Među žrtvama u Gazi u petak bila je trudnica i mnogo djece. Četvero djece ubijeno je u zračnom napadu na brijačnicu u Khan Yunisu. Pet članova jedne porodice ubijeno je na periferiji tog grada. Video objavljen na društvenim mrežama prikazuje tijela beba, crna, spaljena, kako leže na bijelim plahtama u bolnici. Nikada u životu nisam vidio tako užasne fotografije.

Na Uskrsnu nedjelju 1903. godine, nemiri usmjereni protiv Jevreja izbili su u Kišinjevu (danas glavnom gradu Moldavije). Ruska štampa o tome nije izvijestila. New York Times je opširno pisao o tome. Američki predsjednik Theodore Roosevelt sastao se s jevrejskim izaslanstvom nakon nemira i izrazio duboko suosjećanje s žrtvama. Američke novine objavile su fotografije žrtava umotanih u pokrove na naslovnicama. Rođen je ruski izraz „pogrom“. Lav Tolstoj i Maksim Gorki osudili su nemire i okrivili rusku vladu.

Bialik je brzo napisao kratku pjesmu „O pokolju“ i otputovao iz Odese u Kišinjev kao dio delegacije koju je organizirao historičar Simon Dubnow. U gradu je boravio pet sedmica; prisustvovao je suđenju nekolicini pobunjenika koji su osuđeni na samo nekoliko godina zatvora i sastavio popis žrtava.

Po povratku objavio je „U gradu pokolja“, što je Ze’ev Jabotinsky preveo na ruski. Theodor Herzl pripremio je plan za jevrejsku domovinu u Ugandi. Tokom slijedećih 120 godina, Kišinjevski pogrom postao je mit koji je zauvijek oblikovao jevrejsku svijest. Nema djeteta u Izraelu koje nije čulo za to.

Koliko je ljudi ubijeno u tim nemirima? 49. Gotovo isti broj kao i broj ljudi ubijenih u Pojasu Gaze u petak. Rutinski dan u Gazi. Ubili su ih izraelski zračni napadi i artiljerijska vatra, kao dio vršenja samoodbrane Jevreja. Izraelske novine, baš kao i ruske prije 120 godina, jedva da su izvijestile o smrtima u Gazi.

Bialikove riječi – „Sotona još nije smislio pravu osvetu za krv malog djeteta“ ili „Ako postoji pravda, neka se odmah pokaže!“ – ukorijenjene su u hebrejskom jeziku, uvijek korištene za opisivanje jevrejskih i izraelskih žrtava.

Zlobni pogrom trajao je tri dana. Počeo je na Uskrsnu nedjelju, koja se, kao i ove godine, poklapa s posljednjim danom Pesaha u dijaspori. Stotine jevrejskih domova opljačkano je i uništeno. Mjesni biskup blagoslovio je pobunjenike, koji su silovali, bacali bebe kroz visoke prozore, zabijali čavle u glave svojih žrtava i osljepljivali ih. Bialik je otkrio iznakažene udove u povrtnjaku i onesvijestio se.

Izraelske novine, baš kao i ruske prije 120 godina, jedva da su izvijestile o tome. Mjesni „biskupi“, naši rabini i učitelji jevrejskog zakona, halake, nisu prestali blagosiljati ubice, bombardere i artiljerce, kao u Kišinjevu 1903. godine.

Među žrtvama u Gazi u petak bila je trudnica i mnogo djece. Četvero djece ubijeno je u zračnom napadu na brijačnicu u Khan Yunisu. Pet članova jedne porodice ubijeno je na periferiji tog grada. Video objavljen na društvenim mrežama prikazuje tijela beba, crna, spaljena, kako leže na bijelim plahtama u bolnici. Nikada u životu nisam vidio tako užasne fotografije.

Za razliku od Kišinjeva, bebe u Gazi ne bacaju kroz prozore. Ali spaljuju ih žive. Koja moralna osoba bi se usudila tvrditi da je spaljivanje beba živih u izbjegličkom kampu u navodno „sigurnom“ području manje šokantno od bacanja kroz prozore? Koji licemjer bi se usudio reći da vojnici IDF-a „nemaju namjeru“ ubiti bebe, nakon što su već ubili hiljade beba i dojenčadi? Kišinjevski nemiri dio su običnog dana za vojsku kojom zapovijeda Eyal Zamir u Gazi; užasi sedmog oktobra slični su prosječnom mjesecu tamo.

Bialik ne može posjetiti grad pokolja u Gazi. Izrael ne dopušta nijednom novinaru da obavi posao koji je obavio naš nacionalni pjesnik kako bi dokumentirao užase i napisao „Grad pokolja 2“. Da može, sigurno bi napisao, u duhu posljednje strofe „U gradu pokolja“: „Što je tvoj posao ovdje, o sine čovječji?/ Ustani, bježi u pustinju!/Čašu patnje tamo ponesi sa sobom!/Uzmi svoju dušu, rastrgaj je na mnoge komade!S nemoćnim bijesom, srce svoje deformiraj!Svoju suzu na jalove stijene prolij!I pošalji svoj gorki krik u oluju!“ (Potpuna pjesnička djela Hayyima Nahmana Bialika, uredio Israel Efros, New York, 1948).

(Gideon Levy je stalni kolumnista i reporter izraelskog lista Haaretz)