Kad borba izbije, onda su oni sa onima koji ne treba da idu u rat, kao što su žene, djeca, starci i bolesni; a međusobno se razmeću koliko su hrabri. Ili ovako da kažemo: razmećeš li se ti da si lav u vjerovanju, da si dostigao velike stepene, a da su drugi slabi u odnosu na tebe?! Ne razmeći se prije borbe; drugim riječima – ne pričaj, nisi još sebe dobro upozao, ne izazivaj sudbinu! Mi smo iskusili rat, imali smo priliku da vidimo kako to izgleda… Bilo je i takvih, vjerski učenjaci, koji su prije rata glasno govorili o borbi, o mirisu šehidske krvi, o tome kako šehidi ne umiru, a već s početka rata, podvili su rep i pobjegli odavde. Mi ih nećemo osuđivati, nego znamo, gledali smo te primjere, a ovo navodimo kako bismo sebe dotjerali, doveli u red i popravili se.

”Mesnevija”, treći svezak, bejtovi: 3993–4035/III (prvi dio)

Priredio: Šaban Gadžo

Časopis „Bosna“ u dogovoru s Hadži Hafizom Mehmedom Karahodžićem prenosi u nastavcima dersove iz “Mesnevije” održane u Mevlevijskom kulturnom centru na Jekovcu u Sarajevu.

Euzubilla-Bismilla, elhamdulillah
Rabbi šrahli sadri…

Naslov:

I PO DRUGI PUT, KOMŠIJE MESDŽIDA, KORE GOSTA U POGLEDU NJEGOVE ODLUKE, DA PRENOĆI U TOM MESDŽIDU

Ljudi mu rekoše: „Ne budi junak! Idi odavde
da ti odjeća i duša zalog ne postanu!“

Rekao je hz. Mevlana ovaj bejt, i onda (vidjet ćemo to u bejtovima koji slijede) kao da sebi kaže, ma da se ipak zaustavim malo pa da kažem neke druge savjete, koji će svima nama valjati na putu obistinjenja kao istinskih Božijih robova. Jer, možda ste pomislili, kad ste ovo slušali, da je to tako lahko izvodljivo, pa možda i znanje koje ste do sad sabrali i vrijeme koje ste proveli na tom putu, u vama je porodilo jedan takav utisak da ste vi zaista nosioci ovoga o čemu govorim, da možete poput ovoga ašika, koji slobodno ulazi u ovaj mesdžid, odnosno u ovaj dunjaluk, ne bojeći se smrti, da pomislite da ste vi taj ašik. Zato ću vam sada, u ovim bejtovima koje ćete večeras čuti, a koje ću poput ogledala pred vas postaviti, mnogo toga pojasniti, pa nek svako od vas u tom ogledalu prvo vidi sebe, a onda i zajednicu ili džemat – društvo kojem pripada.

Poslušajmo na šta nas sada upozorava hz. Mevlana, ako smo pomislili da je to lahko i da smo mi nosioci ovoga.

To što se iz daleka lahkim doima, bolje
pogledaj, jer na koncu težak biva taj tjesnac.

Možda ti se sve ovo što sam ti kazao učinilo lahkim, ali pazi dobro, u početku to tako izgleda.

Mnogi ljudi sami sebe vješaju i lome,
a u času zapletenosti ruku pružaju.

Zaneseni dunjalukom, položajem, vlašću, bogatstvom sami sebe vješaju i lome. Lome sami sebi vrat, a u času zapletenosti, kad se nađu u tjesnacu, ruku pružaju; a onda, kad su duboko zabrazdili i kad više povratka nema, pokušavaju da se spase, probaju se izvući, kao što se kaže u poslovici: Utopljenik se i za slamku hvata!

Jedan derviš koji je dobro uznapredovao, i koji je bio svjestan svojih kvaliteta (bio je izuzetno učen, nadaren i u pisanju, i u samoj kaligrafiji), potajno je želio da se taj njegov talenat otkrije i vidi, i desilo se tako. Čuo je za njega vladar i poslao po njega. On traži izun od svog učitelja, dolazi kod vladara i pokazuje tu svoju sposobnost. Vladar oduševljen, gleda to njegovo majstorstvo što je napisao do sad i kako izgleda njegov sami hat (kaligrafija), pa mu kaže: – Ti ćeš biti moj glavni pisar! On je presretan, zahvaljuje gospodaru i već pravi sliku jednu: vidi kako je sve ovo na kraju krunisano jednom ljepotom, položajem, ljudi to vide i cijene, i samom sebi kaže: – Pa, bio sam dobar učenik, slijedio sam učitelja i izvršavao sve što je govorio; sve sam to donio na mjesto…

Jedno vrijeme sve to ide tako lijepo, do trenutka kad ga zovne vladar sebi i kaže mu: – Evo ti ova knjiga, pregledaj je. On je uzeo tu knjigu i počeo listati pred njim. – Šta kažeš za ovu knjigu? – pita ga vladar. –Divna knjiga, sve je istina! – odgovara on.  – E vidiš – kaže mu vladar – to su napisali protiv mene, protiv moje vlasti, i već je na pomolu pobuna! Dajem ti roka dan, ti to možeš da uradiš, opovrgni ovu knjigu!

