Tokom Drugog svjetskog rata oštečena joj je munara i prepolovljene sofe, a drugi je put do temelja uništena 21. maja 1993. godine, kada je vojska bosanskih Srba minirala Aziziju i potpuno je srušila. Skoro svi fragmenti uklonjeni su s lokacije i odvezeni u nepoznatom pravcu, a ni mezarje uz džamiju nije bilo pošteđeno.

Nakon takozvanih “antiturskih” demonstracija 1862. godine lokalno muslimansko stanovništvo bilo je prinuđeno potražiti utočište u tvrđavi pod zaštitom osmanskog garnizona. Ovaj događaj postao je neposredni povod za Međunarodnu konferenciju u Kanlidži (gradić na maloazijskoj obali Bosfora), na kojoj je 22. septembra 1862. godine odlučeno da muslimansko stanovništvo mora napustiti Srbiju. Tada je počelo organizirano iseljavanje Bošnjaka. Ovim egzodusom nestale su stotine džamija u Srbiji, a samo ih je u Beogradu, prema putopisu Evlije Čelebije, bilo više od dvije stotine.

Gotovo 300 bošnjačkih porodica izbjeglo je u Brezovo Polje, koje se nalazi na području današnjeg Distrikta Brčko. S dolaskom velikog broja muslimana, javila se potreba za izgradnjom novih džamija. Neke su podigli sami muhadžiri, među kojima je bilo mnogo begova i gospode. Iako je Osmansko carstvo bilo na zalasku moći, sultan Abdul-Aziz lično je izdvojio sredstva za izgradnju džamija u Orašju, Bosanskoj Kostajnici i Brezovom Polju. Sve tri džamije ponijele su njegovo ime – Azizija.

Izgrađena 1862. godine, Azizija džamija u Brezovom Polju bila je jedinstvena u Bosni i Hercegovini po izraženim arhitektonskim odlikama nastalim pod utjecajem baroka na osmansku arhitekturu. Pripadala je centralnom potkupolnom tipu džamije, s kupolom na osmougaonom tamburu, natkrivenim sofama i kamenom munarom, a odlikovala se besprijekornom simetrijom.

Predanja govore da su minber i mahfil posebno izrađeni u Istanbulu te brodom dopremljeni u Brezovo Polje. Ova dva elementa bila su bogato ukrašena rezbarijama. Pretpostavlja se da je kamen-temeljac za Aziziju postavio tadašnji osmanski namjesnik u Bosni Šerif Osman-paša. Vakuf Azizije džamije bio je jedan od najvećih u Bosni i Hercegovini, obuhvatao je oranice, voćnjake, šume, kuće, han, mlin, radionicu i dućane.

Pored džamije nalazi se mezarje s brojnim nišanima iz kraja 19. stoljeća. Posebno se ističe nišan Mustafage Hadžegrića, prognanika iz Šapca, datiran 26. septembra 1902. godine i ograđen željeznom ogradom.

U Aziziji se sve do marta 1975. godine učio dvostruki mevlud – jedan 12. rebiu-l-evvela, povodom godišnjice rođenja poslanika Muhammeda, a. s., a drugi, poznat kao sultanski ili carski mevlud, u posljednjoj sedmici juna, u znak sjećanja na dolazak Abdul-Aziza na osmanski prijesto.

Džamija je dvaput rušena: prvi put 1943. godine, tokom Drugog svjetskog rata, kada je oštećena munara i prepolovljene sofe, a drugi je put do temelja uništena 21. maja 1993. godine, kada je vojska bosanskih Srba minirala Aziziju i potpuno je srušila. Skoro svi fragmenti uklonjeni su s lokacije i odvezeni u nepoznatom pravcu, a ni mezarje uz džamiju nije bilo pošteđeno.

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine je 2003. godine proglasila mjesto i ostatke graditeljske cjeline Azizija džamija s haremom u Brezovom Polju kod Brčkog nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.

Mještani Brezovog Polja pokrenuli su inicijativu za obnovu Azizije. Teren je raščišćen, originalni temelji su otkopani, a sačuvani ulomci pažljivo sakupljani – kamen po kamen. Za obnovu Azizije džamije utrošeno je gotovo dva miliona maraka, a potpuno je završena 2016. godine. Danas ponovo stoji kao svjedok historije i simbol nepokolebljive vjere i kulture Bošnjaka prognanih iz Srbije.