„Louis Cartier je očigledno bio fasciniran umjetnošću i kulturom ove regije te je posjedovao obimnu biblioteku koja je sadržavala gotovo svaku značajniju publikaciju o islamskoj umjetnosti“, rekla je glavna kustosica izložbe Helen Molesworth, viša kustosica za nakit u Muzeju Victoria i Albert. „Također je i sam bio kolekcionar — sakupljao je perzijske rukopise, artefakte iz doba Mogulskog Carstva i indijski nakit. Početkom 20. stoljeća mnogi trgovci organizovali su izložbe islamske umjetnosti u Parizu i drugim evropskim gradovima, a kataloge tih izložbi nalazimo u biblioteci Louisa Cartiera.“
Izuzetna traka za kosu (bandeau) od dijamanta i platine izložena je u staklenoj vitrini, svjetlucajući dok svjetlost na nju pada iz različitih uglova. Upečatljiv cik-cak uzorak proteže se duž zakrivljenosti trake, naglašen velikim dijamantima, dok praznine unutar platine tvore zamršene šare.
Ovaj kraljevski ukras za glavu izradila je draguljarska kuća Cartier 1911. godine. Opisan kao „orijentalna traka za kosu“, inspiraciju crpi iz islamske arhitekture i za svoje vrijeme izgleda izuzetno moderno.
Traka je prošle godine bila izložena u Muzeju Victoria i Albert u Londonu u sklopu velike Cartierove izložbe koja obuhvatila više od 350 komada nakita i drugih dekorativnih predmeta. Ona je samo jedan primjer kako su nasljednici draguljarske kuće — Louis Cartier, zajedno s braćom Jacquesom i Pierreom — tražili inspiraciju u islamskom svijetu u želji da stvore nov, moderan nakit u duhu vremena.
„Louis Cartier je očigledno bio fasciniran umjetnošću i kulturom ove regije te je posjedovao obimnu biblioteku koja je sadržavala gotovo svaku značajniju publikaciju o islamskoj umjetnosti“, rekla je glavna kustosica izložbe Helen Molesworth, viša kustosica za nakit u Muzeju Victoria i Albert. „Također je i sam bio kolekcionar — sakupljao je perzijske rukopise, artefakte iz doba Mogulskog Carstva i indijski nakit. Početkom 20. stoljeća mnogi trgovci organizovali su izložbe islamske umjetnosti u Parizu i drugim evropskim gradovima, a kataloge tih izložbi nalazimo u biblioteci Louisa Cartiera.“
Francuska umjetnost
Kompaniju, koju je 1847. godine osnovao Louis-François Cartier, krajem tog stoljeća naslijedio je njegov sin Alfred. U svojim počecima, kuća Cartier je, poput drugih evropskih draguljara, inspiraciju pronalazila u francuskoj dekorativnoj umjetnosti 18. stoljeća. To je dalo poticaj nastanku takozvanog „stila garlande“ (Garland Style), koji su odlikovale mašne, trake i vijenci.
Početkom 20. stoljeća ti su složeni dizajni počeli djelovati staromodno.
Cartier je postao međunarodno priznat brend tek nakon što su Louis i njegova braća preuzeli vođenje na prijelazu u 20. stoljeće. Dok je Louis ostao u Parizu, Jacques je poslat u London, a Pierre je prešao Atlantik i otišao u New York.
Ova nova generacija imala je globalne ambicije za kuću Cartier, što je zahtijevalo inovacije u dizajnu, materijalima i izradi.
Godine 1911. Jacques Cartier, stručnjak za drago kamenje, krenuo je u ekspediciju na Bliski istok, u Indiju i Šri Lanku. Ono što je počelo kao jednostavno, strateško trgovačko putovanje pretvorilo se u putovanje spoznaje koje će imati dubok utjecaj na Cartierovu estetiku dizajna.
Praunuka Jacquesa Cartiera, Francesca Cartier Brickell, provela je više od decenije istražujući porodičnu historiju, što je rezultiralo knjigom The Cartiers (Cartierovi). Njena polazna tačka bila je prepiska između braće koju je pronašla u podrumu svog djeda.
„Braća Cartier i njihovi timovi bili su izuzetno inspirisani islamskom umjetnošću“, rekla je Cartier Brickell. „Tokom svojih putovanja po Bliskom istoku u potrazi za biserima, Jacques je u svojim dnevnicima i foto-albumima bilježio opčinjenost kulturom i okruženjem. Duboko je cijenio umjetnost i zanatstvo na koje je nailazio.“
U kancelariji na kraju dugog hodnika u muzeju Louvre u Parizu, Judith Hénon-Raynaud, glavna kustosica Odjela za islamsku umjetnost, lista stranice knjige Cartier and Islamic Art (Cartier i islamska umjetnost), kojoj je bila kourednica.
Fotografija „orijentalne trake za kosu“ iz 1911. godine objavljena je pored fotografije fasade palate Mshatta iz 1904. godine — pustinjskog zamka u Jordanu iz osmog stoljeća, koji se danas nalazi u Muzeju islamske umjetnosti Pergamon u Berlinu. Ova usporedba je upečatljiva i razotkriva cik-cak dizajn koji je poslužio kao inspiracija za ovaj komad nakita.
