Italijanska vlada usvojila je kontroverzni dekret kojim uvodi novčane kazne do 1.000 eura za nošenje burki i nikaba u školama, ograničava broj stranih učenika u odjeljenjima na 30 posto te propisuje obavezno učenje italijanskog jezika za roditelje imigranata pod prijetnjom sankcija. Važan paket mjera, iza kojeg stoji desničarski kabinet premijerke Giorgije Meloni, izazvao je oštre podjele u zemlji i optužbe opozicije za ideološki napad na djecu i porodice stranog porijekla

Desničarska vlada u Rimu, predvođena premijerkom Giorgiom Meloni, usvojila je obimnu uredbu s zakonskom snagom koja unosi radikalne promjene u italijanski obrazovni sistem. Paket mjera, osmišljen u kabinetu ministra obrazovanja Giuseppea Valditare, u prvi plan stavlja strogu regulaciju položaja učenika stranog porijekla. Odluka je odmah podijelila javnost i izazvala žestoke političke okršaje između vladajuće koalicije, opozicije i samog vrha države.

Srž novog dekreta odnosi se na ograničavanje broja stranih đaka u učionicama, uvođenje novčanih kazni za nošenje vjerskih obilježja koja pokrivaju lice, te uspostavljanje obaveznih kurseva italijanskog jezika ne samo za djecu, nego i za njihove roditelje.

Jedna od mjera koja je izazvala najviše pažnje jeste izričita zabrana prisustvovanja školskim i vanškolskim aktivnostima osobama s pokrivenim licem. Iako se u samom tekstu zakona formalno spominje opšta zabrana onemogućavanja identifikacije lica,  pri čemu se u pratećim tehničkim dokumentima navode čak i kacige, vladajući zvaničnici ne skrivaju da je meta ove odluke nošenje islamskih vela koji potpuno zaklanjaju lice, poput burke ili nikaba.

Prema novim pravilima, ako se učenica pojavi u školi pokrivenog lica, predviđene su novčane kazne u rasponu od 200 do 1.000 eura. Budući da je riječ o maloljetnicama, finansijska odgovornost direktno pada na teret roditelja. Direktori škola dužni su prekršaj prijaviti lokalnom prefektu koji potom izriče i naplaćuje kaznu.

Ova mjera direktno se dotiče dugogodišnje dileme s kojom su se susretale pojedine škole na sjeveru Italije. Uprave ustanova dosad su oklijevale prijavljivati učenice kako bi izbjegle njihov potpuni izostanak iz obrazovnog sistema, odnosno rizik da ih porodice povuku u kućnu izolaciju ili ih vrate u zemlje porijekla. Vlada je na te pomisli odgovorila podsjećanjem na raniji zakon, tzv. Dekret Caivano, prema kojem roditeljima koji djecu ne šalju u školu prijeti i do dvije godine zatvora, pa čak i oduzimanje roditeljskog prava.

Drugi ključni stub uredbe odnosi se na ograničavanje koncentracije stranih učenika u odjeljenjima. Počevši od školske 2027/2028. godine, u prve razrede osnovnih, srednjih i viših škola uvodi se plafon od najviše 30 posto stranih učenika po jednom odjeljenju.

Međutim, ova kvota se ne odnosi na svu djecu stranog porijekla. Iz nje su izuzeta djeca rođena u Italiji, kao i ona koja su u državi već završila najmanje dvije godine vrtića ili tri godine obaveznog školovanja. Ograničenje je prvenstveno usmjereno na tek pridošle imigrante prve generacije koji ne vladaju italijanskim jezikom.

Ukoliko broj takvih učenika u nekom odjeljenju pređe 30 posto, uprava škole dužna je kontaktirati regionalne školske vlasti koje će organizirati premještanje viška đaka u susjedne ustanove. Propisano je da se pri tome mora poštovati princip blizine stanovanju, ali tačan radijus u kilometrima nije definisan.

Svjesna organizacijskog haosa koji bi nastao masovnim prevoženjem djece iz škole u školu, vlada je ostavila i odstupnicu: škole koje fizicki ne mogu izbjeći prelazak kvote od 30 posto morat će organizirati intenzivne kurseve italijanskog jezika. Za te namjene iz budžeta je već izdvojeno 3,4 miliona eura za 2027. godinu, te 14,1 milion eura godišnje počevši od 2028.

Novi zakon ne zaustavlja se samo na učionici. Ako nastavnici i direktori procijene da jezička barijera kod roditelja negativno utiče na školovanje i ponašanje djeteta, škola je dužna slučaj prijaviti socijalnim službama.

Socijalne službe potom roditeljima određuju obavezan i besplatan program učenja italijanskog jezika do nivoa A2, što je ujedno i nivo potreban za dobijanje dozvole boravka. Ako roditelji odbiju pohađati nastavu u centrima za obrazovanje odraslih, slijedi im novčana kazna od 200 do 1.000 eura. Iz konačnog teksta uredbe izbačena je radikalna odredba iz prve radne verzije, koja je predviđala mogućnost oduzimanja djece ukoliko roditelji odbiju učiti jezik, što je ministar Valditara nazvao opozicionim spinom.

Donošenje ovog dekreta izazvalo je trenja na samom vrhu italijanske vlasti. Predsjednik Italije Sergio Mattarella naglasio je da je „otvorena škola za sve” najefikasniji instrument integracije. Iz opozicionog Demokratskog pokreta stigli su još oštriji napadi, uz optužbe da vlada sprovodi „ideološki lov na vještice” i skreće pažnju s realnih problema, poput trošnih školskih zgrada, visokih cijena udžbenika i niskih plata prosvjetnih radnika.

Pored imigracionih i jezičkih mjera, nova uredba donosi i strukturne promjene: tehničke i stručne škole mijenjaju naziv u „tehničke liceje” kako bi se podigao njihov društveni ugled, dok se u niže razrede srednjih škola uvodi opcioni čas latinskog jezika sedmično. Ipak, jasna je poruka koju desnica šalje ovim paketom: integracija stranaca u Italiji u budućnosti više neće biti stvar izbora, već strogo kontroliran proces pod prijetnjom finansijskih i kaznenih sankcija.