Navodeći nedavne primjere širom svijeta, Erdoğan Bayraktar je osudila politike poput francuske zabrane nošenja mahrama na sportskim događajima i ograničenja u TRNC-u, nazivajući ih diskriminatornim i suprotnim univerzalnim ljudskim pravima.

Sümeyye Erdoğan Bayraktar, supruga jednog od najmoćnijih Turaka, Selçuka Bayraktara i kćerka naJmoćnijeg Turčina, Recepa Tayyia Erdogana, predsjednica Upravnog odbora Fondacije za žene i demokratiju (KADEM), održala je uvjerljiv govor naglašavajući sistemsku diskriminaciju žena u radnoj snazi – posebno muslimanki koje nose mahrame – dok je kritizirala restriktivne politike u Francuskoj i Turskoj Republici Sjeverni Kipar (TRNC).

Govoreći na događaju na visokom nivou pod nazivom “Pravo na vjerovanje, pravo na rad: vjerska sloboda žena na radnom mjestu” na istanbulskom univerzitetu Ibn Haldun, Erdoğan Bayraktar, koja je ispričala svoja lična iskustva isključenosti.

“Kao što je naša vjera osnovni dio našeg identiteta, tako je i naše pravo da je izrazimo”, rekla je. „Ipak, još uvijek vidimo da su kvalifikovane žene isključene iz mogućnosti zapošljavanja samo zato što nose mahramu na glavi.”

Navodeći nedavne primjere širom svijeta, Erdoğan Bayraktar je osudila politike poput francuske zabrane nošenja mahrama na sportskim događajima i ograničenja u TRNC-u, nazivajući ih diskriminatornim i suprotnim univerzalnim ljudskim pravima.

“Ideja da samo stariji od 18 godina zaslužuju slobodu vjerovanja nije samo apsurdna, već je i duboko nepravedna”, dodala je.

Ukazujući na studije iz Evrope, Erdoğan Bayraktar je istakao surovu stvarnost s kojom se mnoge muslimanske žene suočavaju: biografije sa fotografijom žene sa mahramom imaju 65% manje šanse da dobiju povratni poziv. Osim toga, žene koje nose mahrame imaju 30 do 40% veću vjerovatnoću da će se suočiti s diskriminacijom koja im ograničava karijeru.

“Ovo ne samo da šteti individualnim karijerama, već lišava društvo ženskih talenata i doprinosa”, napomenula je. “Kada su žene prisiljene da biraju između svoje vjere i prava na rad, društvo u cjelini plaća cijenu.”

Erdoğan Bayraktar je tvrdilao da je diskriminacija prikrivena jezikom “neutralnosti” ili “profesionalizma” i dalje diskriminacija.

“Neću poslati poruku sa svojom mahramom”, rekla je. “Jednostavno koristim svoje pravo da živim u skladu sa svojom vjerom.”

Iako je Turskae napravila korake u ukidanju zabrana vjerskog izražavanja koje je nametnula država, Erdoğan Bayraktar je naglasila da diskriminacija i dalje prevladava u privatnom sektoru. Ukazala je na oglase za posao koji izričito obeshrabruju kandidatkinje koji nose mahrame ili situacije u kojima se obećavajuće prijave za posao odbacuju nakon što fotografija otkriva odjeću kandidata.

Ona je kritizirala ovakav način razmišljanja, navodeći da društvena jednakost i inkluzija mogu napredovati samo u prostorima gdje su pojedinci slobodni da budu autentični.

„U nedostatku inkluzivnosti, nepristrasnost ne može postojati“, rekla je ona.

Nazvavši marginalizaciju muslimanskih žena dijelom šireg “rata identiteta”, Erdoğan Bayraktar je pozvala akademike, institucije i civilno društvo da se zalažu za sveobuhvatne i inkluzivne pristupe ljudskim pravima.

“Ovo nije samo pitanje vjerskog identiteta. Radi se o pravu na postojanje, život, rad i dostojanstveno tretiranje”, rekla je ona. “Držat ćemo svoja prava i nastaviti se boriti za svijet obogaćen našim razlikama, uljepšan tolerancijom i utemeljen na jednakosti i pravdi.”

Događaj, čiji je domaćin bio Univerzitet Ibn Haldun, okupio je akademike, studente i članove civilnog društva kako bi razgovarali o izazovima sa kojima se žene suočavaju u balansiranju vjerskih sloboda i profesionalnog života. Forum je pozvao na institucionalne reforme i kulturnu promjenu kako bi se osiguralo da sloboda vjerovanja i pravo na rad budu jednako zaštićeni za sve žene, bez obzira na njihov vjerski identitet.