Sarajevo je na UNESCO-ovu Tentativnu listu uvršteno još 1997. godine, Jajce 2006, a Počitelj, Blagaj, Blidinje i Stolac 2007. godine. Dok ovi lokaliteti čekaju naredne korake u postupku nominacije, pećina Vjetrenica je 2024. postala svjetska baština. Šta objašnjava razliku između dugog čekanja i uspješnog upisa, ko je odgovoran za pripremu nominacija i šta bi institucije Bosne i Hercegovine mogle učiniti?

Bosna i Hercegovina ima bogato kulturno i prirodno naslijeđe, ali između njegove historijske vrijednosti i međunarodnog priznanja često stoje godine, pa i decenije administrativnog i stručnog rada. Na UNESCO-ovoj Tentativnoj listi svjetske baštine nalazi se devet bosanskohercegovačkih lokaliteta, a najstariji među njima, Sarajevo, uvršten je još 1997. godine.

Jajce je na listi od 2006, dok su Počitelj, Blagaj, Blidinje i Stolac uvršteni 2007. godine. Drugim riječima, neki od najprepoznatljivijih historijskih i prirodnih prostora Bosne i Hercegovine gotovo dvadeset godina nalaze se u međunarodnoj evidenciji mogućih kandidata, bez konačnog upisa na Listu svjetske baštine.

Međutim, Tentativna lista nije isto što i formalna nominacija za upis. Ona predstavlja popis dobara koja država namjerava razmotriti za kandidaturu, a ne potvrdu da je kompletna nominacijska dokumentacija već dostavljena UNESCO-u. Ta razlika je ključna za razumijevanje problema. Dug boravak na Tentativnoj listi ne dokazuje sam po sebi da je UNESCO odbio neko bosanskohercegovačko dobro ili da međunarodne institucije godinama odugovlače odluku. Može značiti da država još nije završila neophodne korake, da su potrebna dodatna istraživanja ili da postoje neriješena pitanja zaštite i upravljanja lokalitetom.

Devet mogućih nominacija

Prema zvaničnoj evidenciji UNESCO-ovog Centra za svjetsku baštinu, na Tentativnoj listi Bosne i Hercegovine nalaze se sljedeća dobra: Sarajevo jedinstveni simbol univerzalne multikulturalnosti, Prirodna i arhitektonska cjelina Jajca, Historijsko urbano područje Počitelja, Prirodna i arhitektonska cijelina Blagaja, Prirodna i arhitektonska cjelina Blidinja, Prirodna i arhitektonska cijelina Stoca, Prašuma Perućica, Jevrejsko groblje u Sarajevu, te Slapovi Martin Broda.  

Ova lista obuhvata različite vrste naslijeđa. Sarajevo, Jajce, Počitelj, Blagaj i Stolac predstavljaju slojevite historijske i urbane cjeline. Blidinje, Perućica i Martin Brod uključuju izuzetno važne prirodne vrijednosti, dok Jevrejsko groblje u Sarajevu svjedoči o kulturnoj i vjerskoj historiji grada. Zajedničko im je da se njihov potencijal za svjetski značaj tek mora dokazati kroz odgovarajući postupak nominacije.

UNESCO pritom ne ocjenjuje samo ljepotu, starost ili popularnost određenog mjesta. Da bi neko dobro bilo upisano na Listu svjetske baštine, mora se dokazati njegova izuzetna univerzalna vrijednost, ispunjenost odgovarajućih kriterija, autentičnost ili integritet te postojanje djelotvornog sistema zaštite i upravljanja. To znači da historijski značajan grad ne dobija automatski međunarodni status samo zato što posjeduje vrijedne građevine, kao što ni prirodno područje ne može biti upisano samo na osnovu atraktivnog pejzaža.

Počitelj je na Tentativnu listu uvršten 2. januara 2007. godine kao historijsko urbano područje. U UNESCO-ovoj dokumentaciji navodi se njegova kulturna vrijednost, uz predložene kriterije koji se odnose na historijski razvoj, arhitekturu i kulturne tradicije.  Jajce je uvršteno 10. marta 2006. godine kao mješovito dobro, što znači da njegova potencijalna vrijednost obuhvata i kulturne i prirodne karakteristike. UNESCO-ov opis povezuje historijsku gradsku cjelinu s prirodnim okruženjem, uključujući vodopad i specifičan pejzaž. Stolac je, zajedno s Blagajem i Blidinjem, na listi od decembra 2007. godine.

Ovi lokaliteti pokazuju koliko je raznovrsno naslijeđe Bosne i Hercegovine, ali i koliko je zahtjevan proces njegovog međunarodnog predstavljanja.

Nominacija historijskog grada podrazumijeva mnogo više od opisivanja njegovih znamenitosti. Potrebno je utvrditi granice dobra i zaštitne zone, dokumentovati stanje objekata, objasniti njihov značaj u međunarodnom kontekstu i pokazati kako će se prostor štititi od neprimjerene gradnje, propadanja i drugih prijetnji.

Upravo se tu otvara pitanje institucionalne odgovornosti. Ako su pojedini lokaliteti na Tentativnoj listi gotovo dvadeset godina, javnost ima pravo znati šta je u međuvremenu urađeno, koje su prepreke utvrđene i postoji li konkretan plan za završetak postupka. To nije dokaz da institucije nisu ništa radile. Međutim, bez javno dostupnog pregleda provedenih aktivnosti, troškova i rokova teško je razlikovati stvarni napredak od pukog održavanja statusa na listi.