Vidite, to je sad ta situacija kad ti ne računaš na ovakve momente.

On gleda i razmišlja: – Pa, ja se moram protiv istine borit, kako ću to uradit!? Srećom nije to uradio, nije, da kažemo, duboko zabrazdio, ali je izbačen sa dvora.

E ovako stvari primamljivo izgledaju; mi ne vodimo računa, želeći da postignemo ugled, čast, položaj – ne možemo sve to da obuhvatimo – i olahko uđemo u ove stvari. Istom, u neka doba, dođe ovakav zahtjev – borba protiv istine, i sad to sve znanje (a bio je teolog) sad to sve treba staviti u službu boreći se protiv istine! Neuzubillah! I kad onda vidiš u što si upao, pružaš ruku: – Aj, vaj! Pomaži, Gospodaru!

Prije nego što čovjek stupi u borbu; njemu se
u njegovom srcu, lahkim pričinja vizija dobra i zla.

Prije nego što si ušao u kakvu bitku, u kakav posao, zadatak, to ti od starta izgleda vrlo lahko. I dok ovo govorimo, ove bejtove, bilo bi lijepo da ispred nas lebdi hadisi-šerif:

تَفَكَّرْ فىِ الْخُروُجِ  قَبْلَ الْوُلوُج

Razmisli o izlasku prije ulaska!

 Možda će neko upitati: – Pa kako ću shvatiti to? – Pitaj one koji znaju! To ti je Kur'ani-kerim rekao. Ili kad u ajeti-kerimu kaže Gospodar, esteizubillah: Kad oni koji su okrenuli leđa Istini sutra budu pred tim staništem paklenim (da nas Allah sačuva!), kada budu gledali šta im predstoji, reći će: „Da smo slušali ili razmišljali, ne bismo među stanovnicima Džehennema u ognju bili!“ (v. El-Mulk, 6–11)

Ovo je na Ahiretu, a na ovom svijetu ti ćeš biti u halu pakla, ako ne budeš ova dva kuvveta pokrenuo u sebi: da čuješ (to podrazumijeva stranu koja ti govori), s druge strane da razmišljaš, jer ako zanemariš taj kvalitet koji ti je Gospodar dao i po kome te uzdigao nad sva ostala stvorenja, ako to bude po strani, zamagljeno, e onda te čeka na ovom svijetu hal pakla! I živjet ćeš možda i u palači, ali ćeš gorjeti!

Kad stupi u bitku, tada, toj osobi,
se pokaže tegoba tog zadatka.

Tek onda vidi u šta se je upustio, umišljen da ima snagu za to. A katkada, mora i glavom platiti tu svoju nepromišljenost!

E onda kaže:

Kad nisi lav, pazi se! Ni koraka naprijed ne učini!
Jer, taj edžel je vuk, a tvoja duša – ovca!

Ako nisi lav, kao ovaj ašik o kome ti govorim, koji slobodno ulazi u taj mesdžid (koji svoje posjetioce ubija), koji se ne boji smrti, e onda nemoj ni koraka naprijed učiniti! Jer, taj edžel (smrt) je vuk, a tvoja duša – ovca! (Ti si ovca za klanje!)

A ako si od ebdala, i tvoja ovca lav postala,
slobodno pristupi, jer tvoja smrt je glavu položila.

Znači, tvoja duša će odnijeti pobjedu nad smrću; tvoja duša se ne boji smrti, ako si od ebdala. Ovo je kategorija specijalno bliskih Allahovih robova, a u samoj riječi se vidi o čemu se radi: ljudi koji su svoja negativna svojstva zamijenili pozitivnim svojstvima, okitili su se Allahovim sifatima, Njegovim svojstvima. Oni su prešli sa stepena običnih ljudi na stepen evlija (Allahovih prijatelja); oni vide Istinu i znaju šta se iza perde krije. Pred takvom čistom dušom ruši se i pada strah od smrti,

Ko je ebdal? Taj na kom se preobrazba zbiva.
Njegovo vino, putem Božije preobrazbe, sirće postaje.

