Godine 1463. sastao se s bosanskim kraljem Stjepanom Tomaševićem kako bi koordinirali odbranu od Osmanlija. No, sultan Mehmed II. Osvajač preduhitrio je njihove planove, pokorivši Bosnu i pogubivši Stjepana Tomaševića. Unatoč tom porazu, Matija je nastavio jačati veze s Bosnom, učvršćujući Jajačku i Srebreničku banovinu kao štit protiv daljnjih osmanskih prodora.
Arheološki svijet uzdrmala je vijest koja bi mogla promijeniti razumijevanje historije srednjevjekovne Evrope: posmrtni ostaci hrvatsko-ugarskog kralja Matije Korvina (1443.–1490.), jednog od najznačajnijih vladara svog doba, vjerovatno su pronađeni u kosturnici Bazilike Djevice Marije u Székesfehérváru.
Ovo otkriće, koje je objavila Emese Gábor, istraživačica Centra László Gyula pri Mađarskom istraživačkom institutu, temelji se na sofisticiranim metodama facialne rekonstrukcije i antropološkim analizama koje ukazuju na izuzetnu povezanost pronađene lobanje s već genetski identificiranom lobanjom Ivana Korvina, Matijinog sina. Iako su potrebna dodatna genetska ispitivanja za konačnu potvrdu, antropološki dokazi upućuju na visoku vjerojatnost da su posmrtni ostaci zaista kraljevi.
Istraživanje je započelo u kosturnici nacionalnog memorijala u Székesfehérváru, gdje su arheolozi istraživali grobove označene kao kraljevski. Emese Gábor usredotočila se na lobanju iz groba I/10, koja je pokazivala značajke koje upućuju na starost od oko 47 godina – tačno onoliko koliko je Matija Korvin imao u trenutku smrti 1490. godine. Korištenjem naprednih tehnologija, izrađen je trodimenzionalni model lobanje, a potom je provedena naučna plastična rekonstrukcija lica. Dokumentacija je, bez ikakvih informacija o porijeklu lobanje, poslana poznatom forenzičkom antropologu Martinu Trautmannu.
Trautmannova analiza potvrdila je pretpostavke mađarskih istraživača: lobanja iz groba I/10 pokazuje izuzetnu sličnost s lobanjom Ivana Korvina, što ukazuje na blisku rodbinsku vezu. S obzirom na to da Ivan Korvin nije imao blizanca, a Matijin otac Ivan Hunyadi pokopan je u katedrali u Gyulafehérváru, logičan zaključak jeste da lobanja pripada Matiji Korvinu.
Institut za mađarske studije, međutim, oprezno je istakao da su tvrdnje još uvijek u fazi naučne provjere, a konačna potvrda očekuje se nakon genetskih analiza.
Matija Korvin, rođen 1443. godine u današnjoj Rumuniji, ušao je u historiju kao jedan od najmoćnijih vladara srednjevjekovne Evrope. Sin slavnog vojskovođe Janoša (Janko) Hunyadija, koji je 1456. godine predvodio odbranu Beograda od Osmanlija, Matija je odrastao u burnim vremenima. Njegov stariji brat Ladislav Hunyadi pogubljen je 1457. godine zbog sukoba s moćnom porodicom Celjskih, a četrnaestogodišnji Matija zatočen je u Pragu. Unatoč tome, već 1458. godine, zahvaljujući političkim manevrima svog ujaka Mihálya Szilágyija, Matija je oslobođen i okrunjen za kralja Hrvatsko-Ugarskog Kraljevstva.
Matija, poznat i kao Korvin zbog gavrana (lat. corvus) na porodičnom grbu, brzo je pokazao izuzetnu političku i vojnu sposobnost. Njegova vladavina obilježena je borbom protiv feudalne anarhije, jačanjem centralne vlasti i odbranom kraljevstva od Osmanlija. Kraljevstvo je bilo pod stalnim pritiskom Osmanlija, ali i susjednih sila poput Mlečana i bosanskih velikaša. Matija se oslanjao na srednje i niže plemstvo, svećenstvo te gradove, u čiji je razvoj ulagao značajna sredstva.
Jedan od najznačajnijih trenutaka Matijine vladavine bila je odbrana od osmanskih napada. Nakon pada Srbije 1459. i Bosne 1463. godine, Matija je poduzeo odlučne korake kako bi zaustavio osmanski prodor. Godine 1463. zauzeo je sjeverne i zapadne dijelove Bosne, osnovavši Jajačku i Srebreničku banovinu. Ove banovine, zajedno s odbrambenim utvrdama i vojnim posadama, činile su ključni dio obrambenog sistema Hrvatsko-Ugarskog kraljevstva.
Matijina vojska, finansirana poreznim reformama, bila je neovisna o velikašima, što mu je omogućilo brze i učinkovite vojne operacije.
Matijina diplomatska vještina također je bila ključna. Godine 1463. sastao se s bosanskim kraljem Stjepanom Tomaševićem kako bi koordinirali odbranu od Osmanlija. No, sultan Mehmed II. Osvajač preduhitrio je njihove planove, pokorivši Bosnu i pogubivši Stjepana Tomaševića. Unatoč tom porazu, Matija je nastavio jačati veze s Bosnom, učvršćujući Jajačku i Srebreničku banovinu kao štit protiv daljnjih osmanskih prodora.
Matija Korvin umro je 1490. godine bez zakonitog nasljednika. Njegov nezakoniti sin Ivan Korvin nije uspio preuzeti prijestolje, što je dovelo do novih sukoba među velikašima i slabljenja kraljevstva. Historičari smatraju da je Matijina smrt označila početak kraja Hrvatsko-Ugarskog kraljevstva, koje će konačno pasti 1526. godine u bitci na Mohaču.
Pronalazak Matijinih posmrtnih ostataka, ako bude potvrđen, predstavlja monumentalni događaj za historiju Hrvatske, Mađarske i jugoistočne Evrope. Ne samo da bi potvrdio autentičnost jednog od najvećih vladara regije, već bi i omogućio dublje razumijevanje njegovog života i doba. Facijalna rekonstrukcija i antropološke analize već su pružile fascinantne uvide, a genetska ispitivanja mogla bi konačno razjasniti ovu povijesnu zagonetku.
