Libanska kršćanska zajednica se nalazi u procjepu između dvije vatre, plaćajući cijenu sukoba koji ne želi. Incident s uništavanjem raspela, koji je izazvao bijes čak i među najčvršćim saveznicima Izraela u Washingtonu, razotkrio je mnogo opasniju strategiju Tel Aviva: pokušaj sistemske fragmentacije Libana i rušenja krhkog vjerskog balansa

„Kada bukti vatra, onaj ko je najbliži najviše osjeća njen vrelinu. Nas je dopalo da budemo između vatre Izraela i Hezbolaha i trpimo najdirektnije posljedice.“ Ovim riječima otac Antonios-Id Farah, župnik crkve Svetog Đorđa na jugu Libana, opisuje položaj svoje zajednice. Dok hiljade Libanaca bježe pred naletima granata, Antonios ostaje uz mirovne snage UN-a (UNIFIL) u pokušaju, zasad neuspješnom, da nadgleda mir u regiji koja ubrzano postaje poprište novog geopolitičkog inženjeringa.

Razgovor s njim prekidaju detonacije. Župnik pojašnjava da zvuk dolazi od sistemskog uništavanja domova u mjestu Qlayaa, kršćanskom selu u distriktu Marjayoun. Iako je na snazi krhko primirje, izraelska vojska na terenu povlači „žutu liniju“, novu granicu koja prodire pet do deset kilometara duboko u libanski teritorij. Cilj je uspostava sigurnosnog pojasa (buffer zone), po uzoru na strategije već primijenjene u Gazi ili Siriji.

Izraelsko napredovanje ne uništava samo vojnu infrastrukturu Hezbolaha; pod udarom su se našli domovi, mostovi, poljoprivredna zemljišta, ali i vjerski simboli. Iako ovo nije prvi put da Izrael cilja kršćanske objekte, incident s vojnikom koji je čekićem uništio raspelo u jednoj privatnoj kući izazvao je neviđenu međunarodnu reakciju.

Razloga za oštru osudu je više. Izrael se godinama predstavlja kao zaštitnik vjerske tolerancije, no taj se narativ teško održava pred izvještajima o napadima na kršćane u Gazi, poput onog u kojem je snajperist usmrtio majku i kćer unutar crkvenog dvorišta ili ograničavanja pristupa vjernicima u Jerusalemu. Ovoga puta, bijes je stigao i iz SAD-a. Bivša kongresmenka Marjorie Taylor Greene i bivši kongresmen Matt Gaetz oštro su kritizirali ovakvo ponašanje, dok je Tucker Carlson podsjetio američku javnost da Izrael prima milijarde dolara pomoći dok se njegovi vojnici na terenu ponašaju „barbarski“.

Pritisak je bio toliko snažan da je Benjamin Netanyahu osobno osudio čin, a IDF je pokušao popraviti štetu objavom fotografije „restauriranog“ raspela. Međutim, vjerodostojnost te geste dovedena je u pitanje kada su se pojavili dokazi da su krst zapravo postavili pripadnici talijanskog bataljona UNIFIL-a.

Iza ovih incidenata krije se, prema mišljenju analitičara, mnogo opasnija namjera: potpuna fragmentacija Libana. Simon Mabon, stručnjak za Hezbolah i sektašku dinamiku, ističe da Izrael nastoji produbiti podjele unutar već krhkog libanskog društva. To se postiže selektivnim naredbama za evakuaciju – šiitska sela se prazne, dok se kršćanskim zajednicama nalaže da ne sarađuju s izbjeglicama iz susjedstva.

Otac Antonios potvrđuje da kršćani nisu direktne mete Izraela, ali da su postali taoci sukoba koji ne žele. „Hezbolah vodi rat unutar Libana i protiv Izraela, a mi to nećemo“, kaže on. Ipak, cijena tog „sjedenja između dvije vatre“ je ogromna. Prije samo mjesec dana, otac Pierre Rai, također župnik u Qlayi, podlegao je ranama nakon izraelskog bombardovanja.

Politički sistem Libana počiva na delikatnom balansu i raspodjeli moći između različitih vjerskih zajednica. Izraelska strategija, koja uključuje prisilno raseljavanje i podsticanje nepovjerenja između kršćana i šiita, direktno ugrožava taj mir. Ukoliko Izrael nastavi s politikom stvaranja enklava i „žutih linija“, Liban bi se mogao suočiti s potpunim kolapsom svog društvenog tkiva.

Izvještaji s terena sugeriraju da se u Libanu ponavlja obrazac viđen na Zapadnoj obali i u Gazi: stvaranje nestabilnosti radi lakše kontrole teritorija. Za kršćansku zajednicu na jugu, to znači polagano, ali sigurno gubljenje životnog prostora. Kako zaključuje otac Antonios, oni su ti koji su „najbliži vatri“, a ta vatra prijeti da proguta ne samo njihove domove, već i samu ideju Libana kao multikonfesionalne države.

IZVOR: El Confidencial