Čast svima, ali ljubitelji nogometa, ne samo u Tuzli, nego širom regiona su jednoglasni – jedan od najvećih, najboljih, najomiljenijih igrača Slobode svih vremena je legendarni Mustafa Hukić Huka. Za Slobodu je on ono što je Asim Ferhatović Hase za Sarajevo,Ivica Osim za Želju…
Fudbalski klub Sloboda iz Tuzle osnovana je davne 1919. godine, a 2019. godine povodom 100-te godine rada i sjajnih rezultata na Tušanj je 12. oktobra stigao zagrebački Dinamo, kako bi prijateljskom utakmicom obilježili veliki jubilej.
Dres tuzlanske „svetinje“ nosilo je na stotine i stotine tuzlanskih mladića, ali i iz drugih brojnih gradova Bosne i Hercegovine i bivše Jugoslavije. Mnogi od njih ostavili su neizbrisiv trag u stogodišnjoj historiji kluba, zaigrali u Slobodinom dresu na evropskoj nogometnoj sceni, ponijeli dres bivše države i BiH.
Čast svima, ali ljubitelji nogometa, ne samo u Tuzli, nego širom regiona su jednoglasni – jedan od najvećih, najboljih, najomiljenijih igrača Slobode svih vremena je legendarni Mustafa Hukić Huka. Za Slobodu je on ono što je Asim Ferhatović Hase za Sarajevo,Ivica Osim za Želju…
Ovaj izvanredni nogometaš, kasnije vrsni trener, rođen je 6. februara 1951. godine u Tuzli, život je okončao tragično u 48. godini života u saobraćajnoj nesreći 7. augusta 1999. godine u mjestu Devetak, na magistralnom putu Tuzla-Doboj.
Smrt ga je zadesila na mjestu trenera Slobode sa kojom je tada zabilježio 9 uzastopnih pobjeda i izborio plasman u play-off koji nikada nije odigran.
U svojoj bogatoj igračkoj karijeri nastupao je brojne klubove, a počeo je u njegovom najdražem klubu, ekipi Slobode za koju je debitovao sa 16 godina, i za koju je odigrao 281 utakmicu i postigao 25 golova.
Kasnije je nastupao za NK Osijek u period od 1978. do 1981. godine, zatim je u Americi igrao za tim San Jose a svlačionicu je tada dijelio sa čuvenim igračem Georgeom Bestom.
Nakon Amerike otišao je u Tursku gdje je nastpao za tim Adana Demirspor. Karijeru je okončao u dresu Slobode u 34. godini života i to 1985. godine.
Nastupao je za reprezentaciju bivše Jugoslavije, čiji dres je oblačio 5 puta a debitovao je protiv reprezentacije Kolumbije u Bogoti 30. januara 1977.godine.
Nakon završetka igračke karijere otišao je u trenerske vode. Bio je šef struke u Slobodi, bio trener „A“ reprezentacije BiH koju je vodio selektor Fuad Muzurović, zatim selektor „B“ selekcije BiH.
Otišao je u najboljim godinama, smrt je bila brža ali iza sebe je ostavio rezultate i dijela po kojima će ga pamtiti svi ljubitelji nogometa u BiH i cijeloj regiji.
“Sigurno da je nogomet u našoj zemlji prtrpio nenadoknadiv gubitak smrću Huke. Dugo godinama smo bili prijatelji, kolege i znam koliko je bio vrstan igrač, trener, veliki insan. U njega sam imao ogromno povjerenje, znao sam u svakom trenutku da misli sve najbolje našoj reprezentaciji, igračima, našim navijačima. Teško mi je govoriti jer sam vrlo rano izgubio jednu sportsku i ljudsku gromadu”, rekao je jednom prilikom Fuad Muzurović.
Muzurović je godinama u vrijeme održavanja Memorjalnog turnira „Mustafa Hukić-Huka“ dodijeljivao, od sebe, pehar igraču koji je svojom igrom najviše podsječao na umjeće rahmetli Mustafe Hukića.
