Uoči novih izbora u Izraelu, desničarski političari i mediji ponovo pokreću hajku za diskvalifikaciju palestinskog zastupnika Samija Abu Shehadeha. Dok se pozivi na ratne zločne i kolektivno kažnjavanje u izraelskoj javnosti prihvataju kao legitimna retorika, Shehadehov umjereni poziv na mir i diplomatsko rješenje proglašava se opasnim grijehom, isključivo zbog nacionalne pripadnosti autora

Osmog oktobra 2023. godine, Sami Abu Shehadeh objavio je na portalu arab48.com tekst pod naslovom „Potop Al-Aksa: Preliminarna zapažanja“. Prvi put sam ga pročitao u srijedu. Detaljno sam ga proučio i nisam uspio pronaći niti jedan dokaz da podstiče na terorizam, pa čak ni nagovještaj toga. Nema poziva na nasilje niti veličanja ubijanja Jevreja. Riječ je, zapravo, o preliminarnoj analizi događaja u zajednicama uz granicu s Gazom. Tekst otkriva da autor u tom trenutku još nije shvatao puni obim zastrašujućih masakra, te da je pisan iz palestinske perspektive.

Da, tako nešto postoji. Palestinski pogled na okupaciju općenito je istinitiji od izraelskog stajališta. U svakom slučaju, za njega ima mjesta unutar jevrejske države, u kojoj nemali broj stanovnika čine ljudi poput Samija Abu Shehadeha. Stoga nemam pojma zbog čega se izvinjavao i zašto. To je ono što se dogodi kada se obruši čopor licemjera: ljudi se na kraju izvinjavaju čak i za stvari za koje ne bi trebali.

Sada se taj članak koristi kao ključni dokaz za njegovu diskvalifikaciju iz utrke za Kneset, što je ritual protiv njegove stranke Balad koji se ponavlja na svakim izborima.

Abu Shehadeh je još tada napisao kako je očito da je ono što se dogodilo istorijski događaj. Istina. Nakon godina opsade i krvoprolića, napisao je, ono što se dogodilo nikoga ne bi trebalo iznenaditi. I to je tačno. Također je napisao: „Ako je mala, opsjednuta Gaza uspjela u tome, mogu i drugi, i to u istim razmjerama.“

Itamar Ben-Gvir, taj miroljubivi demokrat koji poštuje zakon, citirao je ovu rečenicu u peticiji koju je podnio za njegovu diskvalifikaciju, a mediji su je brzo i zlonamjerno izvrnuli. Jasno je, međutim, da je Abu Shehadeh mislio na iznenađenje obavještajnih službi, a ne na masakr.

Ostatak njegovih opaski također je umjeren i potpuno nenasilan. Abu Shehadeh predviđa krvoproliće u Gazi kao čin odmazde, nada se da će se palestinske organizacije na kraju priključiti diplomatskom procesu i pita se: „Da li je slab Palestinac jedan od uslova za normalizaciju?“

Spreman sam potpisati svaku riječ u tekstu Abu Shehadeha. Njegov jedini grijeh jeste nacionalni identitet autora. Suočeni s valom rasističke propagande u Izraelu, koja je dobila legitimitet bez presedana, imperativ je sačuvati slobodu izražavanja drugačijeg mišljenja kada ono ne ugrožava nikoga osim samog pisca.

Činjenica da se Ben-Gvir uopće usuđuje podnijeti peticiju za diskvalifikaciju bilo koje stranke izaziva ništa manje nego mučninu u stomaku. Stavovi povezani s organizacijom Otzma Yehudit u ravni su s ekstremnim marginama evropske desnice, rame uz rame sa shvatanjima koja promovišu neofašistički i neonacistički pokreti. Ali u Izraelu, Ben-Gvir je tužilac, a Abu Shehadeh optuženi.

U vrijeme kada prevladavajuću atmosferu u Izraelu karakterišu eksplicitni, otvoreni i legitimizirani pozivi na činjenje ratnih zločina, napadi na Abu Shehadeha odišu gušećim rasizmom. Prisjetimo se riječi ministra odbrane Yoava Gallanta: „Nema struje, nema vode, nema goriva. … Borimo se protiv ljudskih životinja i postupamo u skladu s tim.“ Ministar odbrane Israel Katz reče: „Nijedan prekidač neće biti podignut, nijedan ventil neće biti otvoren. … To je ono što se mora uraditi narodu ubica i koljača djece.“ A Ben-Gvir poručuje: „U Gazi nema nevinih. … Životi naših vojnika važniji su od života neprijateljske djece“ te: „Moramo likvidirati 30, 40 ili 50 terorista svake noći.“ Ova trojica smatraju se legitimnim.

Abu Shehadeh je veći zagovornik mira od bilo koga od njih, pa tako i od većine Izraelaca. Njegov diskurs je daleko više orijentiran ka miru od bilo kojeg diskursa „srednjeg puta“ u današnjem Izraelu.

Izrazio je žaljenje zbog svojih riječi, ali ovdje se izrazi žaljenja prihvataju samo od Jevreja. Amichai Eliyahu govorio je o bačenoj nuklearnoj bombi na Gazu, pa se ipak vraća u Kneset. Yair Golan pozivao je na izgladnjivanje Gaze (!), ali kada je Amit Segal citirao njegove riječi, požurio je reći: „Dani neposredno nakon sedmog oktobra bili su vrijeme šoka. Uzimati nešto rečeno tada kao neku apsolutnu istinu izuzetno je problematično.“

Golan sada podržava diskvalifikaciju Abu Shehadeha.