Ovog mjeseca kafić LY 304 u četvrti Rocafonda u Barceloni, posao koji vodi porodica Laminea Yamala, ostaje zatvoren. Otvara se samo na dan kada Barcelona igra. Takođe i nekih večeri nakon 19:45 sati. Ova nova rutina započela je prvog marta I trajat će mjesec dana, kada završi Ramazan.
Ovo je prvi Ramazan Laminea Yamala koji od ove sezone živi sam u stanu blizu trening centra Barcelone. Ali ramazan provodi s porodicom. U nedjelju, kada je završio utakmicu protiv Real Sociedada, 17-godišnji krilni igrač otišao je kući svog amidže Abdula, njegove žene i rođaka. Nekada dolazi i njegov otac, Mounir. Nane Fátime nema jer je ove godine otputovala u Saudijsku Arabiju na hadž.
Svaki dan Lamine Yamal prekida osmosatni post u Rocafondi. Uzima iftar koji mu priprema njegova tetka. Lamine Yamal nastavit će prakticirati ovu rutinu cijeli mjesec, osim kada ima važne utakmice. Na primjer, neće iftariti s porodicom jer putuje u Lisabon gdje danas igra prvu utakmicu osmine finala Lige prvaka. Takođe neće iftariti kod kuće u nedjelju, 16. marta, kada Barcelona gostuje u Madridu protiv Atlética u La Ligi, objavila je La Vanguardia.
Kako bi se prilagodio, ima i podršku medicinskih službi Barcelone koje, u saradnji s nutricionisticom Sílviom Tremoledom, uvijek izrađuju niz minimalnih dnevnih rutina kako bi krilni igrač mogao ispuniti vjerske propise, ali bez ograničavanja svoje fizičke kondicije. Znaju kako to učiniti jer Lamine Yamal nije izuzetan slučaj. Kroz Barcelonu su prošli nogometaši poput Ousmanea Dembéléa, Ilaixa Moribe, kojeg je bilo uobičajeno vidjeti kako moli prije ulaska na teren, Bosanca Miralema Pjanića ili Francka Kessiéa. U ženskoj ekipi takođe su igrale muslimanske fudbalrke poput Asisat Oshoale ili Kheire Hamraoui.
Laminea Yamala ovih dana viđaju kako žonglira na rubu terena dok njegovi suigrači piju vodu. Uobičajeno ga je vidjeti kako uči prije ulaska na teren. Oni koji ga poznaju kažu da mu nije teško nastaviti s praksom koja ga povezuje s porodicom i njegovim kvartom. “U Rocafondi živimo s mnogo različitih kultura, ali na kraju smo svi kao braća. Kad odem k njima, vrlo sam miran, nitko me ne uznemirava. To je moje mjesto za odmor. Mogu se isključiti i to mi daje snagu,” pričao je ovaj igrač iz omladinske škole u intervjuu za UEFA-u.
