Pokretanjem online platforme „Registar 145a“, koja građanima omogućava da u nekoliko klikova anonimne prijave govora mržnje pretvore u formalne krivične prijave, aktivisti u Bosni i Hercegovini pokušavaju premostiti duboki jaz između nekažnjenog negiranja genocida na društvenim mrežama i inertnosti državnog pravosuđa

Uvođenje dopuna Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine, kojima se zabranjuje i kažnjava negiranje genocida i veličanje ratnih zločinaca, u javnosti je dočekano kao prekretnica u poslijeratnoj historiji zemlje. Ipak, višegodišnja praksa pokazala je da samo postojanje zakonskih odredbi ne garantuje njihovu primjenu.

Dok javnim prostorom i dalje dominiraju revizionistički narativi, a građani osjećaju rastuću apatiju uslijed izostanka pravosudnog epiloga, na sceni se pojavljuju novi, tehnološki napredni oblici građanskog otpora. Pokretanje online platforme „Registar 145a“, čiji je autor Selmir Mujagić, predstavlja direktan odgovor na nefunkcionalnost sistema i pokušaj da se borba protiv negiranja genocida sa nivoa pasivnog posmatranja podigne na nivo organizovane pravne akcije.

Platforma funkcionira na jednostavnom, ali pravno utemeljenom principu. Građani koji na društvenim mrežama ili u javnom prostoru naiđu na komentare koji negiraju genocid ili veličaju pravosnažno osuđene ratne zločince, mogu u samo nekoliko klikova priložiti dokaze u vidu snimaka ekrana (screenshotova). Sistem potom automatski generiše formalno i pravno ispravno napisanu krivičnu prijavu koja se upućuje direktno Tužilaštvu Bosne i Hercegovine.

Registar pogledajte OVDJE.

Na taj način, proces koji je ranije zahtijevao specifično pravno znanje i administrativni napor sada je dostupan svakom pojedincu, potpuno besplatno. Cilj projekta je stvaranje jedinstvenih dosjea za svakog pojedinačnog počinioca, pri čemu masovnost prijava na isti dosje stvara dodatni pritisak na pravosudne organe da pokrenu istragu.

Ovakva inicijativa dolazi u trenutku kada se bh. društvo suočava sa hroničnim nepovjerenjem u rad pravosuđa. Prema podacima Tužilaštva BiH, od stupanja na snagu zakonskih izmjena evidentirano je više od 180 prijava koje se odnose na izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje, ali su do danas donesene samo dvije pravosnažne presude. Vojin Pavlović osuđen je na tri i po godine zatvora zbog veličanja Ratka Mladića, dok je Miodrag Malić dobio trogodišnju kaznu zatvora zbog veličanja istog zločinca i Radovana Karadžića. Iako ove presude pokazuju da zakon nije tek mrtvo slovo na papiru, one ostaju izuzeci u moru odbačenih prijava i odluka o neprovođenju istraga, što izaziva duboko ogorčenje među udruženjima žrtava.

U odbranu svog rada, iz Tužilaštva BiH često naglašavaju kako je ključni problem u procesuiranju ovih djela nedostatak kvalitetnih policijskih izvještaja potkrijepljenih čvrstim dokazima. Većina prijava koje pristižu od građana i nevladinih organizacija dolazi putem elektronske pošte, nerijetko anonimno, bez elemenata koji bi omogućili brzu i efikasnu istragu.

Upravo u ovom institucionalnom vakuumu „Registar 145a“ pronalazi svoju svrhu. Pretvarajući nestrukturirane prijave građana u formalno uobličene pravne akte sa priloženim digitalnim dokazima, platforma eliminira izgovore o administrativnim nedostacima i primorava tužitelje da se bave suštinom problema.

Skepticizam koji se često javlja u javnosti u pogledu mogućnosti pronalaska autora iza lažnih profila na društvenim mrežama pravno i tehnički je neutemeljen. Zakonski mehanizmi omogućavaju da Državna agencija za istrage i zaštitu (SIPA), po nalogu nadležnog tužioca, od kompanije Meta zatraži sve relevantne podatke o vlasniku profila, uključujući IP adrese, identifikaciju uređaja, lokaciju i historiju aktivnosti.

Društvene mreže su po međunarodnim standardima dužne odgovoriti na takve zahtjeve kada je u pitanju širenje mržnje i negiranje međunarodnih presuda, što znači da prividna anonimnost interneta više ne može biti siguran zaklon za kršenje Krivičnog zakona BiH.

Edin Ikanović, autor i urednik istraživačkih timova Memorijalnog centra Srebrenica, ovih je dana upozorio da su u Bosni i Hercegovini javne ličnosti i političari i dalje glavni akteri negiranja i relativizacije historijskih činjenica. Ikanović naglašava da su ključni negatori često najviši politički funkcioneri iz Republike Srpske, koji su zahvaljujući svom položaju praktično zaštićeni od krivičnog gonjenja.

Takvo ponašanje s vrha političke piramide šalje opasnu poruku običnim građanima, sugerirajući im da je negiranje genocida društveno prihvatljivo i nekažnjivo ponašanje koje mogu slobodno replicirati na društvenim mrežama. Izostanak efikasne reakcije tužilaštva dodatno demotiviše građane koji pokušavaju prijaviti ovakve slučajeve, čime se zatvara krug nekažnjivosti.