“Woke” – termin koji potječe od engleske riječi “awake” (probuđen) – označava one koji se osjećaju svjesnima nepravdi poput rasizma, nejednakosti i diskriminacije prema najranjivijima. Međutim, taj “probuđeni” val čini se da blijedi, a tragovi njegovog nestanka vidljivi su posvuda.
Godinama su se kompanije i velike korporacije, poput svih nas, prilagođavale diktaturi političke korektnosti, preuveličanoj reprezentaciji LGBT+ svijeta i pokornoj poslušnosti prema manjinama. No sada se stvari mijenjaju, a oni koji to nisu shvatili plaćaju visoku cijenu.
“Woke” – termin koji potječe od engleske riječi “awake” (probuđen) – označava one koji se osjećaju svjesnima nepravdi poput rasizma, nejednakosti i diskriminacije prema najranjivijima. Međutim, taj “probuđeni” val čini se da blijedi, a tragovi njegovog nestanka vidljivi su posvuda.
Pogledajmo primjere. Disneyjev film “Snjeguljica” stigao je u kina bez sedam patuljaka – jer su, očito, bili simbol “potlačenih klasa” – i doživio je svjetski fijasko. Jaguar je preoblikovao svoj logo u duginim bojama i lansirao spot koji je bacio u zaborav stoljeće “riganja” na cestama, gubeći identitet. Gucci je angažirao Demnu Gvasaliju, dizajnera koji je za Balenciagu koristio djecu u fetiš-kampanji, što je rezultiralo padom vrijednosti od tri milijarde na berzi. Tri slučaja, jedna poruka: woke kultura tone iza horizonta. I niko ne plače za njom.
Wall Street Journal se ismijava: “Činilo se kao trajna revolucija, a ispalo je samo šareno finale hira kojeg je trumpovska restauracija poslala na spavanje.” Iako WSJ svaki globalni potez pripisuje Bijeloj kući, pravi kraj woke ideologije donio je narod – potrošači, obični ljudi koji nisu podlegli indoktrinaciji. Nisu marširali ulicama; jednostavno nisu kupovali. Okrenuli su leđa kulturnim naredbama elitne progresivne manjine koja je htjela “prosvijetliti” svijet. Robby Starbuck, Trumpov društveni guru, kaže: “Kupci su shvatili da su njihovi novčanici oružje.”
The Economist, nekadašnji glasnogovornik woke ideja, sada piše epitaf toj kulturi. Bud Light i Nike bilježe pad prodaje nakon kampanja s transrodnim zvijezdama; Disney trpi gubitke zbog prekomjerno inkluzivnih filmova; Levi Strauss propada s uniseks trapericama; Starbucks gubi nakon ideje o plaćanju operacija promjene spola zaposlenicima; Gillette gubi osam milijardi zbog kampanje protiv “toksične muškosti”. Čak i Coca-Cola, tradicionalno demokratska, trpi zbog poruka o “smanjenju bijelačkog ponašanja”. Danas niko ne slavi titulu “inkluzivnog poduzeća godine” – to je prije poziv na bijeg od medalje.
Ovaj povratak podsjeća na osamdesete, kada su se nakon opće pobune vratili porodica, posao i zabava kao prioriteti. Nakon osam godina kolektivne hipnoze, kompanije su se probudile zbog padajućih profita. Različitost je važna dok donosi zaradu – sada u SAD-u svi bježe od DEI-a (Diversity, Equity and Inclusion), programa koji je pod Kamalom Harris simbolizirao woke elitu, a danas je smeće u košu.
Google, Meta i Amazon prvi su napustili DEI, kako ih ne bi uhvatili “s otiscima na truplu”, kaže potpredsjednik J.D. Vance. Hollywood slijedi: Disney i Paramount odustaju od “ciljeva raznolikosti” u zapošljavanju. HBO (Warner Bros) brani J.K. Rowling pred lansiranje novog Harryja Pottera, nakon godina cenzure – od “transfobične” postala je pop-ikona. “Njezin doprinos je neprocjenjiv, ima pravo na slobodu mišljenja”, kažu sada.
Povratak tradiciji označen je zamjenom “različitosti” s “vrijednošću”. Toyota, Ford, Harley Davidson, John Deere, McDonald’s, Walmart, Pepsi, Coors, Jack Daniel’s, pa čak i farmaceutski divovi poput Pfizera i Johnson & Johnsona – svi su se pridružili valu. U Evropi, švicarske farmaceutske kompanije Roche i Novartis mijenjaju politike, dok Wall Street ne zaostaje: Goldman Sachs više ne traži “inkluzivne” kandidate, a Citigroup je prošao od “DEI je u našem DNK” u decembru do potpunog ukidanja u januaru. Bank of America, Morgan Stanley i JPMorgan slijede isti put.
Otpor postoji. Novo Nordisk, AstraZeneca, Apple, Costco i Coca-Cola (tiho) drže se DEI-a. Lush stoji na barikadama s transrodnom linijom kupki, dok NFL i Delta Airlines još nisu odustali, čekajući možda novi preokret. New York Times, nekadašnji vitez wokea, sada piše o povratku tradiciji, izbjegavajući rizik. Ben & Jerry’s, dio Unilevera, uporno brane progresivnost – direktor Ben Stever kritikuje kompanije koje se “korektno” povlače, ali matična firma ga optužuje za aktivizam i pokreće pravnu borbu da ga istjera.
Moda takođe reagira. Nema više ekscesa, muškaraca u suknjama ili oversize modela. Vraćaju se ženstvenost, Victoria’s Secret ikone i “tihi luksuz” – suptilna elegancija pedesetih i šezdesetih, kao da sedamdesete nikad nisu postojale. To se vidi na Sanremu, Oscarima, Eurosongu: nestali su “maranza”, došli su “novi džentlmeni”.
Sociolog Luca Ricolfi tvrdi: “Woke zabava je završila. Ne možete kažnjavati one koji odbijaju neoj ezik, otpuštati zbog ‘pogrešnih’ mišljenja, indoktrinirati djecu, dopuštati biološkim muškarcima da se natječu s ženama ili zatvarati račune zbog kontroverznih stavova.” Sport bilježi preokret: CIO preispituje sudjelovanje “trećeg spola” nakon kontroverze s Imane Khelif na Olimpijadi u Parizu.
Još jedan znak? Prije utakmica fudbalskih reprezentacija niko više ne kleči. Je li rasizam nestao? Ne, ali klečanje nije bilo rješenje, već cirkus. Woke kultura blijedi, a svijet se vraća korijenima – ne iz ideologije, već iz praktičnosti. Novac i glas naroda odlučuju, a ne elite. (IZVOR: Panorama.it)
