Lejletul-kadr je vrijeme dubokog duhovnog buđenja i božanske dobročinstva. Iako je njegov tačan datum nepoznat, njegov uticaj je neosporan. Za one koji to iskreno traže, ova noć nudi priliku da obnove svoju predanost, transformišu svoja uvjerenja i prodube svoj odnos sa Allahom.

Jedna od svetih noći u islamu je Lejletul-kadr, poznata i kao “Noć sudbine”. Ovo vrijeme je obilježeno obiljem božanskih blagoslova, oprostom grijeha i Allahovom milošću. Zbog svog dubokog duhovnog značaja, ova sveta noć se smatra vrednijom od cijelog prosječnog ljudskog života, jer simbolizira objavu Kur'ana. Muslimani širom svijeta učestvuju u djelima dobročinstva i molitvi iščekujući ovu večer, tražeći njene blagoslove.

Tačan datum Lejletul-kadra ostaje misterija, za razliku od drugih datuma u islamu koji slijede lunarni kalendar. Mnogi islamski učenjaci naglašavaju da to nije fiksno i da se može dogoditi u bilo kojoj od neparnih noći u posljednjih 10 dana ramazana, iako se obično obilježava 27. noći. Ova neizvjesnost ohrabruje muslimane da intenziviraju svoje duhovne prakse tokom ovog perioda, jer željno očekuju dolazak blagoslovljene noći. Vjeruje se da se iskrenim ibadetom na Lejletul-kadr duša može očistiti i uslišiti dove.

Tokom posljednjih 10 dana ramazana, mnogi muslimani učestvuju u itikafu, povlačenju u osamu radi ibadeta, kako bi izbjegli propuštanje blagoslova Lejletul-kadra. Pojedinci se izoluju u džamijama, posvećujući svoje vrijeme učenju Kur'ana, razmišljanju o svojoj vjeri i molitvi bez prekida. Ova praksa, koja datira još iz vremena poslanika Muhammeda a.s., produbljuje  vezu sa Bogom. Tokom ovog perioda, pojedinci se fokusiraju na svoj duhovni život, uzdržavajući se od vanjskih smetnji i upuštajući se u minimalne aktivnosti.

Noć Lejletul-kadr prožeta je dubokim osjećajem poštovanja i spokoja. Tokom ramazana, džamije su ispunjene odanošću dok se vjernici mole do ranih jutarnjih sati. Kod kuće vjernici uče Kur'an kao oblik samorefleksije i predanosti. Vjeruje se da je ove noći veo između neba i zemlje tanji, što ga čini vremenom kada se molitve lakše čuju i bivaju uslišane.

Lejletul-kadr je noć predanosti, kontemplacije i dove. Kako bi u potpunosti uhvatili ovu svetu priliku, muslimani se uključuju u različite ibadete. Dobrovoljni namazi, posebno taravih-namaz, noćni namazi, nude značajne duhovne koristi. Ove molitve se mogu obavljati privatno kod kuće ili u džematima u džamijama. Mnogi također uče dugačke odlomke iz Kur'ana tokom svojih molitavi kako bi produbili svoju vezu sa Bogom. Učenje Kur'ana ove noći je posebno značajno, jer obilježava noć početka njegovog objavljivanja.

Za muslimane, Lejletul-kadr je posebno vrijeme. To je također period za iskreno pokajanje i traženje Allahove milosti da se očisti od prošlih grijeha (istighfar). Mnogi posvećuju sate molitvi i razmišljanju, nadajući se da će steći nove uvide u svoje duhovno putovanje. Dobra djela kao što su zekat i sadaka se veoma ohrabruju. Vjeruje se da se dobra djela koja se vrše tokom Lejletul-kadra umnožavaju, što je posebno pogodno vrijeme za davanje milostinje. Muslimani se pozivaju da ponude pomoć siromašnima i pomognu što većem broju ljudi.

Dova je neophodna tokom Lejletul-kadra i muslimani se ohrabruju da mole iskrena srca, tražeći milost, vodstvo i pomoć. Jedna od najsnažnijih dova, koju je učio poslanik Muhammed a.s., jeste “O Allahu, ti opraštaš i voliš oprost, zato mi oprosti”.

Lejletul-kadr je vrijeme dubokog duhovnog buđenja i božanske dobročinstva. Iako je njegov tačan datum nepoznat, njegov uticaj je neosporan. Za one koji to iskreno traže, ova noć nudi priliku da obnove svoju predanost, transformišu svoja uvjerenja i prodube svoj odnos sa Allahom.

Podsjetimo, kada je napunio četrdeset godina, Muhamed, a. s., osjećao je potrebu da se osamljuje, da bar neko vrijeme provede odvojen od svakodnevnih događanja. Odlazio bi u pećinu Hira nedaleko od Meke. Tamo je znao ostati i po nekoliko dana. Razmišljao je o životu i svijetu, o ljudima, o nebu, tajnama života i smrti. Jedanput, te davne 610. godine, prije 1410 godina, sklonio se u tišinu pećine Hira. Iznenada zapuše silovit vjetar. Bio je toliko snažan da se činilo kako nosi kamenje i pomjera stijene. Kao da se čitava pustinja pretvorila u nemirno more, a pećina Hira poput broda počela tonuti među njenim visokim, pješčanim valovima.

Zanijet u duboke misli, Muhammedu, a. s., učini se da je zadrijemao. Kroz sklopljene očne kapke iznenada ga trgnu jak bljesak svjetlosti, kao kad Sunce tek grane. Začuđen, Muhammed, a. s., otvori oči. Začu se žestok prasak. Uplašeno se osvrtao lijevo i desno.

Pogleda u stijenu pred sobom i iznad sebe. Ali, sve je bilo mirno. Ništa se nije micalo. Odakle su, onda, dolazili ti tutnji i bljesci maločas? Šta se to dešavalo? – pitao se Muhammed. Iznenada pogleda k nebu. I gore, u dubokom plavetnilu, ugleda pojavu kojoj nije mogao odrediti lik. Zastade mu dah. Tad začu glas, snažan i prodoran:

“Čitaj u ime Gospodara tvoga Koji stvara,

stvara čovjeka od ugruška!

Čitaj, plemenit je Gospodar tvoj,

Koji poučava peru,

Koji čovjeka poučava onome

što ne zna.”

Bili su to prvi kur’anski ajeti nestvorenog Božijeg Govora objavljeni Poslaniku, a. s., prve rečenice Knjige nad knjigama, Izvora čija će plodonosna bujica ozelenjeti ravnice Hidžaza, a zatim i cijelog svijeta.

S trenutkom Džibrilovog recitiranja prvih objavljenih kur’anskih ajeta započela je islamska civilizacija u onom smislu u kojem je poznajemo danas. Ta je noć promijenila ljudsku historiju. Hilafeti i carstva, Rumi i Hafiz Širazi, Ibn Arebi i Gazali, heliocentrizam i algebra, Ebu Hanife i Hasan Kafi Pruščak, arabeske i kaligrafija, Hasan Zijai Mostarac i Musa Ćazim Ćatić, islamska i grčka filozofija – sve bi to danas bilo nezamislivo bez jedne blagoslovljene noći, bez 27. ramazana 610. godine, kad se na grudi najodabranijeg među stvorenjima, onog zbog kojeg je sve drugo stvoreno, spustio Božiji Govor.