Nije dobro biti jezički zatvoren, ali ni previše otvoren, nego treba, poput sina iz pripovijetke Majka Zije Dizdarevićeva, putem ići ‘nako.
Radijacija govornih navika i uopće jezičke prakse često pokazuje da ne postoje čvrste brane ili utvrđene granice preko kojih riječi, oblici, frazeologija i druge jezičke pojavnosti ne prelaze unutar različitih jezičkih tradicija, pa čak i unutar dijalekatskih tipova jednog jezika. Svakako, standardni jezik nastoji kanalisati jezičke procese, utvrđujući granice svojih jezičkih puteva i sprečavajući izvanje utjecaje drugih jezika, iako ta borba nekad može izgledati kao borba s vjetrenjačama. U svakom slučaju, nije dobro biti jezički zatvoren, ali ni previše otvoren, nego treba, poput sina iz pripovijetke Majka Zije Dizdarevićeva, putem ići ‘nako.
Jedna od leksema koja se može čuti u svojevrsnim varijacijama jeste pridjev izveden od imenice ljeto: ljetni, ili nekad ljetnji. To ne treba čuditi, jer se npr. u jeziku koristi samo određeni vid ovog pridjeva, dok neodređenog vida nema, ili ga leksikografski izvori uopće ni ne bilježe – *ljetan.
Na ijekavskom tlu, na području u kojem je ijekavski standard mjera, i u praksi i u normi, dominira oblik pridjeva ljetni, dok se na ekavskom tlu mahom bilježi oblik letnji, što je inače specifično za srpski ekavski standard, dok se oblik ljetnji tretira kao rijedak. Međutim, pod utjecajem jezičkih sistema i analogija, đahkad se kod nekih govornika može čuti oblik ljetnji. Kad su posrijedi npr. bosanski i hrvatski standard, u njima je propisan oblik ljetni, pa tako i uglavnom bosanski normativni priručnici tretiraju samo ovaj oblik, dok se u Jahićevu, inače opisnom rječniku, pored oblika ljetni daje i oblik ljetnji, koji je evidentiran u izvorima nekih bosanskih autora, ali i onih s područja Sandžaka. No, bez obzira na to, jezička praksa i norma opredijeljena je da se u bosanskom standardu upotrebljava ljetni.
Bezbeli, ne bi trebalo s time imati više jezičkih problema.
Alen Kalajdžija diplomirao je 2002. godine na Odsjeku za bosanski, hrvatski i srpski jezik i književnost naroda Bosne i Hercegovine Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, gdje je magistrirao 2007, a doktorirao 2012. godine. Predavao je kratko u osnovnoj i srednjoj školi, a imao je više angažmana u nastavi bosanskog jezika na univerzitetima u Bosni i Hercegovini i inostranstvu. Objavio je samostalno četiri naučne monografije, dvije naučne knjige u koautorstvu, te jednu zbirku priča i jedan dnevnički putopis. Uz skoro 90 naučnih i stručnih radova te 15-ak kulturalnih kolumni objavio je približno 400 naučnopopularnih pojedinačno koncipiranih jezičkih savjeta o bosanskom jeziku. Na mjestu direktora Instituta za jezik Univerziteta u Sarajevu proveo je dva mandata (2013–2021). Trenutno u Institutu ima izbor u zvanje naučnog savjetnika.
