Operacija se zasnivala na tzv. Avatarima, lažnim internetskim identitetima koji su se predstavljali kao “obični Iranci” ogorčeni ajatolasima i nostalgični prema šahovskoj eri. Istraživači su otkrili stotine takvih profila na platformama X (bivši Twitter) i Instagram

U aprilu 2023. godine, izraelski mediji s entuzijazmom su izvještavali o posjeti Reze Pahlavija, sina posljednjeg iranskog šaha, Izraelu. Bila je to prva službena posjeta potomka svrgnute dinastije zemlji koja je nekada bila najbliži saveznik njegovog oca, Mohammada Reze Pahlavija, prije nego što je iranska revolucija 1979. srušila monarhiju i dovela ajatolahe na vlast.

Tadašnja izraelska ministrica obavještajnih poslova Gila Gamliel predstavila ga je kao “prijatelja Izraela” i “nasljednog princa Irana”. Zvanični narativ govorio je o “bratskom narodu” i “neprijateljskom režimu”. Medijski odjek bio je pažljivo orkestriran, slika nasmijanog princa u Jerusalemu trebala je simbolizirati nadu u “novi početak” izraelsko-iranskih odnosa. No, istovremeno, u digitalnom prostoru odvijala se mnogo složenija i mračnija operacija.

U mjesecima nakon Pahlavijeve posjete, istraživači iz izraelskih i međunarodnih institucija počeli su pratiti neobičan porast perzijskog sadržaja na društvenim mrežama. Taj sadržaj, video klipovi, komentari, “autentični” postovi navodnih Iranaca, otvoreno je hvalio princa i pozivao na povratak monarhije.

U junu 2024. istraživački timovi iz Haaretza i TheMarkera otkrili su da se radi o organiziranoj mreži uticaja koja je vođena iz Izraela, a finansirana preko privatnog entiteta koji prima državnu podršku. Cilj: oblikovati percepciju u Iranu i među dijasporom, te stvoriti dojam da Reza Pahlavi uživa široku podršku iranskog naroda.

Operacija se zasnivala na tzv. Avatarima, lažnim internetskim identitetima koji su se predstavljali kao “obični Iranci” ogorčeni ajatolasima i nostalgični prema šahovskoj eri. Istraživači su otkrili stotine takvih profila na platformama X (bivši Twitter) i Instagram.

Prema izvorima Haaretza, u operaciju su bili uključeni izvorni govornici perzijskog jezika koje su izraelske kompanije angažovale da upravljaju nalozima i kreiraju sadržaj. Dio kampanje bio je i da se pojačaju objave ministrice Gamliel, koja je nakon sastanka s Pahlavijem postala svojevrsna politička sponzorka princa unutar izraelske vlade.

„Bilo je nelagode među nekima koji su radili na projektu“, navodi jedan od sagovornika TheMarkera, „jer se od nas očekivalo da koristimo kampanju za promociju ministarke, iako se finansirala novcem poreskih obveznika.“

Ono što ovu kampanju razlikuje od ranijih sličnih operacija jeste opsežna upotreba alata umjetne inteligencije. AI je korišten ne samo za stvaranje lažnih profila, već i za generisanje sadržaja: lažnih vijesti, manipuliranih fotografija i deepfake videozapisa.

Jedan takav video, naslovljen Next Year in Free Tehran (“Dogodine u slobodnom Teheranu”), prikazivao je izraelskog premijera Benjamina Netanyahua, njegovu suprugu, Gamliel i njenog partnera kako šetaju oslobođenim Teheranom zajedno s Rezinom porodicom. Video je postao viralan, iako je većina pregleda, prema analizi, bila neorganskog porijekla, rezultat mreže botova.

Ti sadržaji nisu bili samo politička fantazija: oni su imali zadatak da učvrste narativ o neizbježnom padu režima i povratku monarhije, što bi indirektno opravdalo izraelske operacije prema Iranu.

Pravi test mreže dogodio se tokom izraelskog zračnog napada na zloglasni zatvor Evin u Teheranu u junu 2024. Prema nalazima istraživačkog centra Citizen Lab sa Univerziteta u Torontu, mreža je objavila vijesti o eksplozijama u zatvoru više od pola sata prije nego što su ih iranski mediji potvrdili. Objave su bile dizajnirane tako da izgledaju kao da dolaze od lokalnih svjedoka.

Ubrzo nakon toga, mreža je plasirala video-snimak navodne eksplozije, sadržaj koji je, kako je kasnije dokazano, AI generisan. Video su prenijeli brojni globalni mediji, uključujući i New York Times, prije nego što je utvrđeno da je lažan.

