Dok je prikupljao građu za knjigu, Le Carré je posjetio palestinske kampove u Libanu u ljeto 1982. godine. Tu ga je pratila Janet Lee Stevens, američka arabistica i novinarka, koja je godinama izvještavala iz Sabre i Šatile i postala bliska palestinskoj zajednici. Upravo njoj Palestinci su dali nadimak “djevojka s bubnjem”, po njenom neumornom aktivizmu i borbenom duhu.

Četrdeset godina nakon objave romana The Little Drummer Girl (Mala bubnjarica 1983), djelo Johna le Carréa čita se kao izuzetno pronicljivo političko proročanstvo o sukobu Izraela i Palestine. U njemu autor, tada već poznat po špijunskim pričama iz Hladnog rata, po prvi put duboko uranja u Bliski istok i u moralne ambise ratova bez kraja.

Roman je izašao svega nekoliko mjeseci nakon masakra u Sabri i Šatili (15.–18. septembar 1982.), jednog od najmračnijih poglavlja libanskog rata. U tri dana ubijeno je između hiljadu i tri hiljade civila, žena, djece i staraca, mahom Palestinaca i šiitskih izbjeglica. Napad su počinile milicije libanskih snaga, desničarski maronitski kršćani odani novoizabranom predsjedniku Beširu Džemajelu, ubijenom samo dan ranije.

Izraelska vojska, koja je u junu te godine okupirala Liban i blokirala izbjegličke kampove, nije intervenirala: okružila je kvartove, spriječila bijeg i posmatrala dok su njihovi saveznici obavljali krvavi posao. Bilo je to, piše jedan savremenik, „ponavljanje crnog septembra iz Jordana 1970. godine“, kada su Arafatovi borci protjerani, a civili stradali. Upravo u tom kontekstu Le Carré piše svoj roman, između horora i rezignacije, između moralnog ogorčenja i potrebe da razumije mehanizme mržnje.

Dok je prikupljao građu za knjigu, Le Carré je posjetio palestinske kampove u Libanu u ljeto 1982. godine. Tu ga je pratila Janet Lee Stevens, američka arabistica i novinarka, koja je godinama izvještavala iz Sabre i Šatile i postala bliska palestinskoj zajednici. Upravo njoj Palestinci su dali nadimak “djevojka s bubnjem”, po njenom neumornom aktivizmu i borbenom duhu.

Stevens je poginula 18. aprila 1983. u bombi koja je razorila američku ambasadu u Bejrutu, u napadu koji je odnio 63 života. Bila je tamo kako bi lobirala kod predstavnika USAID-a za veću pomoć palestinskim i šiitskim zajednicama. Iako je Le Carré nije spomenuo u zahvalama, danas se zna da je upravo ona bila ključna za nastanak romana.

Mala bubnjarica je priča o Charlie, mladoj britanskoj glumici, idealistici, ali i izgubljenoj duši. Izraelska obavještajna služba Mossad je regrutira da se infiltrira u palestinsku mrežu koja djeluje u Evropi. Njeni agenti je zavode, lažu, kidnapuju, ispituju i obučavaju dok je psihološki razgrađuju kako bi je pretvorili u oružje.

Charlie postaje „glumica“ u najdoslovnijem smislu: mora igrati ulogu ljubavnice i saučesnice palestinskog borca, sve dok ne postane instrument izraelske operacije. No, u procesu gubi vlastiti moralni kompas i identitet. Le Carré, nekadašnji službenik britanske tajne službe, u romanu ne nudi jednostavne odgovore. On piše o manipulaciji kao državnom alatu i o ljudima koji se lome između ideala i straha.

Ono što izdvaja Malu bubnjaricu nije samo napetost, već duboka politička lucidnost. Le Carré je tada, 1983. godine, gotovo proročki upozorio na dileme koje i danas opterećuju Izrael i Palestinu. Jedan od glavnih likova, Gadi Becker, agent Mossada, u jednom trenutku izgovara rečenicu koja danas odzvanja tragično aktuelno: “Najokrutniji čin, najveća poruga u istoriji: da je Izrael, za trideset godina, pretvorio Palestince u nove Jevreje svijeta.”

To je suština Le Carréove optužbe, da su žrtve holokausta, u traženju sigurnosti, stvorile državu koja drugima oduzima istu onu ljudskost koja je njima bila uskraćena. Drugi lik, profesor Minkel, zastupa ideju jedne sekularne države u kojoj bi Palestinci i Jevreji živjeli ravnopravno: “Ili ćemo imati demokratiju bez judaizma, ili judaizam bez demokratije.” Le Carré kroz te replike ne zastupa strane; on postavlja pitanja koja bole.

Kada se danas, četrdeset godina kasnije, čita The Little Drummer Girl, teško je ne pomisliti na Gazu 2024. i 2025., na beskrajni ciklus bombardovanja i osveta, na zatvorene granice i blokirane humanitarne konvoje. Sve ono što je Le Carré intuitivno prepoznao, logiku stalne opsade, pretvaranje sigurnosti u ideologiju, moralnu eroziju demokracije, postalo je surova stvarnost.

U romanu, Gadi Becker upozorava da će Izrael, ako nastavi tim putem, „završiti kao moderna Sparta: država vojnika, ne građana“. Četiri desetljeća kasnije, pitanje koje postavlja autor odjekuje još glasnije: Ako je Izrael postao Sparta, gdje je danas Atina?

Le Carré, koji je godinama tvrdio da piše „moralne parabole, a ne trilere“, ovom knjigom prelazi granicu fikcije. On ne prikazuje heroje ni zlikovce, nego zajednički poraz čovječnosti i Izraela i Palestine, i Zapada koji ih posmatra. Roman je odavno dobio i dvije adaptacije: film iz 1984. godine, koji je blijedo prenio kompleksnost teksta, i britansku miniseriju iz 2018. koju su kritičari proglasili jednom od najboljih ekranizacija Le Carréa. Ali moć knjige ostaje u riječima. Čitaocu današnjice one donose gorak uvid: iako se svijet promijenio, ništa se zapravo nije promijenilo.

The Little Drummer Girl nije roman o špijunima, to je roman o gubitku duše u ime patriotizma, o umjetnosti laži, o onima koji „žive između bomba i riječi“. Le Carré, britanski autor koji je znao da nijedna strana nema monopol na istinu, ostavio je testamentalnu poruku: da svaka država koja brani svoje granice cijenom ljudskosti postaje upravo ono protiv čega se zaklela da će se boriti.

Jordi Ibáñez Fanés radi kao profesor na Universitat Pompeu Fabra u Barceloni, na odsjeku humanističkih nauka; ovaj je tekst napisao za El Pais