Vjetrenica kao dokaz

Nasuprot dugom čekanju lokaliteta na Tentativnoj listi, pećina Vjetrenica u općini Ravno pokazuje da Bosna i Hercegovina može uspješno provesti međunarodni postupak nominacije. Komitet za svjetsku baštinu donio je 2024. godine odluku o upisu Vjetrenice na Listu svjetske baštine, prema kriteriju (x), koji se odnosi na izuzetnu važnost prirodnih staništa za očuvanje biološke raznovrsnosti.

Prema UNESCO-ovim podacima, pećinski sistem dug je približno 7.324 metra i predstavlja jedno od najznačajnijih područja podzemne biološke raznovrsnosti. Zabilježeno je više od 230 taksonomskih jedinica, uključujući 180 životinjskih taksona. Među njima su brojne vrste prilagođene isključivo podzemnom životu, a dio je prvi put naučno opisan upravo na ovom lokalitetu. Međutim, odluka o upisu ne znači da je posao završen.

UNESCO je u odluci iz 2024. godine naglasio potrebu za dodatnim jačanjem kapaciteta javne ustanove koja upravlja Vjetrenicom, poboljšanjem prostornog planiranja i praćenjem kvaliteta vode i hidroloških uslova. Od Bosne i Hercegovine zatraženo je da do 1. decembra 2025. dostavi izvještaj o provođenju preporuka.

Ovaj slučaj važan je za razumijevanje UNESCO-ovog sistema. Međunarodno priznanje ne predstavlja samo nagradu za vrijednost lokaliteta. Ono podrazumijeva trajne obaveze države i upravljačkih institucija. Vjetrenica je dokaz da uspješna nominacija jeste moguća. Istovremeno, ona pokazuje da se ni nakon upisa ne završavaju ulaganja u zaštitu, istraživanja i upravljanje.

UNESCO nije samo jedna lista

U javnosti se često govori da je nešto „pod zaštitom UNESCO-a“, bez objašnjenja o kojem se programu radi. Bosna i Hercegovina učestvuje u nekoliko različitih UNESCO-ovih programa, koji imaju zasebne kriterije i postupke.

Lista svjetske baštine odnosi se na kulturna i prirodna dobra, poput Starog mosta u Mostaru, mosta Mehmed-paše Sokolovića u Višegradu ili Vjetrenice. Na njoj su i zajednički međunarodni upisi u kojima učestvuje Bosna i Hercegovina, poput stećaka i iskonskih bukovih šuma.

Reprezentativna lista nematerijalne kulturne baštine čovječanstva obuhvata žive kulturne prakse i znanja. Na nju je 2024. godine upisana sevdalinka, kao tradicionalna gradska narodna pjesma Bosne i Hercegovine. UNESCO u njenom opisu posebno naglašava prenošenje kroz porodice, obrazovanje, muzičke aktivnosti i nastupe, kao i njenu važnost za osjećaj pripadnosti različitih zajednica.

Program Pamćenje svijeta posvećen je dokumentarnom naslijeđu. U njegov međunarodni registar 2017. godine upisani su Sarajevska hagada i zbirka rukopisa Gazi Husrev-begove biblioteke.

Ove razlike nisu samo administrativne. Zaštita srednjovjekovnog grada, očuvanje tradicionalne pjesme i briga o historijskom rukopisu zahtijevaju različite stručnjake, dokumentaciju i institucije.

Prema UNESCO-ovim pravilima, država članica Konvencije o svjetskoj baštini odgovorna je za pripremu i podnošenje nominacije. Tentativna lista predstavlja prvi korak. Nakon odabira lokaliteta slijedi stručna priprema, koja obuhvata obrazloženje njegove izuzetne univerzalne vrijednosti, komparativnu analizu, dokumentaciju o zaštiti i plan upravljanja.

U postupku se koriste stručne procjene savjetodavnih tijela. ICOMOS se bavi prvenstveno kulturnim dobrima, dok IUCN ocjenjuje prirodna dobra. Konačnu odluku o upisu donosi Komitet za svjetsku baštinu. U savremenom postupku uvedena je i obavezna preliminarna procjena, čija je svrha da se prije izrade kompletne nominacije utvrdi ima li predloženi lokalitet dovoljno snažan osnov za dokazivanje izuzetne univerzalne vrijednosti.

Drugim riječima, država ne može jednostavno poslati prijedlog i očekivati da UNESCO preuzme daljnji posao. Potrebni su stručni timovi, finansiranje, pouzdana dokumentacija i saradnja institucija nadležnih za zaštitu određenog prostora.

Za Bosnu i Hercegovinu to otvara dodatno pitanje koordinacije između državnih, entitetskih, kantonalnih i lokalnih nivoa vlasti. Kulturno i prirodno naslijeđe često je povezano s nadležnostima više institucija, a sama međunarodna nominacija zahtijeva usaglašeno djelovanje.

Pravo pitanje nije samo zašto Počitelj, Jajce ili Stolac još nisu na Listi svjetske baštine, već da li neko trenutno radi na njihovim nominacijama, koji su rokovi, šta nedostaje, postoje li sredstva da se taj posao završi I slično.

UNESCO-ovo priznanje nije zamjena za domaću zaštitu. Historijska jezgra, spomenici i prirodna područja moraju se čuvati bez obzira na to hoće li ikada biti upisani na međunarodnu listu.