Danska vlada potpisala je kontroverzni sporazum kojim iznajmljuje 300 zatvorskih mjesta u zatvoru u mjestu Gnjilane na Kosovu za smještaj stranaca osuđenih na deportaciju zbog različitih krivičnih djela. Ovaj potez, vrijedan oko 200 miliona eura, omogućit će Danskoj, jednoj od najbogatijih zemalja Evrope, da pošalje 300 osuđenih stranaca u Kosovo, jednu od najsiromašnijih evropskih zemalja, kako bi riješila problem prenatrpanosti svojih zatvora i nedostatka čuvara. Ti pojedinci, koji su počinili krivična djela na danskoj teritoriji, odslužit će ostatak svojih kazni na Kosovu prije nego što budu deportirani u zemlje porijekla.
Planovi Danske za outsourcing zatvorskih usluga započeli su još 2021. godine, kada su Danska i Kosovo potpisali pismo namjere o najmu zatvorskih prostora “za izvršenje danskih zatvorskih kazni”. Sada, nakon novog sporazuma o saradnji potpisanog u februaru 2025. godine, između danskog Ministarstva pravde i kosovske vlade, ti planovi su sve bliže ostvarenju.
Danska će platiti 15 miliona eura godišnje za najam, uz dodatnih pet miliona eura za renoviranje zatvora Gnjilane kako bi se uskladio s danskim standardima. Unatoč tome, prve zatvorenike trebalo je poslati još prošle godine, no implementacija je više puta odgođena, a renovirani zatvor neće biti spreman prije 2027.
Ovaj plan izazvao je brojne kritike. Mnogi ga smatraju nehumanim, skupim i diskriminirajućim prema strancima. Fatmire Haliti, advokatica i programska direktorica Kosovskog rehabilitacijskog centra za žrtve mučenja (KRCT), upozorava da zatvorski sistem na Kosovu već pati od prenatrpanosti, a danski plan dodatno narušava ravnotežu jer će poboljšati uslove u Gnjilanu, dok će ostali zatvori na Kosovu ostati u znatno lošijem stanju. Osim toga, UN i Vijeće Evrope dokumentirali su široko rasprostranjeno mučenje u kosovskim zatvorima, što izaziva strah da bi zatvorenici mogli biti izloženi zlostavljanju.
Danska je u prošlosti osuđivana od strane Evropskog suda za ljudska prava (ECHR) zbog “neprimjerenih” mjera protiv stranaca, uključujući dvije presude iz 2021. godine zbog protjerivanja stranih kriminalaca. Kritičari upozoravaju da bi slanje zatvorenika na Kosovo moglo prekršiti načelo non-refoulementa, temeljno u međunarodnom pravu, koje zabranjuje vraćanje osoba u zemlje gdje im prijeti mučenje ili nehumano postupanje.
Therese Rytter iz danskog centra DIGNITY naglašava da postoji rizik da zlostavljanje u zatvoru Gnjilane neće biti adekvatno istraženo jer kosovske vlasti preuzimaju istrage o kaznenim djelima počinjenim u zatvoru, što bi moglo predstavljati kršenje danskih obveza prema Konvenciji protiv mučenja.
Pitanje što se događa s osuđenicima nakon odsluženja kazne ostaje neriješeno. Prema sporazumu, zatvorenike se neće puštati na slobodu na Kosovu, već će biti vraćeni u Dansku ili deportovani u zemlje porijekla. Međutim, za pojedince iz zemalja poput Irana ili Afganistana, gdje postoji rizik od mučenja, deportacija možda neće biti moguća. U takvim slučajevima, oni bi se mogli vratiti u Dansku i završiti u deportacijskom centru poput Kærshovedgårda pod režimom “toleriranog boravka”.
Orjana Demaliaj iz humanitarne organizacije Jesuit Refugee Service upozorava da bi mnogi migranti, suočeni s neizvjesnom budućnošću, mogli nastaviti put Balkanskom rutom ili završiti u ponovnom pritvoru.
Unatoč kritikama, danski model privlači pažnju drugih evropskih vlada. Belgijski premijer Bart De Wewer i austrijski ministar unutrašnjih poslova Gerhard Karner izrazili su interes za slične aranžmane s Kosovom kako bi riješili vlastite probleme s kapacitetima zatvora i migracijama. Evropska komisija takođe podržava takve eksperimente, dajući državama članicama više slobode za istraživanje outsourcinga zatvorskih usluga, posebno za strance osuđene na deportaciju.
Pravni stručnjaci upozoravaju da sporazum, iako usmjeren na strance, potencijalno može obuhvatiti i danske građane zbog nejasno formuliranog teksta ugovora. Osim toga, EU-ov prijedlog za ubrzanje deportacija, koji bi se djelimično mogao primjenjivati na Dansku, dodatno zamagljuje granicu između migracija i kriminaliteta, sugerirajući da migranti “zaslužuju” takav tretman. Silvia Carta iz PICUM-a ističe da ovakav pristup migracije sve više promatra kroz sigurnosnu prizmu, lišavajući migrante osnovnih prava, poput mogućnosti žalbe na odluku o deportaciji.
Dok Danska nastoji riješiti svoje unutarnje probleme, ovaj sporazum otvara široku raspravu o etici, pravu i praktičnosti “izvoza” zatvorenika. Iako je cilj rasteretiti danske zatvore, pitanje je hoće li cijena – finansijska, moralna i pravna – biti previsoka. (IZVOR: El Confidencial)
