Džeko je svojim ličnim primjerom pokazao kako se voli svoja zemlja, kako se za nju igra, kako se predvodi tim i u teškim i u rahatnim situacijama. Međutim, frazeološka jedinica “osvjetlati obraz” nekada se u razgovornom jeziku može čuti i “osvijetliti obraz”, tj. da je Džeko osvijetlio obraz kad je posrijedi njegov pristup u igri reprezentacije
Kad je nekoć, nedavno, kapiten Fudbalske reprezentacije Bosne i Hercegovine zvanično okačio kopačke o klin, odnosno službeno prestao biti aktivan član bh. fudbalske reprezentacije, u medijima, u javnom prostoru općenito, moglo se čuti kako je Kapiten za sve vrijeme svoga maksimalnog angažmana, i nama i cijeloj Bosni i Hercegovini, osvjetlao obraz. Drugim riječima kazano, Džeko je svojim ličnim primjerom pokazao kako se voli svoja zemlja, kako se za nju igra, kako se predvodi tim i u teškim i u rahatnim situacijama. Međutim, frazeološka jedinica “osvjetlati obraz” nekada se u razgovornom jeziku može čuti i “osvijetliti obraz”, tj. da je Džeko osvijetlio obraz kad je posrijedi njegov pristup u igri reprezentacije.
Tako se i u rječnicima bosanskog jezika, u kojima se bilježi frazeološka jedinica “osvjetlati obraz” navodi podatak da ova jedinica znači “učiniti nešto izuzetno časno, moralno” (Jahićev Rječnik), odnosno “učiniti iznimno pozitivnu i časnu stvar” (Rječnik Filozofskog), dok se pod natuknicom osvijetliti na navodi frazema “osvijetliti obraz”, što implicira zaključak da u ovom obliku ne postoji kao takva. Isto tako, valja napomenuti da se u svijesti prosječnoga govornika uglavnom neće praviti navedena pogreška kada se daje u infinitivu, osim ako nije riječ o nekom paradigmatskom obliku, tj. najčešče perfektu, ali još češće u miješanju oblika prezenta i aorista za određena lica, posebno trećeg, ili eventualno kojem drugom glagolskom obliku, pa se u obliku perfekta npr. može čuti: “Džeko je osvijetlio obraz”, ili u aoristu: “Džeko osvijetli obraz” umjesto standardiziranih oblika: “Džeko je osvjetlao obraz”, odnosno u aoristu: “Džeko osvjetla obraz”. Dakle, neki paradigmatski oblici mogu utjecati na odabir same forme.
Inače, ovakve slične varijacije u oblicima i pomjeranjima značenja mogu se čuti i u frazeološkoj jedinici da neko “vedri i oblači” umjesto konstrukcije “vedri i oblača”, jer se oblikom oblači označava oblačenje, koje je izvedeno od glagola oblačiti (se), tj. navlačiti odjeću na sebe, za razliku od oblika oblačati (se), kojim se podrazumijeva navlačenje oblaka po vidokrugu nebeskog svoda. Dakako, u ovom slučaju riječ je o leksemama koje imaju zajedničko porijeklo iz korijena –vlač– (<-vlak-), baš kao što to pokazuje odnos oblika osvijetliti i osvjetlati, gdje u obama oblicima postoji zajednički korijen –svět–l-, iz kojega se formiraju pojedinačni glagoli s preferencijama značenjskih nijansi, kao što to pokazuju i oblici oblačiti i oblačati.
I tako, iako se može reći da Džeko, s negativnom konotacijom, nije “vedrio i oblačao” u nacionalnom timu, on je ipak “osvjetlao obraz” – kako sebi, tako i ljubiteljima reprezentacije za koju je igrao.
Alen Kalajdžija diplomirao je 2002. godine na Odsjeku za bosanski, hrvatski i srpski jezik i književnost naroda Bosne i Hercegovine Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, gdje je magistrirao 2007, a doktorirao 2012. godine. Predavao je kratko u osnovnoj i srednjoj školi, a imao je više angažmana u nastavi bosanskog jezika na univerzitetima u Bosni i Hercegovini i inostranstvu. Objavio je samostalno četiri naučne monografije, dvije naučne knjige u koautorstvu, te jednu zbirku priča i jedan dnevnički putopis. Uz skoro 90 naučnih i stručnih radova te 15-ak kulturalnih kolumni objavio je približno 400 naučnopopularnih pojedinačno koncipiranih jezičkih savjeta o bosanskom jeziku. Na mjestu direktora Instituta za jezik Univerziteta u Sarajevu proveo je dva mandata (2013–2021). Trenutno u Institutu ima izbor u zvanje naučnog savjetnika.
