U muzeju kibuca Ein Harod, retrospektiva palestinskog slikara Asima Abu Shakre prikazuje niz kaktusa u saksijama – biljaka koje je slikao do smrti u 28. godini života. Za Izraelce, kaktus je simbol identiteta, ali za Palestince – zaštita, prehrana i otpor. Šakrina umjetnost slavi ljepotu koja prkosi smrti – odgovor na Nakbu i njezine posljedice.
Tema brisanja se nastavlja u opisu parka “Charles Clore” u Tel Avivu, izgrađenog na ruševinama nekadašnjeg grada s 12.000 stanovnika. Autori podsjećaju na sličnosti s prijedlozima da se Gazu pretvori u “Rivijeru Bliskog istoka”, ističući kako kulturno brisanje prethodi iskorjenjivanju i gubitku prava na zemlju.
Pred kraj knjige, Johnson zapaža crveni anemon kako cvjeta među ruševinama Ramalle. U toj slici cvijeta usred pustoši ogleda se ključna poruka knjige – nada. Prošlost se možda može zatrpati, ali se nikada ne može potpuno izbrisati. Tragovi ostaju za one koji su spremni pažljivo ih gledati.
“Zaboravljeno: Potraga za skrivenim mjestima i spomenicima Palestine”, Raje Shehadeha i Penny Johnson, Profile Books
