Ekonomski sistem baziran na tržišnim mehanizmima u kojem vlada intervenira primarno da otkloni potencijalne nedostatke ili nesavršenosti tržišta pokazao se mnogo bolji nego centralno-planski sistem kojeg smo prije više od tri i po decenije napustili. Značajnije uplitanje države u tržište sigurno da može poremetiti konkurenciju, a samim tim i mehanizam ponude i potražnje koji u konačnici mogu dovesti do novih neravnoteža i pojave nedovoljne ponude roba i usluga na tržištu, a nekada i viškova koje niko ne želi kupiti, kaže Efendić.

O aktuelnim ekonomskim temama koje posljednjih dana zaokupljaju javnost u Bosni i Hercegovini, a i šire, razgovarali smo s profesorom na Ekonomskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu prof. dr. Adnanom Efendićem. Teme razgovora, između ostalog, bile su rast cijena, potrošački bojkot, povećanje minimalnih plata te državni intervencionizam koji može izgledati kao “neocosijalistički populizam“.

BOSNA: Smatrate li da je sa stanovišta struke, ekonomske dakako, povećanje minimalnih plata u Fedraciji, ali i RS-u samo na malo drugačiji način, opravdano?

EFENDIĆ: Mi smo nedavno prošli jedan inflatorni period gdje je povećanje općeg nivoa cijena u prosjeku iznosilo preko 20% u samo dvije godine. Ekonomski sistem se treba prilagoditi ovim promjenama i on se prilagođava, a jedno od makroekonomskih pitanja jeste usklađivanje primanja s promjenama inflacije. To je sastavni dio funkcioniranja sistema i sa stanovišta struke očekujemo da treba doći do povećanja primanja, ali je glavna dilema koliko i na koji način da se takve politike implementiraju, primarno kada je u pitanju javni sektor. Tako da je pitanje promjene svih vrsta primanja u postinflatornom periodu neminovnost koja je sastavni dio funkcioniranja ekonomskog sistema, a koliko je pripremljen teren za ove politike, što je jednim dijelom i pitanje opravdanosti, tek ćemo vidjeti u narednih godinu dana.  

BOSNA: Jesu li poslodavci pohlepni ako su protiv minimalne plate od 1.000 KM?

EFENDIĆ: Teško je generalizirati odgovore na ovakva pitanja iz razloga što u ekonomiji trebamo prvo imati informacije o prihodima, troškovima, dobiti, profitu kao bismo mogli suditi da li je potencijalno protivljenje povećanju minimalne plate, u ovom slučaju, povećanju troškova za poslodavce, ekonomski opravdano. Mnogo je primjera, ali i indikacija da su troškovi rada, kada je u pitanju pokrivanje fiskalnih i parafiskalnih nameta, ipak na jednoj razini koja zahtijeva pažnju, ali i fiskalne reforme u budućnosti koje bi umanjile namete na plate, pa će onda i pitanje minimalne ili bilo koje druge plate sigurno biti drugačije posmatrano i sa stanovišta poslodavaca. Poslodavci su ti koji zapošljavaju, proizvode novu vrijednost, uplaćuju javne prihode, i zaslužuju našu pažnju, dijalog, potporu i aktivno učešće u kreiranju budućih politika.

BOSNA: Je li uopće iz aspekta slobodnog tržišta opravdano zakonom ili odlukom vlade uređivati iznose plata ili je to tržišna kategorija koja se regulira u zavisnosti od tržišnih i ekonomskih faktora poput prihoda, pritiska konkurencije, ponude i potražnje radne snage, produktivnosti itd.?

EFENDIĆ: Politika dohotka sa svojim instrumentima poput minimalne plate, maksimalne plate i zamrzavanja plata jeste politika koja stoji vladama na raspolaganju za intervenciju u ekonomskom sistemu. Naravno, odluke vlade trebaju biti dizajnirane da korigiraju nesavršenosti tržišta, a nikako da generiraju nesavršenosti tržišta, i ta linija je tanka, i zahtijeva veliki oprez. Ekonomija se sigurno ne može u dugom roku razvijati bez rasta produktivnosti, a to znači primarno povećanja proizvodnje po radniku, tako da kratkoročne odluke iako nekada mogu djelovati privlačno za vladu, često ne doprinose dugoročnom razvoju.

BOSNA: Može li se očekivati da će povećanje minimalnih plata (uz lančano povećanje osnovica za isplatu plata viših od minimalnih i drugih naknada) ubrzati inflaciju kao posljedicu veće potražnje i rasta kupovne moći?

EFENDIĆ: Bosanskohercegovačko tržište nije veliko kao ni učešće domaće proizvodnje u ukupnoj potrošnji koja se velikim dijelom zadovoljava uvozom dobara i usluga. Samim tim, inflatorni pritisci u našoj ekonomiji, posmatrano i u proteklim periodima, više odražavaju inflatorne promjene okruženja, primarno Evropske unije, nego ekonomsku dinamiku domaćeg tržišta. Iz tog razloga ne očekujem strukturne zaokrete u inflaciji zbog promjena oko minimalne plate, a inflacija se procjenjuje na razini oko 2% u 2025. godini. Manji inflatorni pritisci ne mogu biti potpuno isključeni kao ni rast pojedinačnih cijena nekih roba ili usluga.

BOSNA: Koliko su opravdani “socijalni buntovi” protiv visokih cijena? Može li se tražiti od trgovaca da se odreknu profita kako bi se snizile cijene i jesu li trgovci ti koji su “uzrok” visokih cijena ili uzročnika ima više?

EFENDIĆ: Mislim da je proaktivno djelovanje građana dobro u smislu da imaju priliku osjetiti svoju ulogu u ekonomskom sistemu. Potrošači su ti koji “određuju” šta će se proizvoditi, trošiti, prodavati pa čak  i uvoziti, a to sve je bazirano na njihovoj individualnoj odluci o potrošnji. Svojom kupovinom ili nekupovinom potrošači daju signal tržištu o zadovoljstvu ili nezadovoljstvu, ovim aktivnostima poručuju da će pratiti promjene cijena na tržištu kao i da žele konkurenciju koja dovodi do cijena s “normalnim” a ne “extra” profitima. Međutim, uzročnika rasta cijena ima mnogo i ne mogu se svesti samo na posmatranje trgovinskih marži, koje se, opet, ne mogu analizirati kao jednostavni komparativni procenti, jer cijene uključuju mnogo faktora od kojih su neki naravno i pod utjecajem vlade, ali sigurno i tržišta.   

BOSNA: Neradna nedjelja (samo u trgovini), određivanje iznosa plata, “zaključavanje” cijena ili direktno uplitanje države u cjenovnu politiku trgovaca i proizvođača – liči li to na neku vrstu povratka u socijalističko samoupravljanje, neki hibrid, da ga ovdje nazovemo tako “neosocijalistički populizam”?

EFENDIĆ: Ekonomski sistem baziran na tržišnim mehanizmima u kojem vlada intervenira primarno da otkloni potencijalne nedostatke ili nesavršenosti tržišta pokazao se mnogo bolji nego centralno-planski sistem kojeg smo prije više od tri i po decenije napustili. Značajnije uplitanje države u tržište sigurno da može poremetiti konkurenciju, a samim tim i mehanizam ponude i potražnje što u konačnici može dovesti do novih neravnoteža i pojave nedovoljne ponude roba i usluga na tržištu, a nekada i viškova koje niko ne želi kupiti. Značajnije uplitanje na tržište također može imati svoju cijenu u generiranju drugih nesavršenosti funkcioniranja ekonomskog mehanizma ponude i potražnje, što treba imati u vidu.