Najveći zločin u jednom danu u Keratermu počinjen je u noći sa 23. na 24. jula 1992. godine. Te noći pobijeno je oko 200 logoraša iz takozvane ‘sobe 3’.
U Prijedoru je obilježena 34. godišnjica zločina u logoru Keraterm kada je u noći sa 23. na 24. juli 1992. godine ubijeno oko 200 logoraša. Logor su uspostavile srpske vojne i policijske vlasti opštine Prijedor, a kroz njega je prošlo oko tri hiljade civila bošnjačke i hrvatske nacionalnosti. Ukupno je ubijen 371 logoraš. Za zločine u Keratermu osuđeno je devet osoba iz Prijedora.
Najveći zločin u jednom danu u Keratermu počinjen je u noći sa 23. na 24. jula 1992. godine. Te noći pobijeno je oko 200 logoraša iz takozvane ‘sobe 3’.
Predsjednik Saveza logoraša u BiH Seid Omerović podsjetio je na taj masakr: „Nakon što su logoraši zagušeni plinom i dimnim bombama, našli su su se u unakrsnoj vatri koja je ranije pripremljena od srpskih snaga. Mitraljeska gnijezda pozicionirana ispred sobe 3 su pobila oko 200 logoraša“.
34 godine nakon što je preživio najgoru noć, Karanfil Ališković bio je ispred nekadašnjeg ulaza u ‘sobu 3’. Priča da je u osamdesetak kvadrata bilo ugurano oko 300 ljudi, a da su 23. jula 1992. zatvorena vrata, svi prozori i rupe, kako bi nestalo zraka.
„Zraka je bilo sve manje. Kasim je probio lim, ali onda su ga izvana ubili i tad je počelo sve. To je bila rafalna paljba. Tek u zoru smo vidjeli kako su oni bili sve postavili. Noću ne vidiš, noću spašavaš glavu.“
Mirsada Džolić je u Keratermu izgubila muža i više od dvadeset članova porodice. Ona je završila u logoru Trnopolje. Pred međunarodnim i domaćim sudovima svjedočila je o strahotama koje je proživjela, najviše od komadanta logora.
„Svaku je noć dolazio u logor, silovao me, tukao me, ubadao me nožem. Nema šta nije radio od mene, ali svaku noć, dok nisam izašla.“
Dok se preživjeli sjećaju, u Savezu logoraša i dalje opominju da logoraši nisu ostvarili sva obećana prava.
„Na planu zakona nemamo ništa da se možemo pohvaliti – stagnacija je nakon formiranja interesorne radne grupe. Na drugom sastanku su se praktično raspali“, ističe Omerović.
Kroz logor Keraterm je, u svega nekoliko mjeseci, prošlo 3.000 ljudi. Zatvaranje logora nije dočekalo njih više od tri stotine.