„Cartierovi su birali motive koji bi se lako preveli na jezik nakita“, rekla je Hénon-Raynaud. „Jednostavni, ogoljeni, geometrijski oblici koji su se mogli replicirati u platini i dijamantima — uz minimalno korištenje boja, kako bi sam oblik doista došao do izražaja. Geometrija koju su pronašli u islamskoj umjetnosti u to je vrijeme djelovala veoma moderno, a mislim da tako djeluje i danas.“
Sa svojom apstraktnom geometrijom i ponavljajućim, isprepletenim oblicima, islamska umjetnost i arhitektura otvorile su nove dizajnerske mogućnosti. Trouglovi, pravougaonici, šesterouglovi i osmerouglovi nudili su neograničene kombinacije, dok su zvijezde, spirale, lukovi i arabeske također pronašli put do Cartierovog vizuelnog rječnika.
Traka za kosu od platine iz 1922. godine, ukrašena koralima, oniksom i kornjačevinom, podsjeća na potkovičaste lukove i kolonade islamske arhitekture, smanjene na veličinu nosivog ukusa. Cartierov arhiv u Parizu sadrži ilustraciju izuzetno sličnih lukova u kompleksu Qalawun u Kairu, zajedno sa skicama urađenim na osnovu te ilustracije, koje je izradio Charles Jacqueau, jedan od najvažnijih Cartierovih dizajnera.
„Morate biti sposobni razmišljati trodimenzionalno da biste nešto dvodimenzionalno, poput inkrustacije od tvrdog kamena na zidu, pretvorili u nešto što se obavija oko vašeg zgloba ili vrata“, rekla je Jennifer Tonkin, stručnjakinja za Cartierov nakit u aukcijskoj kući Bonhams u Londonu.
„Geometrijske forme sastoje se od karakterističnih oblika koji se mogu ponavljati kako bi stvorili uzorak, a izrezbareno drago kamenje savršeno se uklapa u te oblike. Možete gotovo u potpunosti simulirati ono što vidite na nekoj islamskoj građevini.“
Prostori između plemenitog metala i kamenja jednako su važni kao i sami dragulji, stvarajući oblike na vrlo sličan način na koji mušrabija na balkonu oblikuje svjetlost koja prolazi kroz rezbareno drvo.
Art Deco
Strukturna simetrija islamskih građevina, poput palate Alhambra u Andaluziji, utjecala je na Cartierovu upotrebu čistih linija. Novi dizajnerski leksikon dobijao je svoj oblik — Art Deco — koji će dominirati svim oblicima zapadne dekorativne umjetnosti 1920-ih i 1930-ih godina.
Umjetnost drevnog Egipta također je bila u modi nakon iskopavanja Tutankamonove grobnice 1922. godine. Motivi poput piramida, zraka sunca i cvjetova papirusa ušli su u pokret Art Deco. Cartier je izradio niz predmeta inspirisanih drevnim Egiptom, od kojih su neki uključivali ugradnju historijskih fragmenata, poznatih kao apprêts, u moderne okvire.
„Jacques Cartier je bio fasciniran drevnim Egiptom“, rekla je Cartier Brickell.
„Njegova obimna biblioteka sadrži mnoge dobro prelistane i zabilješkama ispunjene knjige o toj temi. Egipatska fajansa, kupljena u antikvarnicama i na njegovim putovanjima po Egiptu, postala je centralni dio unikatnih broševa.“
Cartier se nije oslanjao samo na oblike islamskog svijeta već i na njegovu paletu boja. Ilustracije krovnih i zidnih pločica iz džamija u Samarkandu u Uzbekistanu, sa svojim živopisnim plavim, zelenim i tirkiznim tonovima, mogu se pronaći u Cartierovom arhivu u Parizu. Odjeci ovih dizajna pojavljuju se na kopči-brošu iz 1922. godine, ukrašenoj osmerougaonim smaragdom okruženim safirima i dijamantima, te na privjesku iz 1923. godine, sastavljenom od dva izrezbarena smaragda i kabašon safira.
„Cartierovi su spajali tirkiz s lapis lazulijem, a smaragde sa safirima“, rekla je Hénon-Raynaud iz Louvrea. „To su bile kombinacije boja koje u to vrijeme niste mogli vidjeti na Zapadu. Štaviše, nošenje plave i zelene boje zajedno smatralo se vrhuncem lošeg ukusa.“
Putovanja Jacquesa Cartiera po Indiji inspirisala su neke od najpoznatijih i najšarenijih Cartierovih dizajna. Linija „Tutti Frutti“ iz 1920-ih godina, sa svojim rubinima, smaragdima i safirima, oponaša cvjetnu raskoš mogulskog nakita.
„Indija je ostavila dubok utisak na Jacquesa“, rekla je Cartier Brickell. „Pisao je o tome kako je bio očaran ‘jarkošću boja’ pod indijskim suncem. Ali utjecaj se proširio i izvan same boje: indijska tradicija nakita inspirisala je Cartierovu kreativnost u pogledu forme i razmjera.“
Art Deco je dostigao vrhunac 1930-ih godina prije nego što je počeo opadati, ali je islamska umjetnost nastavila nadahnjivati Cartierove kreacije sve do danas. Godine 1947. Cartier je dizajnirao ogrlicu nazvanu „Arapski sautoir“, sastavljenu od zlatnih kuglica naglašenih motivima čvorova. Nastavila se proizvoditi sve do 1970-ih godina pod nazivom ogrlica „Muslimanske brojanice“ (Muslim Prayer Bead).
Izvor: AramcoWorld
