Pod krinkom filantropije i putem potkupljivanja, belgijski monarh organizirao je genocid u Kongu

Genocidi spadaju među historijske fenomene koji najčešće privlače pažnju ljubitelja historije. Bilo zbog surovosti događaja, prizora ili same okrutnosti, događaji poput Holokausta, sovjetskog Holodomora te, u novije vrijeme, genocida u Srebrenici, široko su poznati javnosti. Međutim, jedan od najvećih genocida u historiji počinio je belgijski kralj u Kongu, dok ga je ostatku svijeta prikazivao kao neku vrstu humanitarne operacije.

Za razumijevanje ovih događaja ključno je sagledati historijski kontekst. Riječ je o 1885. godini, kada su velike sile na Berlinskoj konferenciji dijelile afrički kontinent. Tamo su Francuska, Velika Britanija, Njemačka i suzdržana Španija pokušavale odrediti kome će pripasti najveći dio kolača. U takvim okolnostima belgijski vladar povukao je svoj potez, predloživši da mu Kongo bude dodijeljen u lično vlasništvo u okviru Međunarodnog udruženja za Kongo, navodne organizacije usmjerene na donošenje civilizacije i napretka u tu regiju.

Obećanjima o humanitarnoj pomoći i slobodnoj trgovini uspio je dobiti odobrenje velikih sila, pri čemu je Belgija kao manja država poslužila i kao geografska tampon-zona između francuskih i britanskih posjeda, čime su izbjegnuti direktni diplomatski sukobi.

Tako je stvorena Slobodna Država Kongo, koja je bila sve samo ne slobodna. Pod apsolutnom vlašću Leopolda II, ta teritorija pretvorena je u sistem bezobzirne eksploatacije prirodnih resursa, prije svega slonovače i kaučuka. Službenici raspoređeni na terenu primali su bonuse za premašivanje proizvodnih kvota, što je nepismeno stanovništvo bez ikakvih građanskih prava dovelo do potpunog sloma. Decenijama su se nizali beskrajni radni dani, sakaćenja kao redovna kazna i uslovi faktičkog ropstva.

Procjene broja smrtnih stradanja uzrokovanih vladavinom belgijskog monarha kreću se između pet i deset miliona ljudi. Budući da u zemlji nikada nije boravilo više od tri hiljade stranaca, gotovo cjelokupno lokalno stanovništvo stradalo je od ubistava, neuhranjenosti i nehumanih uslova života.

Dok se sve to dešavalo, međunarodna javnost djelovala je slijepo, što nije bila slučajnost nego rezultat masovne propagande i korupcijske kampanje koju je organizovao belgijski kralj. Slobodna Država Kongo nikada nije objavljivala stvarne budžete, a kada bi to učinila, podaci su bili manipulativno prikazivani kako bi se regija predstavila kao skup filantropski projekat koji na kraju finansira sama belgijska država.

Pored toga, kralj je uspostavio razgranatu mrežu novinara i zvaničnika na svojoj platnoj listi. Historijsko istraživanje Deana Claya o propagandnom ratu u Slobodnoj Državi Kongo pokazuje kako je monarhov press-ured bio angažovan na izgradnji široke mreže javne podrške. Novinari iz gotovo svih dijelova svijeta primali su novac prožet krvlju kako bi uljepšavali monarhovu sliku, pisali afirmativne tekstove i potvrđivali zvaničnu priču o navodnoj utopiji, sve sa ciljem utišavanja rijetkih kritičkih glasova.

Istina je na kraju ipak izašla na vidjelo, u velikoj mjeri zahvaljujući takozvanom Casementovom izvještaju. Izvještaj britanskog konzula Rogera Casementa, zvanično objavljen 1904. godine, zadao je odlučujući udarac režimu Leopolda II. Ugledni diplomat je bez prethodnih političkih kalkulacija putovao Kongom i prikupljao svjedočanstva misionara, domorodaca i agenata na terenu. Njegovi nalazi dokumentovali su uzimanje talaca, masovna sakaćenja, nemoguće kvote prikupljanja kaučuka i uništavanje čitavih sela radi stvaranja atmosfere straha. Casementov službeni kredibilitet odudarao je od ranijih optužbi misionara i aktivista koje je Leopold uspješno utišavao.

Taj dokument sistematski je potvrdio razmjere zločina i srušio filantropsku propagandu. Njegov uticaj bio je ogroman te je podstakao osnivanje Udruženja za reformu Konga, izazvao ogorčenje u Velikoj Britaniji, Sjedinjenim Američkim Državama i Evropi, te primorao Leopolda da formira vlastitu istražnu komisiju. Iako je monarh odlagao i cenzurisao objavljivanje nalaza, curenje informacija ubrzalo je njegovu međunarodnu izolaciju. Pod snažnim pritiskom, Belgija je 1908. godine anektirala tu teritoriju, čime je okončana Slobodna Država Kongo i završen genocid koji je godinama obmanama i potkupljivanjem prikrivan kao humanitarna misija.