U svojoj 69. godini Friedrich Merz konačno je stigao tamo gdje je oduvijek želio biti. Pobjeda demokršćana koje predvodi dovela ga je do toliko željene pozicije kancelara, što je konačan uspjeh za političara koji je desetljećima prisutan u njemačkom javnom životu.

Kršćanski demokrati Friedricha Merza, pobjednici njemačkih općih izbora, moći će formirati koalicijsku vladu samo sa socijaldemokratima, bez potrebe za uključivanjem Zelenih. Konačnim rezultatima glasanja ljevičarskom savezu Sahre Wagenknecht je nedostajalo tek nekoliko postotaka za ulazak u Bundestag. Da je bilo drugačije, zbog pravila formiranja većine u parlamentu, ulazak ove nove lijevo orijentirane populističke stranke u zastupnički dom zakomplikovao bi aritmetiku formiranja većine i prisilio Merza, protiv njegove volje, da pregovara o trostranačkoj koaliciji kako bi postao kancelar.

Ovako mu je sve lakše i jednostavnije.

Trebalo je pričekati rane jutarnje sate ponedjeljka kako bi bili sigurni da će Merzovoj Kršćansko-demokratskoj uniji/Bavarskoj Kršćansko-socijalnoj uniji (CDU/CSU) biti potrebna samo Socijaldemokratska stranka (SPD) kancelara u odlasku, Olafa Scholza, da ima većinu od 315 mjesta. CDU/CSU i SPD zajedno imaju 329.

Vratila se takozvana velika koalicija.

Merz i demokršćani su odahnuli kada su rezultati objavljeni rano jutros, jer su se bojali da će, u suprotnom, biti prisiljeni na pregovore o trostranoj koaliciji sa SPD-om i Zelenima, te su to željeli izbjeći pod svaku cijenu. Znali su da je vladu s troje teže pregovarati i da je njome teže upravljati, što je pokazao neuspjeh trostranačke koalicije Zelenih i liberala koju je Olaf Scholz vodio od 2021. do novembra 2024. Upravo je Scholzova smjena ministra finansija, Christiana Lindnera, ubrzala raspad ove koalicije i dovela do prijevremenih izbora 23. februara.

Službeni rezultati pokazuju da je CDU/CSU vodeća snaga s 28,6% glasova, a slijedi je krajnje desni Savez za Njemačku (AfD) s 20,8%. Treći je SPD sa 16,4 posto, čime je ostvario najgori rezultat ikada. Slijede Zeleni s 11,6% i Ljevica, pravo iznenađenje ovih izbora, s 8,8%. Osim Saveza Sahra Wagenknecht, liberali FDP-a imaju svega 4,3% pa je lider FDP-a i bivši ministar Lindner najavio odlazak iz politike nakon izbornog neuspjeha.

Merz želi ubrzati pregovore

Sada počinju pregovori o koaliciji, koje Merz želi ubrzati, kako bi mogao do sredine aprila sjesti u fotelju kancelara i što prije imati funkcionalnu vladu koja će ponuditi stabilnost Njemačkoj i Evropi. Olaf Scholz je sinoć najavio da neće učestvovati u pregovorima te da, budući da je bio kancelar, neće biti ministar u koaliciji sa socijaldemokratima.

U svojoj 69. godini Friedrich Merz konačno je stigao tamo gdje je oduvijek želio biti. Pobjeda demokršćana koje predvodi dovela ga je do toliko željene pozicije kancelara, što je konačan uspjeh za političara koji je desetljećima prisutan u njemačkom javnom životu.

Merzova je to „osveta“ zemlji u kojoj nikada nije bio popularan i u kojoj ga se doživljava kao polarizirajućeg i nesimpatičnog političara; “impulsivan”, priznaje čak i njegova stranka, što je kvalitet koji se ne slaže s njemačkim ukusom za konsenzus i umjerenost. Osveta, takođe, prema njegovoj stranci, Kršćansko-demokratskoj uniji (CDU), koja mu je u više navrata uskratila mogućnost da je vodi te ga natjerala da napusti politiku na nekoliko godina.

To je vrijeme iskoristio da radi u Blackrocku, najvećem investicijskom fondu na svijetu i postane multimilioner. Unutar njegove stranke, to je osveta konkretno Angeli Merkel, demokršćanki poput njega, kancelarki između 2005. i 2021. koja je potpuno drugačija od njega po karakteru i ideologiji.

Njegovu karijeru obilježili su ispadi i izjave koje su ostale upamćene do danas. “Sve dok mi ne priđe, nije me briga”, rekao je kada su ga 2001. godine upitali o odluci tadašnjeg gradonačelnika Berlina Klausa Wowereita da javno objavi svoju homoseksualnost. Drugom prilikom je spominjao imigrante koji “odlaze liječniku popraviti zube dok njemački građani ne dobivaju nikakve preglede” a arapske učenike u njemačkim školama opisao je kao “male paše”.

Njegov je imidž agresivnog i vrlo konzervativnog političara, potpuno anti-Merkel.

Zakoni o imigraciji

Merkel, iz protestantske porodice, odrasla je u Istočnoj Njemačkoj; Merz, katolik, čisti je zapadni Nijemac. Ona, udana po drugi put, bez djece; on, oženjen od 1981. i otac troje djece. Ona je znala kako izgraditi konsenzus; on je sklon jednostranim odlukama. Provela je nekoliko ekonomskih reformi, dopustila je ulazak izbjeglicama 2015. godine, Merz želi pooštriti zakone o imigraciji i odriče se nasljeđa Merkel .

“Unio sam ispravke”, hvalio se Merz tokom svoje kampanje, govoreći o nasljeđu Merkel, njegovog intimnog neprijatelja već četvrt stoljeća.

Merzov otac bio je sudija – kao i sam Merz na početku svoje karijere – i kao takav bio je uključen u suđenja nacističkim vođama nakon rata. Njegov djed je bio nacista, kada je Hitler došao na vlast, njegov se djed pridružio NSDAP-u, nacionalsocijalističkoj stranci, i ostao na dužnosti do 1937. To je još jedan detalj iz biografije koji sada izlazi na vidjelo.

No, kada su desničari u pitanju, Merz je u nedjelju navečer ponovio da odbacuje mogućnost saradnje sa AFD. “Ne radimo sa strankom koja je ksenofobična”, rekao je u januaru tokom kampanje, “koja je antisemitska, koja ima desničarske radikale u svojim redovima i koja ima kriminalce u svojim redovima, strankom koja koketira s Rusijom i želi napustiti NATO i Evropsku uniju.”

No, morat će ih držati na oku, AFD će, s najboljim rezultatom za stranku te vrste od kraja Drugog svjetskog rata, biti druga parlamentarna snaga i vodeća opoziciona stranka.

U Njemačkoj su demokršćani i socijaldemokrati od osnivanja Savezne Republike Njemačke 1949. godine zajedno vladali u tri razdoblja: od 1966. do 1969., zatim od 2005. do 2009. i od 2013. do 2021. godine. Pregovori o koaliciji koja će ih na vlast zajedno dovesti po četvrti put počinju narednih dana.