Film od 55 minuta, koji govori o danskoj eksploataciji rudnika kriolita u južnom Grenlandu tokom nekoliko desetljeća, izazvao je podijeljene reakcije. Dok je na Grenlandu potakao osjećaje ljutnje, tuge i priznanja, u Danskoj je izazvao oluju kritika, političke pritiske i na kraju povlačenje dokumentarca iz programa javnog servisa.

Danska se našla usred burne rasprave nakon emitiranja dokumentarca „Grønlands hvide guld“ (Grenlandovo bijelo zlato), koji je u februaru potresao javnost kako u Danskoj tako i na Grenlandu.

Film od 55 minuta, koji govori o danskoj eksploataciji rudnika kriolita u južnom Grenlandu tokom nekoliko desetljeća, izazvao je podijeljene reakcije. Dok je na Grenlandu potakao osjećaje ljutnje, tuge i priznanja, u Danskoj je izazvao oluju kritika, političke pritiske i na kraju povlačenje dokumentarca iz programa javnog servisa.

Na Grenlandu, koji je i dalje dio danskog kraljevstva, a Danska kontrolira njegovu vanjsku i odbrambenu politiku, dokumentarac je doživljen kao potvrda priča koje su generacijama kružile o događajima u sada napuštenom gradu Ivittuutu.

Film je emitiran usred izborne kampanje na Grenlandu, koju je svijet pratio zbog prijetnji Donalda Trumpa da preuzme kontrolu nad ovim arktičkim otokom. Prema anketi novina Sermitsiaq, više od trećine glasača reklo je da će dokumentarac utjecati na njihov izbor.

Politički gledano, u glavnom gradu Nuuku film je viđen kao potresan, s potencijalom da promijeni odnos snaga između Grenlanda i Danske, koji se često prikazuje kao finansijska ovisnost Grenlanda o Danskoj. Grenlandski premijer Múte B. Egede istakao je da dokumentarac pokazuje kako je Danska zaradila najmanje 400 milijardi kruna (oko 46 milijardi funti) samo iz jednog rudnika.

U Danskoj je reakcija bila drugačija. Iako su početni prikazi bili pozitivni, mediji su brzo prešli u napad nakon što je jedan od ekonomista koji se pojavljuje u filmu, Torben M. Andersen, profesor ekonomije na Univerzitetu Aarhus i predsjednik Grenlandskog ekonomskog vijeća, upozorio na oprez pri interpretaciji brojke od 400 milijardi kruna. Ta brojka, prema dokumentarcu, predstavlja ukupan prihod od rudnika između 1854. i 1987., prilagođen današnjoj vrijednosti.

Andersen je naglasio da se radi o prometu, a ne o dobiti, što je izazvalo kritike da dokumentarac ima metodološke nedostatke. Producent Michael Bévort opisao je reakciju kao „najgoru medijsku oluju ikada“.

Danska javna televizija DR deset je dana stajala iza dokumentarca, unatoč kritikama političara, uključujući ministra kulture Jakoba Engel-Schmidta, koji je film nazvao primjerom „lošeg novinarskog zanata“. Međutim, DR je na kraju popustio, objavivši da će dokumentarac povući i „depublicirati“, a glavni urednik vijesti Tholmas Falbe dao je ostavku. Kao razlog navedena je nova informacija o grafikonu ukupne prodaje kriolita, koji je uklonjen iz ranije verzije filma jer nije bio tačan.

Bévort smatra da je odluka bila politički motivirana, a ne povezana s kvalitetom filma. Rune Lykkeberg, glavni urednik danskih novina Information, složio se, nazvavši potez „korporativno političkim“ kako bi se zaštitila reputacija DR-a, usporedivši ga s BBC-jem kojim upravlja vlada preko ministra kulture.

Na Grenlandu je odluka o povlačenju filma viđena kao pretjerana. Naaja Nathanielsen, bivša i sadašnja ministrica u grenlandskoj vladi, rekla je da odluka više govori o danskom samopoimanju svoje uloge na Grenlandu nego o samom filmu. Iako nije vidjela točne brojke, smatra da one pravedno prikazuju gospodarske odnose između dviju zemalja. Nathanielsen naglašava da se rasprava ne smije svesti samo na brojke, jer to skreće pažnju s prave teme – historijskih nepravdi. „Na Grenlandu možemo prihvatiti oba narativa: da je bilo nepravdi u prošlosti, ali i da je Danska učinila mnogo dobra“, rekla je, dodajući da danski mediji insistiraju samo na pozitivnom prikazu Danske.

Povlačenje dokumentarca izazvalo je zabrinutost zbog slobode izražavanja i pristupa informacijama. Lykkeberg je nazvao odluku „užasnom“, ističući da je dokumentarac bio dio javne rasprave i da bi trebao ostati dostupan. Bévort traži novi kanal za film, uvjeren da njegova poruka nije opasna, već nužna za razumijevanje složene historije između Danske i Grenlanda.

Rasprava se nastavlja, ostavljajući pitanje hoće li Danska ikada u potpunosti priznati svoje kolonijalno naslijeđe. (IZVOR: The Observer)