U Zagrebu je nedavno objavljena posljednja knjiga pjesama Seada Begovića (nedovršena i pisana za života), jednog od najznačajnijih pjesnika hrvatske i bošnjačke književnosti. Knjiga “Nova arka” izašla je u izdanju Bošnjačke nacionalne zajednice za Grad Zagreb i Zagrebačku županiju, u partnerstvu s Bošnjačkim društvom pisaca iz Sarajeva. Akademik Dražen Katunarić istaknuo je da je ovo zbirka u kojoj pjesnik razmišlja o posljednjim stvarima, gradeći svoju poetsku arku kao sklonište od svijeta koji se raspada. Također, Katunarić je poziciju Seada Begovića u književnom kanonu ocijenio kao nepravedno zanemarenu, istaknuvši da je bio jedan od najupečatljivijih i najjačih lirika suvremene hrvatske poezije, no da, nažalost, za života nije doživio zasluženo priznanje. Osim pjesničke ostavštine, knjiga je obogaćena dirljivom i iscrpnom biografskom prozom, koju je napisao njegov sin i književnik Filip Mursel Begović.

Knjiga “Nova arka” sadrži posljednje pjesme koje je antologijski pjesnik Sead Begović napisao za života, a koje su prožete njegovim prepoznatljivim lirskim senzibilitetom, filozofskim refleksijama i egzistencijalnom borbom. Pjesme u zbirci bave se posljednjim stvarima, iskupljenjem kroz poeziju, traženjem istinske riječi i preispitivanjem vlastite sudbine.

Bio je jedan od najvećih, ali bez zaslužene nagrade

Akademik Dražen Katunarić, u predgovoru knjige, ističe: “Između tisuću riječi ovoga svijeta, Sead Begović tražio je uvijek jednu i jedinstvenu – pravu riječ. Riječ koja izaziva munjevite sudare značenja i smisla, riječ koja dopire do Boga. Čitajući njegove pjesme, nalazite se uvijek u tjelesnosti jezika od kojeg sve započinje, i ljudska i poetska pustolovina.”

Akademik Katunarić smatra Seada Begovića jednim odnajupečatljivijih i najjačih pjesnika u korpusu suvremene hrvatske poezije. Ističe kako njegov jezik nikada nije bio prazan eksperiment, već uvijek nosio trpke plodove životnog iskustva, obuhvatajući sudbinu i egzistencijalnu borbu.

Katunarić također naglašava skandaloznu činjenicu da Begović za života nije doživio zasluženo društveno priznanje i nagradu, što pripisuje dominaciji kolektivnih strategija nad individualnim talentima u suvremenoj hrvatskoj poeziji.​

Pjesnikova poetika nikada se nije gubila u eksperimentalnim ili hermetičnim oblicima izraza. Naprotiv, bio je prvoklasan lirik, koji je kroz emociju, iskustvo i sudbinsku borbu ispisivao stihove koji su ga činili jednim od najvažnijih savremenih pjesnika​.

Dirljiva biografska proza Filipa Mursela Begovića

Poseban segment knjige čini intimna i iscrpna biografska proza, koju je napisao pjesnikov sin i književnik Filip Mursel Begović. U tekstu naslovljenom “Ništa ne umire, sve živi u šećernoj vuni ljubavi”, autor iznosi potresna sjećanja na očevo djetinjstvo, njegovu borbu sa životom, odnos prema poeziji, ljubavi i identitetu.

Begović evocira očevu turbulentnu mladost u Zagrebu, gdje je odrastao u teškim okolnostima, ali i njegovu unutarnju potragu za ljubavlju i pripadanjem. Pripovijeda o njegovom dualitetu – između buntovnika i lirika, čovjeka koji je životno bio rastrgan, ali je poeziju doživljavao kao vlastiti spas.

U jednoj od refleksija oca i sina, Filip Mursel Begović piše:

“Grlim sina i tražim sjećanje kada je moj otac grlio mene. Osjetim mu miris kada sam mu ležao na ramenu. Sina Lukmana ljubim po glavi i sjećam se kako je on mene nekada ljubio. Ništa ne umire, sve živi u šećernoj vuni ljubavi.”​.

Dakle, knjiga “Nova arka” nije samo zbirka posljednjih pjesama Seada Begovića, već i knjiga sjećanja, svjedočanstvo njegovog pjesničkog i životnog puta, značajno obogaćena kroz intimne zapise njegovog sina Filipa Mursela Begovića.

Sead Begović – pjesnik između svjetova

Sead Begović bio je hrvatski i bošnjački pjesnik, a njegova poezija nosila je obilježje intelektualnog nemira, unutrašnjeg sukoba i težnje za harmonijom. Ostavio je neizbrisiv trag u suvremenoj književnosti, a njegova posljednja zbirka “Nova arka” sada postaje svjedočanstvo kraja jednog izuzetnog poetskog putovanja.

