Narod koji ovog ubicu slavi kao heroja ostavio ga je da umre kao pašče u nekoj zapuštenoj, prljavoj straćari u Lazarevu, bolesnog, nemoćnog, upišanog i usranog. Istina, ništa bolje nije ni zaslužio i vjerovatno bi tu i skončao da ga Haag nije spasio. Kakva ironija, oni što ga smatraju zločincem pružili su mu medicinsku njegu, dok su ga oni koji ga slave kao heroja ostavili da crkne u vlastitom izmetu.
Od objave vijesti o smrti osuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića nižu se izvještaji o odavanju počasti osuđenom ratnom zločincu. Vrlo često takvi izvještaji dolaze sa sportskih događaja, posebno onih u Srbiji ili onih koji su vezani za sportske kolektive iz Srbije. No, danas je stigao odgovor.
Naime, navijači fudbalskog kluba Novi Pazar su tokom utakmice sedmog kola Superlige Srbije protiv Mačve na teren ubacivali pelene. Na taj su način udarili na “čast generala kojeg slavi Srbija”.
Ratni zločinac, monstrum, kojeg Srbi danas slave slika je i prilika Srbije. Nakon višegodišnjeg skrivanja, Mladić je 2011. godine uhapšen u selu Lazarevo u znatno narušenom zdravstvenom stanju, sa pretrpljenim moždanim udarima i oslabljenim fiziološkim funkcijama (otuda potreba za pelenama). Medijski izvještaji i kasniji detalji iz pritvora o njegovoj narušenoj higijeni i potrebi za medicinskom i palijativnom njegom narušili su sliku “moćnog generala”, svodeći ga u očima javnosti na nemoćnog starca.
Narod koji ovog ubicu slavi kao heroja ostavio ga je da umre kao pašče u nekoj zapuštenoj, prljavoj straćari u Lazarevu, bolesnog, nemoćnog, upišanog i usranog. Istina, ništa bolje nije ni zaslužio i vjerovatno bi tu i skončao da ga Haag nije spasio. Kakva ironija, oni što ga smatraju zločincem pružili su mu medicinsku njegu, dok su ga oni koji ga slave kao heroja ostavili da crkne u vlastitom izmetu.
Izvještaji iz perioda neposredno nakon hapšenja pokazuju u kakvom je satnju bio tada najtraženiji zločinac.
Nakon hapšenja, nadležni organi u Srbiji opisali su u kakvom je stanju Mladić zatečen i kako je izgledao njegov boravak u pritvorskoj jedinici Specijalnog suda u Beogradu: ”Mladić je u trenutku hapšenja bio veoma star, fizički oslabljen i zapušten. Desna ruka mu je bila skoro potpuno oduzeta od posljedica moždanih udara koje je preživio na slobodi bez adekvatnog liječenja”, prenijeli su mediji izjave izvora iz istrage neposredno nakon akcije u Lazarevu.
Rasim Ljajić, tadašnji predsjednik Nacionalnog savjeta za saradnju sa Haškim tribunalom, bio je jedan od prvih koji su posjetili Mladića u pritvoru nakon čega je izjavio: “Zatekli smo čovjeka koji je bio izuzetno fizički oslabljen. Njegovo zdravstveno i higijensko stanje bilo je loše, djelovao je zapušteno i bilo je očigledno da godinama nije imao adekvatnu medicinsku njegu ni uslove za život kakvi su mu bili potrebni”.
Njegov sin Darko Mladić i advokat Miloš Šaljić pred sudijama u Beogradu insistirali su na tome da Mladić nije bio sposoban za suđenje upravo zbog teškog fizičkog i higijenskog stanja: “On je u takvom stanju da ne može samostalno voditi računa o osnovnim fiziološkim potrebama. Potrebna mu je stalna pomoć drugog lica i higijenska njega koju godinama u skrivanju nije imao. Zbog pretrpljenih moždanih udara ima teške zdravstvene tegobe i inkontinenciju”.
Nakon što je prebačen u Pritvorsku jedinicu UN-a u Scheveningenu, zapadni i regionalni mediji detaljno su opisivali proces njegove prve medicinske obrade: “Prvi dani u Haškom tribunalu protekli su u detaljnim pregledima i sanitarnoj obradi. Mladić je u pritvor stigao u stanju teške fizičke zapuštenosti, pa su mu nadzornici i medicinsko osoblje odmah obezbijedili novu odjeću, medicinska pomagala i adekvatnu njegu kakvu zahtijeva pacijent sa višestrukim moždanim udarima i smanjenom kontrolom tjelesnih funkcija”.
Svi ovi izvještaji potvrdili su da je slika o lošem higijenskom stanju bila direktna posljedica njegovog teškog zdravstvenog sloma i višegodišnjeg skrivanja u neuslovnim okolnostima bez ljekarske pomoći, dostojna “jednog srpskog heroja”.
