Osnivanje “Gajreta” predstavljalo je značajan korak u kulturnom i prosvjetnom životu Bošnjaka. Društvo je pružalo stipendije učenicima, a kasnije je proširilo svoje djelovanje osnivanjem konvikata za srednjoškolce u gradovima poput Sarajeva, Mostara, Tuzle, Banje Luke, Bihaća i Foče.

“Gajret” je bilo kulturno-prosvjetno društvo osnovano 20. februara 1903. godine u Sarajevu, s ciljem pružanja podrške muslimanskim učenicima srednjih i visokih škola u Bosni i Hercegovini tokom Austro-Ugarske uprave. Inicijativu za osnivanje društva pokrenuli su istaknuti intelektualci Safvet-beg Bašagić i Edhem Mulabdić, koji su prethodno, 1900. godine, pokrenuli prvi bošnjački književni list “Behar”. Bašagić je izabran za prvog predsjednika “Gajreta” i tu funkciju je obavljao do 1907. godine.

Osnivanje “Gajreta” predstavljalo je značajan korak u kulturnom i prosvjetnom životu Bošnjaka. Društvo je pružalo stipendije učenicima, a kasnije je proširilo svoje djelovanje osnivanjem konvikata za srednjoškolce u gradovima poput Sarajeva, Mostara, Tuzle, Banje Luke, Bihaća i Foče. Također, “Gajret” je pokrenuo istoimeni časopis, biblioteku i banku pod nazivom “Gajret-banka”. Organizirani su i različiti tečajevi, uključujući one za opismenjavanje i propagiranje zadrugarstva.

Po osnivanju, bošnjačko kulturno i prosvjetno društvo “Gajret”, kao i njemu rivalska “Narodna uzdanica”, koja je osnovana iz nezadovoljstva zbog rada “Gajreta” kao društva “Srba islamske vjeroispovijesti”, kao odgovor na državno protežiranje “Gajreta”, preuzeli su na sebe staranje o obrazovanju bošnjačke omladine. Društva otvaraju vlastite internate, daju stipendije, zajmove i potpore i tako rješavaju egzistencijalne pretpostavke za školovanje bošnjačke srednjoškolske i univerzitetske omladine. Još od isticanja osnivačkih ciljeva “Gajreta”, to se Društvo opredijelilo da svoje aktivnosti usmjeri prvenstveno na ostvarivanje uvjeta za brže obrazovanje Bošnjaka, pa je već u prvih jedanaest godina postojanja potpuno ili djelimično školovalo 545 đaka i studenata.

Zabrana djelovanja

Tokom svog djelovanja, “Gajret” je imao značajan utjecaj na obrazovanje i kulturni razvoj Bošnjaka. Na primjer, do 1935. godine, Stolac je imao 231 stipendistu “Gajreta”, što je bio drugi najveći broj u Bosni i Hercegovini, odmah nakon Sarajeva. Ovo je značajno doprinijelo društvenom razvoju Stoca i obrazovanju njegovih stanovnika.

U julu 1914. “Gajret” je raspušten nakon atentata na austrougarskog prijestolonasljednika Franza Ferdinanda jer je bio označen kao prosrpski, da bi njegovo djelovanje bilo obnovljeno tek u februaru 1919. U nastojanju da učini “Gajret” uporištem zvanične politike, izvršena je smjena u njegovom Glavnom odboru (1923), u koji su ušli prorežimski ljudi. Iste godine društvo dobiva pokroviteljstvo prestolonasljednika Petra, a time i povoljniji tretman od zvanične vlasti. U Beogradu je osnovan “Gajretov” ogranak “Osman Đikić” (1923) s ciljem da privuče studente Bošnjake na Beogradski univerzitet. U Glavni odbor ušla su poznata imena ondašnjeg kulturnog i javnog života Beograda, čime je ovaj ogranak “Gajreta” sve više finansiran državnim sredstvima i uz izvjesnu ličnu pomoć kralja. Dom “Gajreta” u Beogradu imao je kapacitet za 200 studenata, muški i ženski internat, i u prosjeku je školovao godišnje 150 bošnjačkih studenata i studentica.

I u svojoj drugoj fazi (1919–1941) “Gajret” je primao pitomce u internate, dodjeljivao stipendije i na taj način utjecao na brojno jačanje bošnjačke inteligencije. Do 1940. “Gajret” je školovao više od šest hiljada polaznika u srednjim, stručnim i visokim školama, što je činilo dvije trećine bošnjačke inteligencije u BiH i Sandžaku. I pored toga, prosvjetno stanje Bošnjaka bilo je nezadovoljavajuće. Posebno se osjećala potreba za učiteljima i nastavnicima iz bošnjačkih krugova.

Vodeći faktori Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, odnosno Jugoslavije, smatrali su “Gajret” vrlo pogodnim instrumentom “nacionaliziranja” muslimana, posebno školske i studentske omladine, u pravcu srpske velikodržavne politike.

Konačni kraj

U proljeće 1945. Glavni odbor Muslimana BiH dao je inicijativu za osnivanje jednog kulturno-prosvjetnog društva u okviru kojeg bi se objedinile sve intelektualne snage pa je u Sarajevu 13. septembra 1945. održana osnivačka skupština novog, jedinstvenog Kulturnog društva Muslimana “Preporod”. Dan kasnije, 14. septembra 1945, “Gajret” i “Narodna uzdanica” zasebno su održali svoje posljednje skupštine na kojima je donijeta odluka o pristupanju novoformiranom društvu “Preporod”.

Nekoliko godina kasnije, na plenarnoj sjednici Glavnog odbora “Preporoda” 23. marta 1949. prihvaćena je preporuka Međudruštvenog odbora (koji je koordinirao rad “Preporoda”, “Napretka” i “Prosvjete”) da se ukinu nacionalna kulturna društva. Time je zvanično prestao rad “Preporoda” i drugih nacionalnih društava. Sva njihova imovina prešla je u vlasništvo novoformiranoga Saveza kulturno-prosvjetnih društava Bosne i Hercegovine. Svoj će rad “Preporod” obnoviti tek 1990. godine.

Iako je “Gajret” bio pod utjecajem različitih političkih struja, uključujući bliskost s režimom Karađorđevića, ostao je upamćen kao jedna od najvažnijih institucija Bošnjaka. Njegov doprinos kulturnom i prosvjetnom razvoju bošnjačkog naroda ostavio je trajni pečat u historiji Bosne i Hercegovine.