History kanal prikazuje seriju o režiserovom pogledu na Ivanu Orleanku, Ivana Krstitelja, Svetog Sebastijana, Franju Asiškog ili Mariju Magdalenu
Isabella Rossellini, treća supruga Martina Scorsesea, u najnovijem dokumentarcu o velikom njujorškom režiseru, izrekla je intrigantnu misao: „On je svetac jer se neprestano pita o dobru i zlu, iako u stvarnom životu često postupa loše.“ Ova rečenica možda najbolje sažima život i opus čovjeka čiju je karijeru vjera prožela od trenutka kada ga je dječija astma osudila na posmatranje svijeta kroz prozor stana u četvrti Mala Italija.
Scorseseovo djetinjstvo bilo je strogo ograničeno i hiperzaštićeno. Roditelji su mu dozvoljavali izlazak samo u dva svetišta: kino ili crkvu. Te dvije institucije u njegovom su životu tekle paralelno, često se stapajući u jedno. Upravo o tom drugom utočištu, religiji, Scorsese progovara u novom serijalu „Martin Scorsese predstavlja: Sveci“, koji je premijerno prikazan na kanalu History. Serija, koja je već obnovljena za drugu sezonu, istražuje živote velikana kršćanstva poput Ivane Orleanke, Ivana Krstitelja, Svetog Sebastijana i Marije Magdalene.
„Vjerujem da u filmovima postoji duhovnost, čak i ako je to zamjenska vjera“, izjavio je reditelj jednom prilikom. Za njega su film i život pitanja vjere, duhovno putovanje na koje se otisnuo još svojim prvim dugometražnim ostvarenjem „Ko kuca na moja vrata?“. U tom filmu istražuje moral kroz lik čovjeka razapetog između čvrstih religijskih uvjerenja i oslobađajućeg seksualnog iskustva.
Slična unutrašnja previranja vidimo i u kultnom ostvarenju „Ulice zla“. Film oscilira između surove dokumentarističke autentičnosti njujorškog podzemlja i grozničave, gotovo delirijumski religiozne atmosfere. Glavni lik se, baš poput samog Scorsesea u mladosti, bori s dilemom: napredovati unutar mafijaške hijerarhije ili potražiti spas u katoličanstvu.
Scorseseova filmografija zasićena je kršćanskim simbolima, ponekad suptilnim, a ponekad monumentalnim. Religijska ikonografija prisutna je čak i tamo gdje je najmanje očekujemo. Sjetimo se Travisa Bicklea u „Taksisti“ koji urezuje krst na metak, ili brojnih scena u kojima njegovi antijunaci zauzimaju poze koje neodoljivo podsjećaju na Isusa Krista na krstu.
Njegov opus nije samo niz priča o gangsterima i otuđenim pojedincima; to je kontinuirani dijalog s Bogom, sumnjom i iskupljenjem. Kroz svoje filmove, Scorsese ne nudi gotove odgovore, već postavlja teška pitanja, pretvarajući kino platno u mjesto kolektivnog preispitivanja savjesti. U svijetu Martina Scorsesea, grijeh je neizbježan, ali je potraga za svetim ono što nas čini ljudima.
IZVOR: ABC