Nešto što je haram, nešto što nije dobro, preobrazilo se sad u nešto što je halal, takav je potpuno očišćen. Ako nisi takav, ni koraka naprijed nemoj praviti! Trebat ćeš još da prođeš puta. Ne zaboravimo što smo rekli na početku – pred svakim od nas sad je ovo ogledalo. I kaže Mevlana: Gledaj sebe u ovome, a onda, na kraju, ponovo se vrati ovoj kompletnoj priči, pa vidi ko su ti koji hrle da prođu kroz ta vrata koja se zovu smrt, da bi se sreli sa Voljenim.

Ali ti si opijen mišlju da možeš savladati lava!
Sebe lavom smatraš! Pazi se! Ne istupaj!

Vidite kako nas lijepo spušta, ako imamo ovakva shvatanja: opijen si mišlju da možeš savladati lava! Ne bacaj, sebe samog, u pogibelj!

Hakk je, u pogledu nevaljalih licemjera, rekao:
„Njihova sila, u njihovim međusobnim sukobima, je žestoka!“

Ovdje upućuje na ajeti-kerime iz sure Hašr, esteizubillah: Oni se više boje vas, nego Allaha. To je zato, što oni ne razumiju. (Ne shvataju, kolika je snaga u Allaha i Pejgambera i kako Allah pomaže muminima.) Oni (munafici i Židovi) ne smiju se protiv vas skupno i direktno boriti, osim u utvrđenim gradovima ili iza zidina. Oni su junaci u međusobnim borbama. Ti misliš da su oni složni; međutim, srca su njihova razjedinjena. Zato što su oni ljudi, koji nemaju pameti. (El-Hašr, 13-14)

Zašto je sad ovo rekao hz. Mevlana? Ovaj slučaj nam je poznat iz historije islama. U Medini, nakon što je pleme Benu Kajnukaa, zbog prekršenog ugovora sa Poslanikom, bilo iseljeno, ostala su još dva plemena Benu Izraelićana: Benu Nedir i Benu Kurejza. Ovo pleme Benu Nedir, bilo je u prijateljskim vezama sa licemjerima. E sad, pošto su i oni uradili to što su uradili, prekršili sve ugovore sa Poslanikom, s. a. v. s., sad licemjeri njima govore: – Mi smo uz vas! Ako se desi da vi moradnete seliti, selimo i mi s vama; ako budete napadnuti i branite se, mi ćemo se boriti s vama! A Allah nam kaže: A lažu! Ako i dođe do seljenja, neće se oni iseliti s njima, niti će se boriti s njima. Oni izgledaju da su zajedno; međutim, vidimo kako se u ajeti-kerimu kaže: Srca su im razjedinjena. A zašto je to sve tako? Zato, što su to ljudi koji nemaju pameti. Nisu oni budalasti, nego ovo – nemaju pameti, treba shvatiti u onome smislu, kako smo maloprije u ajeti-kerimu naveli, kad kažu: Da smo slušali i razmišljali… Ne znaju slušati na pravi način, a ni razmišljati. Šta sad ovo znači pred ovim našim ogledalom?  Ispitaj, brate, ti sebe – a to i sebi kažem – koliko si blizak, odnosno koliko ima pri tebi munafičkih svojstava. Kako su opisani? Kad govore – lažu; kad obećaju – ne ispune obećanje; kad im se šta povjeri – iznevjere; kad se raspravljaju – pregone u raspravi! Jelde, sve su ovo svojstva koja (daj, Bože, da nemamo!) ali vjerovatno smo svi svjesni da su pri nama prisutna. Onda, ako ima ijedno takvo svojstvo, ono traži ovakvog prijatelja. Kojeg? Imamo ovdje nepokorne Benu Izraelićane… (Normalno, nisu svi takvi. Sljedbenici Musaa, a. s., su bili pravi mumini, ali oni koji nisu takvi, oni u čijim srcima je bog zlatno tele, e onda oni jedni druge traže kao prijatelje.) Sa strane ako gledamo te kategorije, nama izgledaju kako su bliski i kao prijatelji povezani. A Kur'an nam otkriva šta je u njihovim srcima: ve kulubuhum šetta – razjedinjeni su u srcima, i nisu to ljudi koji su pametni, koji znaju koristiti pamet (la ja'kilūn).

