Prvog novembra 1895. godine Sarajevo je dobilo modernu zgradu Gradske tržnice, objekat koji će tokom više od jednog stoljeća ostati nezaobilazno središte gradskog života, trgovine i društvenih susreta. Danas poznata kao Markale, ova građevina u samom srcu grada uspjela je sačuvati svoju prvobitnu namjenu od prvog dana otvaranja pa sve do savremenog doba

Sve do kraja devetnaestog stoljeća, dnevni i sedmični pazari u Sarajevu održavali su se na otvorenom, rasuti po različitim dijelovima čaršije. Prema naredbama gradskih vlasti i tadašnjeg tržnog nadzornika Mirka Đurkovečkog iz 1880. godine, svaka vrsta robe imala je svoje tačno određeno mjesto. Drva i ugljen prodavali su se na Filipovića trgu, odnosno današnjem At Mejdanu, žito u gornjem dijelu Baščaršije, a povrće i voće u Donjoj čaršiji.

Međutim, brz razvoj Sarajeva u prvim decenijama austrougarske uprave i uvođenje konjskog tramvaja u blizini današnjeg Trga oslobođenja-Alija Izetbegović usmjerili su trgovački centar grada prema zapadu.

Nakon velikog požara iz 1879. godine, koji je ubrzao regulaciju ulica u pojasu između Ferhadije i današnjih Zelenih beretki, gradske vlasti uvidjele su potrebu za uvođenjem reda u prodaju mesa i zeleni. Isprva je planirano da se otvoreno sajmište uredi na prostoru gdje se danas nalazi Katedrala, ali je ubrzo odluka promijenjena.

Prostor nekadašnjeg Gajevog trga uređen je kao otvorena pijaca, za čije su potrebe otkupljene i porušene kuće starih sarajevskih porodica. Deset godina nakon uspostavljanja tog otvorenog sajmišta, 1893. godine, donesena je odluka da se na tom mjestu izgradi savremena, zatvorena tržnica.

Idejni projekat pod nazivom Markthalle für Sarajevo izrađen je u maju 1894. godine u Građevinskoj direkciji Zemaljske vlade. Iako nacrti nisu nosili zvaničan potpis idejnog tvorca, historičari arhitekture izradu projekta pripisuju čuvenom arhitekti Josipu Vancašu, dok je detaljne izvedbene nacrte potpisao August Buča. Sa građevinskog i inženjerskog stajališta, zgrada tržnice ostala je zabilježena kao prvi objekat u Sarajevu na kojem je za rešetkastu krovnu konstrukciju primijenjen čelik.

Svečano otvaranje upriličeno je u četvrtak navečer, 31. oktobra 1895. godine, uz prisustvo najviših predstavnika vlasti, civilnih činovnika i brojnih građana. Kako su izvijestile tadašnje novine, događaj je pratio nastup vojne kapele, a prostori tržnice bili su osvijetljeni i ispunjeni znatiželjnicima. Poglavar zemlje baron Appel i drugi visoki zvaničnici obišli su novoizgrađene prostore, izrazivši veliko zadovoljstvo čistoćom i uređenošću objekta. Već narednog dana, 1. novembra, tržnica je zvanično započela svoj redovni rad. U nju su se odmah preselili mesari i prodavači povrća iz okolnih ulica, dok je pazar za živinu i jaja smješten u neposrednoj blizini, čime je snabdijevanje građana namirnicama objedinjeno na jednom mjestu.

Godinama kasnije, sjeverno od tržnice izgrađeni su i prateći magacini u Ćemaluši ulici, koji su teretnim vagonima bili direktno povezani s tramvajskom prugom. Sam naziv Markthalle s vremenom se u svakodnevnom govoru Sarajlija preoblikovao u prepoznatljivo ime Markale.

Ipak, historija ove građevine nije ostala pošteđena ni najtežih stradanja. Tokom opsade Sarajeva krovna i staklena konstrukcija tržnice pretrpjele su teška oštećenja uslijed direktnih pogodaka artiljerijskih granata. Najtragičniji trenutak u historiji objekta dogodio se 28. augusta 1995. godine, kada je od eksplozije minobacačke granate ispaljene na prostor u neposrednoj blizini tržnice ubijeno 43, a ranjeno 84 sugrađana. Spomen-ploča na sjevernoj fasadi zgrade i danas stoji kao trajno sjećanje na ubijene građane.