Rat je ostavio duboke ožiljke – kako fizičke, od teške ozljede stopala 1994. godine tako i emocionalne, dok se borio s traumama nastalih nasiljem i gubitkom. Nakon rata posvetio se književnosti, diplomiravši na Univerzitetu u Sarajevu i usmjerivši svoja iskustva u poeziju i prozu koja je istovremeno sirova i lirska
Faruk Šehić, rođen 14. aprila 1970. godine u Bihaću, pjesnik je, romanopisac i autor kratkih priča. Često nazivan vodećim glasom “unakažene generacije” – onih rođenih u bivšoj Jugoslaviji 1970-ih, koji su odrastali tokom Agresije na Bosnu i Hercegovinu – Šehićev opus spaja brutalnost sukoba, nježnost sjećanja i duboko poštovanje prema prirodi. Njegova djela, prevedena na više od deset jezika, donijela su mu međunarodno priznanje, uključujući prestižnu Nagradu Evropske unije za književnost 2013. godine.
Odrastao je u Bosanskoj Krupi, gradu uz rijeku Unu i započeo studij veterine u Zagrebu. No 1992., s 22 godine, izbijanje rata prekinulo je njegove planove. Dobrovoljno se pridružio Armiji Bosne i Hercegovine, gdje je naposljetku zapovijedao jedinicom od 130 vojnika. Rat je ostavio duboke ožiljke – kako fizičke, od teške ozljede stopala 1994. godine tako i emocionalne, dok se borio s traumama nastalih nasiljem i gubitkom. Nakon rata posvetio se književnosti, diplomiravši na Univerzitetu u Sarajevu i usmjerivši svoja iskustva u poeziju i prozu koja je istovremeno sirova i lirska.
Njegov književni debi, zbirka pjesama „Pjesme u nastajanju“ (2000.), označio je pojavu snažnog novog glasa. Šehićeve rane pjesme, često pisane na rubovima linija fronta, prožete su živopisnim slikama i neustrašivom iskrenošću, dočaravajući haos rata i krhkost postojanja. Zbirka „Hit Depo“ (2003.) postala je neočekivani bestseler u Bosni, ocrtavajući teme poslijeratne otuđenosti i ruševina rascjepkanog društva – motive koji će obilježiti veći dio njegova kasnijeg rada.
Šehićeva proza jednako je snažna. Zbirka kratkih priča „Pod pritiskom“ (2004.), nagrađena nagradom Zoro, nudi oštar, naturalistički prikaz dehumanizirajućeg utjecaja rata, s likovima koji ubijaju, pljačkaju i suočavaju se s vlastitom narušenom moralnošću. Ipak, Šehićev pogled nikada nije osuđujući; njegove priče odišu empatijom i oštrim osjećajem za apsurd preživljavanja. Engleski prevod iz 2019. učvrstio je njegovu međunarodnu reputaciju.
Njegov debitantski roman, „Knjiga o Uni“ (2011.), remek-djelo je sjećanja i iscjeljenja. Kombinirajući autobiografiju i poetičnu snovitu naraciju, prati protagonistu Mustafu Husara koji se, kroz hipnozu, suočava s ratnim traumama, vraćajući se idiličnom djetinjstvu uz Unu i užasima borbi. Lirska proza i ekološka osjetljivost romana donijeli su mu nagrade Meša Selimović i EU za književnost, s prevodima na brojne jezike, od arapskog do poljskog.