Citizen Lab je u svom izvještaju zaključio da je riječ o koordiniranoj operaciji povezanoj s izraelskim izvorima, jer je bilo očito da su operateri imali prethodno saznanje o napadu.

“Izvjesno je da treća strana bez unaprijed dostupnih informacija o planovima IDF-a ne bi mogla pripremiti takav sadržaj i objaviti ga u tako kratkom vremenu”, navodi se u izvještaju nazvanom Prison Break. Nakon napada, lažni nalozi su pozivali građane Teherana da “idu osloboditi svoje rođake iz zatvora”. Istovremeno su širili poruke o “krahu režima” i “bliskom kraju ajatolaha”.

Neki nalozi su, priključujući se stvarnim građanskim inicijativama, pozivali ljude da u 20 sati s balkona viču “Smrt Khameneiju!” i “Smrt diktatoru!”. Iako su ti slogani već postojali u stvarnim iranskim protestima, mreža ih je preuzimala, pojačavala i dopunjavala lažnim videozapisima. Citizen Lab je utvrdio da je mreža širila i lažnu vijest o “bijegu visokih iranskih zvaničnika”, navodno prenesenu s BBC Persian, što je BBC kasnije demantovao.

U sklopu kampanje identifikovano je i najmanje deset Telegram grupa koje su poticale građane na proteste koristeći stvarne društvene probleme, nedostatak vode, korupciju, loše upravljanje infrastrukturom. Neki od avatara predstavljali su se kao “iranske žene” koje pozivaju druge žene da “podijele svoje priče u sigurnom prostoru”.

Ironija je očigledna. Izrael, koji se često predstavlja kao demokratski bastion na Bliskom istoku, koristi iste alate koje pripisuje svojim neprijateljima, dezinformaciju, manipulaciju i psihološke operacije.

“Iako je uobičajeno da autokratski režimi koriste ovakve metode, demokratske vlade bi se trebale suzdržati od njih”, kaže Alberto Fittarelli, glavni istraživač Citizen Laba. “Identifikacija izvora ovakvih kampanja zahtijeva tehničke pokazatelje koji su rijetko javno dostupni, ali obrasci koordinacije i tempiranja su ovdje nesumnjivi.”

Izraelski stručnjaci, poput Raza Zimmta iz Instituta za nacionalnu sigurnost u Tel Avivu, upozoravaju da ovakve operacije mogu imati suprotan efekat. “Većina Iranaca želi promjenu, ali ne i povratak šahovštine. Izrael bi, podržavajući Pahlavija, samo potvrdio narativ ajatolaha da Zapad želi Iran pretvoriti u marionetsku državu”, kaže Zimmt.

Pahlavi, koji od 1979. živi u egzilu u Sjedinjenim Državama, godinama pokušava pozicionirati sebe kao glas demokratskog Irana. Njegove poruke o “mirnoj tranziciji” i “nenasilnom otporu” podsjećaju na retoriku istočnoevropskih pokreta iz 1980-ih.

No, u očima mnogih Iranaca, njegovo prezime nosi teret istorije: korupcija, represija i brutalnost SAVAK-a, zloglasne tajne policije njegovog oca. “On može biti inspiracija dijaspori, ali ne i rješenje za narod koji ga pamti kroz autoritarni režim,” piše Haaretz. Zanimljivo, i sam Pahlavi nerado govori o izraelskoj podršci. Na konferenciji za novinare u Jerusalemu 2023. rekao je da “promjene moraju doći iznutra”, ali i dodao: “Nijedan pokret ne uspijeva bez međunarodne podrške.” Upravo ta rečenica sada dobija novo značenje.

Ova operacija nije izolovan incident. Godinama traje tihi informacijski rat između Izraela i Irana, u kojem obje strane koriste društvene mreže za destabilizaciju protivnika.

Iranski akteri, s druge strane, često targetiraju izraelsko društvo putem lažnih naloga koji raspiruju unutrašnje tenzije, pitanja kao što su cijene života, vjerska netrpeljivost prema LGBTQ zajednici ili kritike Netanyahua. U jednom nedavnom slučaju, izraelski državljanin optužen je da je, po nalogu iranskih operatera, fotografisao posljedice raketnih napada i za to bio plaćen. Sve to ukazuje na novu realnost: ratovi 21. stoljeća ne vode se samo bombama, nego i algoritmima.

(Članak zasnovan na istraživanjima Haaretza, TheMarkera i Citizen Laba)