Filip Mursel Begović u svojoj biografskoj prozi ističe da je Sead Begović nosio književni dualitet – spajao je iskustva hrvatsko-katoličkog i bošnjačko-muslimanskog kulturnog koda, što je njegova poezija odražavala kroz susret, sukob i pomirenje tih svjetova. Ovakva interkulturalna i interkonfesionalna dimenzija može poslužiti kao obrazac dijaloškog prožimanja, ali, nažalost, za sada nije kao multikuturalno bogatstvo dovoljno prepoznata.

Filip Mursel Begović smatra da to nije bila samo sudbina Seada Begovića, već i drugih bošnjačkih pisaca u Hrvatskoj, koji su ostajali u međuprostoru, nedovoljno priznati i bez jasnog mjesta unutar dominantnih književnih struja. O ovome piše sa svojevrsnom gorčinom, ističući da oni nisu ni potpuno integrirani u hrvatski književni kanon, ni dovoljno prisutni u bošnjačkoj književnosti. Upravo ta “između-situacija” dovela je do toga da pisci “međuprostora” ostanu na margini, bez institucionalnog priznanja i nagrada koje su zaslužili​.

O AUTORU: Sead Begović (1954.-2018.)

Sead Begović rođen je 1954. godine u Zagrebu, gdje je pohađao osnovnu i srednju školu, te Filozofski fakultet. Radio je kao voditelj propagande u zagrebačkom kazalištu Trešnja, knjižničar u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu, novinar (redakcija kulture Vjesnika), voditelj Tribine Društva hrvatskih književnika i glavni urednik Časopisa za kulturu i društvena pitanja Behar. Kao književni kritičar surađivao je s velikim brojem časopisa za književnost (Forum, Republika, Književni list, Vijenac i dr.) i dnevnim novinama: Vjesnik, Jutarnji list i Večernji list.

Zastupljen je u tridesetak antologija suvremene hrvatske poezije i u tri do sada objavljene antologije bošnjačke poezije, te u isto toliko panorama i zbornika na hrvatskom i na stranim jezicima. „Preporod“ Sarajevo je njegove izabrane pjesme uvrstio u ediciju Bošnjačka književnost u 100 knjiga. Neke su njegove pjesme i ciklusi pjesama te kratke priče prevedeni na tridesetak jezika. Promovirao je (predstavljao) mnoge knjige poezije i proze suvremenih književnika na promocijskim priredbama, a istodobno piše pogovore i predgovore za te knjige — riječ je o stotinama kritika uglavnom istaknutih hrvatskih, ali i bosanskohercegovačkih književnika. Neke je tekstove sabrao u svoje tri objavljene knjige kritika.

Dvadeset i šest godina bio je član Društva hrvatskih književnika, a zatim Hrvatskog društva pisaca. Bio je član Hrvatskog P.E.N. centra i Zajednice umjetnika Hrvatske.

Objavljena djela: Vođenje pjesme, pjesme, Mladost, Zagreb, 1979.; Nad pjesmama, pjesme, Logos, Split, 1984.; Ostavljam trag, pjesme, Sveučilišna naklada Liber, Zagreb, 1988.; Bad blue boys, pjesme i priče, Grafički zavod Hrvatske, Zagreb, 1990.; Nova kuća, Društvo hrvatskih književnika, Zagreb, 1997.; Književna otkrivanja, Stajer-graf, Zagreb, 1998.; Između dviju udobnosti, pjesme, Društvo hrvatskih književnika, Zagreb, 2002.; Prorok u našem vrtu, izbor iz poezije, Biblioteka Bosana, Zagreb, 2002.; Sanjao sam smrt pastira, kratke priče, Naklada Breza, Zagreb, 2002.; Pjesmozor, književne kritike, Stajer-graf, Zagreb, 2006.; Književni meridijani, književna kritika, Mala knjižnica DHK, Zagreb, 2007.; Sve opet postoji, izabrane pjesme, Bošnjačka književnost u 100 knjiga, BZK Preporod, Sarajevo, 2007.; Osvrneš se stablu, izabrane pjesme, Stajer-graf, Zagreb, 2008.; Uresi: aplikacije, pjesme, V.B.Z., Zagreb, 2008.; Đibrilove oči, kratke priče, KDBH Preporod, Zagreb, 2008.; Zvekirom po čelu, pjesme, Hrvatsko društvo pisaca, Zagreb, 2012.; U potrazi za Zlatom, Izabrane ljubavne pjesme (1979. – 2015.), Stajer graf, Zagreb, 2015.