Dakle, preispitaj sebe pojedinačno – prvo sebe, a onda i svoju zajednicu, možda onu za koju se boriš, gdje si ubijeđen da ste i ti, a i oni s kim si zajedno, na Istini – ispitaj, da nisi slučajno u ovoj kategoriji! Onda, ako je stvar takva, pristupi čišćenju; pa kad sve to prođeš i kad se očistiš – ako Bog da –  onda ćeš biti poput ovih lavova, i nećeš zazirati od smrti, tj. nećeš biti kao naplavak!

Međusobno su muškarčine,
a u ratu su, kao žene koje sjede kod kuće!

Kad borba izbije, onda su oni sa onima koji ne treba da idu u rat, kao što su žene, djeca, starci i bolesni; a međusobno se razmeću koliko su hrabri. Ili ovako da kažemo: razmećeš li se ti da si lav u vjerovanju, da si dostigao velike stepene, a da su drugi slabi u odnosu na tebe?!

Pejgamber, komadant vojske nevidljivog svijeta,
je rekao: „Nema neustrašivosti – o, mladiću, prije rata!“

Ne razmeći se prije borbe; drugim riječima – ne pričaj, nisi još sebe dobro upoznao, ne izazivaj sudbinu!

U vaktu, razmetanja ratom, opijeni plješću rukama.
A kad bukne rat, rasplinu se kao pjena.

 (Nikakva korist od takve kategorije.)

Mi smo iskusili rat, imali smo priliku da vidimo kako to izgleda… Bilo je i takvih, vjerski učenjaci, koji su prije rata glasno govorili o borbi, o mirisu šehidske krvi, o tome kako šehidi ne umiru, a već s početka rata, podvili su rep i pobjegli odavde. Mi ih nećemo osuđivati, nego znamo, gledali smo te primjere, a ovo navodimo kako bismo sebe dotjerali, doveli u red i popravili se.

Pri spominjanju rata, njegova sablja je duga.
A kad se zametne bitka, sablja mu je kao luk.

Pogledajte primjera! Kad spominje rat, njegova sablja je duga – sve će posjeći, a kad dođe bitka, sablja mu je zamotana u stotinu futrola, i ne smije je ni izvući – nema snage da je izvuče!

Razmišljajući o borbi, njegovo srce ranu traži.
A onda, jedna igla ispuše njegovu zračnu mješinu.

Takav junak na jeziku, dok razmišlja o ratu, govori: evo me, spreman sam da pretrpim rane na Božijem putu, a kad rat počne, jedna igla ispuše tog zračnog lava!

Ovaj drugi polustih, mogao bi se i ovako prevesti:

Ako jedna igla padne u njegovu torbu, i to mu je teško ponijeti.

Dakle, teret kolika je jedna igla, u borbi na Božijem putu, to je preteško za njega.
E sad kad je ovo ovako rekao, onda sve lijepo, svakom od nas pojedinačno, kaže:

Začuđen sam u pogledu tražitelja čistoće,
koji, u vaktu glačanja, izbjegava grubost.

Čudim se onome, koji govori jezikom – evo, spreman sam da stupim na put čišćenja, a u vaktu glačanja, (kad treba dobro da bude iščetkan) čovjek izbjegava grubost. On bi sad volio da ta stvar izgleda onako lijepo, da je on u dušeku, na prijestolju negdje… A ne može se tako očistiti. Rekao nam je i Poslanik, s. a. v. s., da svaka stvar ima svoje glačalo, svoju čistilicu; za srce, to je zikr; a pošto je srce muminsko Bejtullah (Allahova kuća)… Pogledajte sad taj primjer, koji nam je Gospodar ostavio: Kjaba prije islama, kako je izgledala? U njoj i oko nje kipovi; unijeli su tu nečist u Božiju kuću. Poslije dolaska islama, ona je bila očišćena. E vidimo iz tog primjera šta moramo da uradimo sa našom kućom (srcem): moramo je podvrgnuti čišćenju, ali znamo da je ta čistilica vatra… Zato ove vatre kroz koje ćemo proći na ovome svijetu, one će biti uzrok da ona tamo vatra, ako Bog da, bude pokrivena, da je i ne vidimo. Šta su sve Poslanik, s. a. v. s., i ashabi podnijeli dok nisu 8. godine po Hidžri pobjedonosno ušli u Mekku, mirnim putem: 21 godina raznoraznih tegoba! Kroz šta su prolazili! Pogledajte kako je Gospodar čistio tu generaciju, a onda kaže u ajetu: Vi ste najbolja generacija koja se pojavila na licu Zemlje! (v. Ali-Imran, 10)

Prvi dio 94. dersa iz trećeg sveska Mesnevije, koji je Hadži Hafiz Mehmed Karahodžić održao 15. 06. 2022. u Mevlevijskom kulturnom centru – Jekovac.