Fotografija nazvana „Guerrillero Heroico“, poznata i kao kultni portret Che Guevare, nastala je petog marta 1960. godine u Havani. Autor je bio kubanski fotograf Alberto Díaz Gutiérrez, poznatiji kao Alberto Korda. Snimljena je tokom komemoracije žrtvama eksplozije broda La Coubre, gdje su se okupili Fidel Castro, Che Guevara, Albert Sartre i drugi revolucionari.

Brod je eksplodirao dan ranije, eksplozija je usmrtila više od stotinu radnika, a ozlijeđeno je još na stotine drugih, uključujući i prolaznike koji su požurili pomoći nastradalima. La Coubre je bio natovaren oružjem kojeg je u Belgiji kupila kubanska vlada i potajno prevezla na Karibe.

Alberto Díaz Gutiérrez, tada fotograf lista Revolución, trebao je pratiti sprovod na kojem je govorio Fidel Castro. Te je subote prvi put izgovorio svoj slogan „Domovina ili smrt“, radikalno transformirajući raniji revolucionarni moto „Domovina i sloboda“.

„U podnožju podijuma bacio sam pogled kroz objektiv svoje stare kamere Leica. Usredotočio sam se na Fidela i ljude oko njega. Iznenada, kroz 90 mm objektiv, Che se pojavio iznad mene. Bio sam iznenađen njegovim pogledom. Čistim refleksom okinuo sam dvaput, vodoravno i okomito. Nisam imao vremena za treću fotografiju, sve se dogodilo u pola minute”, ispričat će kasnije Korda.

Korda je koristio fotoaparat Leica M2 s objektivom od 90 mm. Uspio je snimiti dva kadra prije nego što je Che nestao. Jedan od tih kadrova, onaj koji prikazuje Chea s izrazom odlučnosti na licu i beretkom s petokrakom zvijezdom, postao je legendaran. Korda je kasnije isjekao fotografiju kako bi se fokusirao samo na Cheovo lice i ramena, što je dodatno naglasilo snagu njegovog izraza.

Fotografija u početku nije bila široko poznata. Korda ju je poklonio talijanskom izdavaču Giangiacomu Feltrinelliju 1967. godine, nakon Cheove smrti u Boliviji. Feltrinelli je počeo masovno distribuirati sliku na plakatima i drugim materijalima, što je doprinijelo njenom globalnom širenju i pretvaranju u simbol revolucije i pobune. Korda nikada nije tražio autorske naknade, smatrajući da slika pripada svijetu, nikad nije zaradio ni cent od distribucije svoje slike.

Ali, neposredno prije smrti, Korda je podnio zahtjev i konačno potvrdio autorska prava na sudu u Londonu. Tada je uspio zaustaviti upotrebu Cheovog imidža u oglasima za votku Smirnoff, kazavši da takvo komercijalno iskorištavanje smatra uvredom za gerilsko nasljeđe, tvrdeći kako ni on ni ni njegov heroj nikada nisu pili alkohol. Zaradio je 50.000 dolara koje je donirao državi za kupovinu lijekova za djecu.

Nakon pobjede, Che je imao važne uloge u kubanskoj vladi: bio je predsjednik Nacionalne banke Kube i ministar industrije, gdje je zagovarao agrarnu reformu i nacionalizaciju. Također je nadzirao suđenja i pogubljenja pristaša svrgnutog diktatora Batiste, što je izazvalo brojne kontroverze.

Napustio je Kubu 1965. kako bi širio revoluciju u drugim zemljama. Prvo je otišao u Kongo podržati tamošnje pobunjenike, ali misija je propala zbog loše organizacije i nesuglasica. Godine 1966. stigao je u Boliviju, gdje je pokušao pokrenuti seljačku revoluciju protiv vojne diktature. Međutim, nedostatak podrške lokalnog stanovništva, loša logistika i sukob s bolivijskom vojskom doveli su do njegova poraza.

Dana osmog oktobra 1967. Che je zarobljen od strane bolivijske vojske uz pomoć CIA-e. Sutradan je pogubljen bez suđenja na naredbu bolivijskog predsjednika Renéa Barrientosa.

Nakon smrti, Che je postao simbol otpora i idealizma. Njegova Guerrillero Heroico postala je globalni znak revolucije, iako su njegove metode i ideje ostali predmet rasprave. Kritičari ga optužuju za autoritarizam i nasilje, dok ga pristaše slave kao borca za pravdu. Njegov život i dalje inspirira knjige, filmove i političke pokrete diljem svijeta.

Oni koji u njemu vide borca za pravdu prešućuju činjenicu da je odgovoran za smrt hiljada ljudi, da je bio hedonista koji je vozio skupa auta po Havani i živio u luksuznoj vili. Čim je Batista svrgnut, stotine njegovih pristaša Che je dao likvidirati po kratkom postupku. Zatvarao je homoseksualce, gušio vjerske slobode, otvorio koncentracijski logor za “nepoželjne”.