Hasan Čelebija (Hasan Çelebi), živuća legenda turske kaligrafije, najveće ime kaligrafije današnjice, preselio je na bolji svijet u 82. godini života. Odlazak „reisa“ odnosno, “šefa kaligrafa”, čija su djela krasila džamije širom svijeta, odjeknula je snažno u svijetu umjetnosti i kulture.
Čelebija je ostavio traga na mnogim važnim građevinama, od natpisa na kupolama Sultanahmetove džamije do Büyük Çamlıca džamije, od Sri Sendayan džamije u Maleziji do Quba džamije i bio je jedan rijetkih umjetnika na UNESCO-vom popisu “Živo ljudsko blago”.
Rođen je u selu İnci u okrugu Oltu u Erzurumu 1937. Imajući skromno djetinjstvo, sin Tahsina Efendije i majke Sakine Hanım, sam je naučio čitati i pisati i primio obrazovanje Kur'anom od svog amidže Yusufa Altaşa.
Njegovo zanimanje za kaligrafiju počelo je kada se upoznao s natpisima seoske džamije i pokušao ih oponašati. Došavši u Istanbul 1954. godine, Čelebija se usavršavao uzimajući časove arapskog jezika u medresama Üçbaş i Çinili.
Umjetnik, koji je počeo raditi kao mujezin i imam u Üsküdaru 1956. godine, vratio se u Istanbul 1963. i nastavio imamiti do umirovljenja 1987. Međutim, njegovo pravo putovanje oblikovalo je njegovo majstorstvo kaligrafije.
Čelebija, koji je započeo svoj umjetnički život 1964. godine kao učenik Hamida Aytaça, 18 godina je pohađao poduku od ovog velikog majstora i dobio dozvolu za thuluth i nesih 1975. godine, a dozvolu za ta'lik i rik'a od Kemala Batanaya 1981. godine.
Svoje je ime urezao u historiju djelima kao što su natpisi na bočnim kupolama Sultanahmetove džamije, natpisi na kupoli džamije Hırka-i Şerif i džamije Büyük Çamlıca. Čelebija, koji je od 1976. podučavao više od pedeset učenika kaligrafiju, među njima i sarajevskog profesora Ćazima Hadžimejlića, predstavio je umjetnost kaligrafije svijetu izložbama koje je organizirao ali i kao član žirija na međunarodnim natjecanjima.
Vijest o njegovoj smrti koja je potresla svijet umjetnosti, objavljena je jutros a još uvijek nisu poznati detalji u vezi sa dženazom. Zbog bolesti je neko vrijeme bio na liječenju u bolnici Koşuyolu Istanbul Medipol. Bio je višegodišnji saradnik Istraživačkog centra za islamsku historiju, umjetnost i kulturu (IRCICA). Iza njega su ostali radovi diljem svijeta, remek-djela kaligrafije. Čelebija je služio svojoj umjetnosti do svojih posljednjih trenutaka noseći počasnu titulu Reisu-l-hattatin ili Predvodnik kaligrafa.
